Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-48/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Zagreba, Gradskog ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, OIB:61817894937, Zagreb, Jagićeva 31, protiv ovršenice ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Paulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić u Zagrebu, Šenoina 19/I, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1129/2024-25 od 15. listopada 2025., 26. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenice uvažava se kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda Zagrebu, poslovni broj Ovr-1129/2024-25 od 15. listopada 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O zahtjevu ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se zahtjev za naknadu troška ovršenice ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], podnesen 4. lipnja 2024., kao neosnovan."

2. Navedeno rješenje, pravovremenom žalbom, pobija ovršenica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak., 57/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi čl. 21. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; u daljnjem tekstu: OZ) s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači pobijano rješenje te prihvati prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim uz obvezu ovrhovoditelja da naknadi ovršenici sav prouzročeni trošak ovršnog postupka, podredno, da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovan postupak drugom sucu. Traži troškove sastava žalbe sa PDV-om, sudske pristojbe na žalbu i odluku suda o žalbi sa zateznim kamatama.

3. Žalba ovršenice je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. ZPP-a.

5. Iz spisa proizlazi:

- da je ovršenica 17. studenog 2021., sukladno odredbi čl. 210. OZ-a, podnijela sudu prvog stupnja prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava obzirom se protiv nje vodio postupak izravne naplate na temelju osnove – Naloga Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, komunalne poslove i promet, Klasa: 340-07/18-03/39615 od 24. kolovoza 2021., a sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 46/20 i 47/20) ,

- da su rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-3646/21-2 od 22. studenog 2021. odbačeni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao nedopušteni, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž Ovr-675/21 od 22. veljače 2022.,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovn i broj Rev-201/23-2 od 11. siječnja 2024. ukinuo rješenje Županijskog suda u Puli poslovn i broj Gž Ovr-675/21 od 22. veljače 2022. i rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-3646/21-2 od 22. studenog 2021. te je predmet vratio na ponovan postupak,

- da je podneskom od 4. lipnja 2024. ovršenica obavijestila sud da se postupak izravne naplate više ne provodi budući je ovrhovoditelj opozvao zahtjev za izravnu naplatu te je zatražila naknadu troškova postupka,

- da je podneskom od 6. veljače 2025. Financijska agencija, (u daljnjem tekstu: FINA), obavijestila sud da je tražbina utvrđena navedenom osnovom za plaćanje namirena.

6. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbija zahtjev ovršenice od 4. lipnja 2024. za naknadu troškova jer je zaključio da se postojanje uvjeta za naknadu troškova iz čl. 14. st. 5. OZ-a ne može utvrđivati na temelju uspjeha ovršenice u postupku povodom pravnih sredstava iz čl. 210. st. 1. OZ-a jer o njezinim prijedlozima nije meritorno odlučeno niti se može odlučiti jer je tražbina namirena te se postupak izravne naplate više ne vodi. Sud prvog stupnja je stava da se ne može smatrati da je ovršenica uspjela u postupku samim time što je ukinuta odluka kojom su njezini prijedlozi odbačeni i da se u ovom postupku odredba čl. 14. st. 5. OZ-a može primijeniti ako sud utvrdi da bi prijedlozi ovršenice iz čl. 210. st. 1. OZ-a bili prihvaćeni da se o njima meritorno odlučivalo.

7. Osnovano sud prvog stupnja navodi da ovršenica ima pravo na naknadu samo onih troškova koje joj je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio, čl. 14. st. 5. OZ-a.

8. Međutim, osnovano ovršenica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja trebao odlučiti o njezinim prijedlozima sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-201/23 od 11. siječnja 2024. i tek onda o njezinom zahtjevu za naknadu troškova. Pogrešan je stav suda prvog stupnja da se o prijedlozima ne može odlučiti jer se više ne vodi postupak izravne naplate. Postupak pred sudom traje dok se ne donese odluka o podnesenim prijedlozima. Ako je tražbina ovrhovoditelja naplaćena onda više ne postoji pravni interes za prijedlog za odgodu koji je izgubio svoju svrhu, ali i o takvom prijedlogu treba odlučiti. I o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim treba odlučiti jer taj prijedlog može imati pravne posljedice i nakon provedene naplate (u pogledu eventualnog povrata naplaćenog). Sud prvog stupnja je bio dužan donijeti odluke o prijedlozima ovršenice jer o tim odlukama ovisi odluka o zahtjevu ovršenice za naknadu troškova postupka.

9. Kada je donio odluku o troškovima postupka koju je temeljio na obavijesti i specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje FINA-e od 5. veljače 2025. sud prvog stupnja je tu obavijest i specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje koristio kao odlučne činjenice. Po stavu ovoga suda, u tom slučaju ovršenici je morala biti dana mogućnost da se očituje o navedenoj obavijesti i specifikaciji posebno iz razloga što je ovršenica dostavila dokumentaciju FINA-e iz koje proizlazi da je ovrhovoditelj opozvao zahtjev za izravnu naplatu. Stoga osnovano ovršenica u žalbi navodi da joj propuštanjem dostave obavijesti i specifikacije FINA-e od 6. veljače 2025. nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom čime je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju osnovano u navodima žalbe ukazuje ovršenica.

10. Prema navedenom valjalo je uvažiti žalbu ovršenice, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak u kojem će otk loniti bitnu povredu na koju mu je ukazano u ovom obrazloženju, odlučiti o prijedlozima ovršenice i potom o zahtjevu za naknadu troškova.

11. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

11.1. Ovaj sud za sada ne nalazi razloge za postupanje po čl. 371. ZPP-a.

12. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Osijek, 26. veljače 2026.

Sutkinja

Štefica Bukvić