Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12477/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog IŠ zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10, 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog IŠ podnijete protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 3. studenoga 2022., broj: Pp-2464/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe okrivljenog IŠ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni te se djelo činjenično opisano u izreci pravno označava kao prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) i na temelju tog propisa se okrvljenom IŠ se izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura) koju je kaznu dužan platiti u roku od 1 mjesec od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog IŠ i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni IŠ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) u roku 1 mjesec od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku od 3. studenoga 2022., broj: Pp-2464/2022 okrivljeni IŠ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kn koju je dužan platiti u roku od 1 mjesec od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1mjesec.
1.2. Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni IŠ je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama iako iz sadržaja žalbe proizlazi da ju podnosi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači tako da se zaštitna mjera ukine.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U međuvremenu, do odlučivanja o žalbi okrivljenika, 1. siječnja 2023., stupio je na snagu novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) koji je zbog propisane niže novčane kazne povoljniji za okrivljenika. Naime, starim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) za prekršajje bila propisana kazna od 3.000 do 7.000 kuna, dok je novim cit. Zakonom propisana od 390,00 do 920,00 eura i koji je zakon stoga, ovaj Sud po službenoj dužnosti, sukladno članku 3. stavku 2. Prekršajnog zakona i primijenio.
6. Žalitelj smatra kako činjenično stanje nije točno utvrđeno i kako podaci koji je o vozaču dala ĐŠ nisu vjerodostojni, jer iako je vozilo u to vrijeme bilo povjereno njemu, nakon razmišljanja došao je do zaključka da je vozilom upravljala njegova supruga DŠ i da je nju trebalo ispitati kao svjedoka.
6.1. Okrivljenik je u svojoj obrani porekao prekršaj navodeći da je bio zaposlenik tvrtke Belje Plus d.o.o. koja je s vlasnikom tvrtke Intel d.o.o. sklopila ugovor o najmu navedenog vozila. Istakno je da je navedeno vozilo koristilo više osoba, a on zna da taj dan nije bio u Osjeku, a ne zna tko ga je koristio.
6.2. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku kao svjedokinju ispitao ĐŠ odgovornu osobu u pravnoj osobi Intel d.o.o. koja je vlasnik spornog vozila koja je jasno i detaljno opisala kako je došla do podataka o vozaču navedenog vozila.
6.3. Potom je kao svjedok ispitan JŠ zaposlenik na radnom mjestu voditelja logistike u tvrtki Belje. Objasnio je sve o ugovoru o najmu vozila između dvije već spomenute tvrtke, napomenuo da je vozilo dano okrivljeniku na korištenje („dužio ga je“) te prema njihovim internim pravilima okrivljenik ima pravo na vozilo 24 sata na dan. Kad ga je ĐŠ nazvala radi podatka o vozaču on joj je isto objasnio.
6.4. Kao svjedok je ispitan i SŠ policijski službenik koji je iskazivao o načinu utvrđivanja prekršaja prekoračenja brzine i sud je čitao i dokumentaciju spisa.
7. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je donio odluku o krivnji okrivljenika za koju je dao razloge koje prihvaća i ovaj sud. Vjerodostojnima je ocijenio iskaze svjedoka ĐŠ i JŠ jer su bili uvjerljivi, dok je obranu okrivljenika ocijenio neuvjerljivom i proturječnom. Ovo stoga jer je okrivljenik prvo isticao da vozilom upravlja više osoba i da taj dan nije bio u Osijeku pa da ne zna tko je vozilom upravljao, potom je na upit tužitelja odgovorio da je vozilom upravljala njegova supruga što je sve opravdano prvostupanjski sud ocijenio neuvjerljivim i usmjerenim na izbjegavanjem prekršajne odgovornosti.
8. Odlučujući o kazni, ovaj sud je zbog stupanja na snagu blažeg zakona po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku djela i novčanu kaznu te ju je ponovno izrekao u zakonom propisanom minimalnom iznosu, sada nešto nižem, sukladno novom, za okrivljenika povoljnijem zakonu, ocjenjujući neosnovanima žalbene navode žalitelja da mu se novčana kazna ublaži. Prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona te nije utvrdio naročito olakotne okolnosti koje bi eventualno opravdavale ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj. Okrivljenik je navedene zgode upravljao vozilom prekoračivši dopuštenu brzinu u naselju za 36 km/h, čime je počinio jedan od težih prometnih prekršaja i stoga po ocjeni i ovog suda nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne jer se istom ne bi utjecalo na okrivljenika da prekršaj ne ponovi.
8.1. Okrivljenik je upozoren ako u danom roku plati 2/3 izrečene kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
9. Ispitujući potom odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da su neosnovani žalbeni navodi kojima žalitelj traži da mu se izrečena zaštitna mjera ukine zbog nužnosti posjedovanja vozačke dozvole i činjenice da je nekažnjavan jer je zbog težine počinjenog prekršaja zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom opravdana i nužna kako bi se otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na ponavljanje prekršaja. Trajanje zaštitne mjere određeno je u zakonom propisanom minimalnom trajanju i nije prestrogo s obzirom na težinu prekršaja.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
11. Zbog navedenih razloga presuđeno je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 26. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.
