Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1066/2026

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog OF zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) i dr. odlučujući povodom žalbe okrivljenog OF podnijete protiv presude Općinskog suda u Zadru od 25. studenoga 2025., broj: Pp-4456/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenog OF, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo činjenično opisano u izreci pod 2. i 3. prvostupanjske presude tako da se:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) protiv okrivljenog OF (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

10. travnja 2022. u 00,15 sati u Zadru, ulica Put Pudarice br.11, upravljao osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka] iz smjera sjevera u smjeru juga

2. nije imao kod sebe vozačku dozvolu, nije je dao na uvid službenoj osobi

3. te kod sebe nije imao osobnu iskaznicu

-pa da bi time pod 2. počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a pod 3. djelo iz članka 16. stavka 1. kažnjivo po članku 29. stavku 1. Zakona o osobnoj iskaznici.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog OF i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni OF je dužan na ime troškova žalbenog postupka platiti 80,00 eura (osamdeset eura) u roku od 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog suda u Zadru od 25. studenoga 2025., broj: Pp-4456/2022, okrivljeni OF je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te članka 16. stavka 1. kažnjiv po članku 29. stavku 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisane u izreci, te mu je za prekršaj pod 1. primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura koju je dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. Za prekršaje pod 2. i 3. okrivljeniku je primjenom članka 44. Prekršajnog zakona izrečena opomena.

1.1.Osim novčane kazne okrivljenik je obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv te presude, okrivljeni OF je pravodobno podnio žalbu jer presuda nije zakonita.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na toč. I.

4. Ispitivanjem po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe o primjeni materijalnog prava iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona jer je pod 2. i 3. izreke proglasio krivim okrivljenika za prekršaje za koji je nastupila zastara prekršajnog progona, pogrešno ocijenivši da za prekršaj pod 2. i 3. zastara nastupa za četiri, umjesto za tri godine.

4.1 Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz članka 229., stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici počinio 10. travnja 2022.

4.2. Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.

4.3. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eur za fizičku osobu.

4.4. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisanih kazni za prekršaje za koji je okrivljenik proglašen krivim, proizlazi da se radi o prekršajima za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, kakva je situacija u konkretnom slučaju. Neosnovano i pogrešno prvostupanjski sud tumači odredbe o „trogodišnjoj zastari“ kao da ista nastupa za prekršaje samo kada je izdan obavezni prekršajni nalog.

4.5. Međutim, neovisno o nazivu optužnog akta, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona odlučni su uvjeti iz članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na gore navedene prekršaje opisane pod 2. i 3. izreke, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, slijedom čega u odnosu na ove prekršaje više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

U odnosu na točku IV

5. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj opisan pod 1. prvostupanjske presude u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Žalitelj ističe kako sumnja u način na koji je utvrđena koncentracija alkohola paušalno navodeći kako su policajci zapisnik ispravljali što dovodi u sumnju konačno upisani rezultat.

6.1. Suprotno navedenome prvostupanjski sud je pravilno u dokaznom postupku utvrdio sve odlučne činjenice, a obranu okrivljenika je ocijenio usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

Pravilan je, po ocjeni ovog suda, zaključak prvostupanjskog suda da iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola proizlazi da je okrivljenik na ispitivanje pristao, da utvrđenoj koncentraciji alkohola nije prigovarao niti je tražio liječnički pregled vađenjem krvi i urina, a tako popunjeni zapisnik je vlastoručno je potpisao bez primjedaba. Okrivljenik niti u svojoj obrani nije iznosio konkretizirane primjedbe na postupak ispitivanja prisutnosti alkohola, niti je predlagao izvođenje nekih dokaza već je samo paušalno iskazivao kako je utvrđena koncentracija previsoka.

6.2. Pravilno je stoga prvostupanjski sud vjerodostojnim ocijenio zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, irelevantnom ocijenio prepravku druge decimale broja utvrđene koncentracije alkohola i donio je valjanu odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, te je okrivljeniku za navedeni prekršaj olakotne okolnosti cijenio naročito olakotnima unatoč utvrđenoj visokoj koncentraciji alkohola od 1.64 g/kg u potpunosti podcijenivši težinu počinjenog prekršaja, ali na koju odluku tužitelj nije imao primjedaba unatoč tome što okrivljeniku nije izrečena niti zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Okrivljenik je navedene zgode počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu i za koji je propisana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, pa je novčana kazna od 700,000 eura bez zaštitne mjere uistinu blaga kazna u odnosu na težinu počinjenog prekršaja. Neosnovani su stoga žalbeni navodi žalitelja da mu treba dodatno ublažiti novčanu kaznu, a upozoren je i ako u danom roku plati 2/3 kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

9. Slijedom navedenoga na temelju članka 205. i 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović, v.r.

Davorko Kučan, v.r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.