REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1667/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj] ,iz [adresa] i pod 3) AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva "Surić & Partneri" d.o.o. Zadar, protiv tuženika pod 1) LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 3) PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 4) NLT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 5) ZLT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sv i zastupani po punomoćniku Ivici Begonji, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-555/2020-40 od 29. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1.tuženika LL, 2. tužene VL, 3. tuženika PL, 4. tužene NLT i 5. tuženika ZLT te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-555/2020-40 od 29. rujna 2025.

Odbija se zahtjev 1-3 tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„ I. Utvrđuje se da u korist nekretnina oznaka k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnih nekretnina, postoji pravo služnosti puta, provoza i prolaza, na teret dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to točno onog dijela koji je na skici sudskog očevida od dana 21. studenog 2023., izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine iz tvrtke Geo Lesi j.d.o.o, označen zelenom bojom i točkama C-D-E-F-C, u površini od 4 m2, i na teret dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to točno onog dijela koji je na skici sudskog očevida od dana 21. studenog 2023., izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine iz tvrtke Geo Lesi j.d.o.o, označen žutom bojom i točkama A-B-C-F-G-A, u površini od 37 m2, kao poslužnih nekretnina, što su tuženici dužni priznati te po pravomoćnosti ove presude trpjeti uknjižbu navedenog prava stvarne služnosti puta, provoza i prolaza, u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 1.110,53 EUR u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbijaju tužitelji sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju 1. tuženik LL, 2. tužena VL, 3. tuženik PL, 4. tužena NLT i 5. tuženik ZLT ( u nastavku 1- 5. tuženici). Žalbu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. i 2. toč.II. u vezi čl. 338. st.4. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno ustanovljenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom navode , da iz ukupnosti stanja predmetnog spisa nesporno proizlazi da tužitelji kao vlasnici, suvlasnici nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine predstavljaju obiteljske kuće i okućnice tužitelja, imaju neposrednu putnu povezanost na javnu cestu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi selo, ceste i putevi čitavom duljinom nekretnina u njihovom vlasništvu, što implicira da tužitelji imaju pravo prolaza i provoza do svojih nekretnina koje nesmetano konzumiraju neposredno preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] Selo, ceste i putevi, a koja u naravi predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu općine [adresa]. Pogrešno da je sud prvog stupnja utvrdio i zaključio da je sporno da li su se ispunile zakonom predviđene pretpostavke za nastanak prava služnosti puta na teret nekretnina u vlasništvu tuženika, a u korist nekretnina tužitelja dosjelošću, time da je pogrešno činjenično, pravno analizirana i ocijenjena protivno pravilu o ocjeni dokaznog postupka, čl. 8. ZPP, postojanje stvarnog prava služnosti prolaza dosjelošću ili razdiobom. U tom se kontekstu pogrešno valorizira iskaze saslušanih svjedoka DL, GL i ŠL koji sigurno imaju osobnih neposrednih spoznaja o predmetu spora, prema navodima prvostupanjskog suda, dok se ne navodi na koje okolnosti je cijenjen dokazni postupak i iskazi ovih svjedoka koji nisu saslušani činjenično, okolnosno glede predmeta spora tužbe, tužbenog zahtjeva u odnosu na nekretnine u vlasništvu tužitelja. Kako u konkretnom slučaju između javne prometne površine koja nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nesporno postoji više nego prikladna povezanost i veza za prolaz i provoz, to tužitelji kao vlasnici nekretnina nemaju nikakvo pravo, pravni interes, da za potrebe tih nekretnina obavljaju bilo kakve određene radnje na nekretninama tuženika k. č. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što i nesporno proizlazi iz preslušanih svjedoka DL, GL i ŠL.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda odbacivanjem tužbe tužitelja, odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

3. Sa žalbom 1. do 5. tuženika postupljeno je po čl. 359. ZPP -a (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Odgovorom na žalbu tužitelji istu smatraju paušalnom, nejasnom i netočnom, te da je presuda prvostupanjskog suda pravilna i na zakonu osnovana. Žalbeni je prijedlog potvrditi presudu prvostupanjskog suda i obvezati tuženike na naknadu parničnog troška tužiteljima uz trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba 1. do 5. tuženika nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev 1. tužitelja NL, 2. tužitelja ZL i 3. tužiteljice AL ( u nastavku: 1 do 3. tužitelja) za utvrđenje da u korist nekretnina kč. br. [katastarska čestica] zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] laka, kao povlasnih nekretnina, postoji pravo služnosti puta, provoza i prolaza, na teret dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], onog dijela na skici sudskog očevida od 21. studenog 2023. izrađenoj od stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine i označenog zelenom bojom točkama C-D-E-F-C, u površini od 4 m2, i na teret dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema skici sudskog očevida i izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine, označene žutom bojom i točkama A-B-C-F-G-A, u površini od 37 m2, kao poslužnih nekretnina, utvrdivši da su se za to stekli zakonski uvjeti propisani čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( Narodne novine 53/91- dalje ZOVO) kao i čl. 229. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje ZV).

7. Suprotno žalbenim navodima 1. – 5. tuženika prvostupanjski sud donošenjem presude nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st.1. i 2. ZPP-a obzirom je i na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilno i odlučeno. Pri tome nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. I činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da je 1. tužitelj vlasnik nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su 2. tužitelj ZL i 3. tužiteljica AL suvlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

-da je podnošenjem tužbe nekretnina kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] bila u vlasništvu 1. tuženika LL, a nekretnina kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] upisana na 2. tuženoj VL, te su tijekom postupka iste nekretnine darovane, pa je i u odnosu na sadašnje vlasnike 3. – 5. tuženika i zatražen i proširen tužbeni zahtjev;

- da je saslušana kao svjedok GL, u rodu sa obje stranke, sa nikim u zavadi, u dobi od 84 godine, te iz iskaza proizlazi da LL nije dao ni centimetara za put, a inače je bio dogovor da će se ostaviti dva metra širine puta, dok je njezin brat ZLT uzeo jedan metar nazad, ali nije micao zid od dvora, da se tim spornim putem prolazilo pješke, gribljom i zaokrenuo bi se prema njivama koje su se obrađivale na zapadnu stranu, a prolazili su samo oni koji su tu živjeli i nitko drugi;

-da prema iskazu saslušane svjedokinje ŠL utvrđeno da 25 godina je živjela na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] i ovim putem prolazila kada je išla na more na „mulić“, tu da su prolazile sve njezine tete i stric kada bi došli na more iz [adresa], dok nije b ilo betonirano i prolazilo se pješke, a svi koji imaju kuće sa apartmanima koriste taj put da bi im gosti mogli jednostavno pristupiti moru jer bi u protivnom morali ići okolo naokolo da bi mogli doći do mora, na tom dijelu je pokojni HL, koji je tu imao kuću, stavio visoki ogradni zid prije 30-ak godina i vrata da bi mogao pristupiti na taj sporni put kojim se i on služio da bi mogao doći do mora, a KL i LL viđali su je da prolazi tim spornim putem i nikada joj nisu zabranili da tuda prolazi;

-saslušan svjedok DL je naveo, da je taj predmet spora put kojim se išlo na plažu i da je od svoje 6. ili 7. godine tu neometano prolazio prema plaži, a da je put bio širok cca jedan metar, a s lijeve strane prije puta bio je jedan manji zid, a s desne strane malo veći zid od kamena, da ih je puno tuda prolazilo, njegova kuća je oko 100 metara otraga od ovoga puta, da je živio u [adresa] od 1987. i dolazi na [adresa] svako ljeto, te dan danas prođe tuda, to je otvoreno i nikada nije bilo zagrađeno, niti mu nitko nije branio da tuda prođe, ovim se dijelom prolazi gotovo svakodnevno kada se ide na „mulić“ gdje ima stan, a koristi ga i kao put do svoje kuće;

- 1.tužitelj je u svom iskazu naveo, da se spornim putem prolazilo pješke i sa karijolom, u zadnjih 50 godina i traktorčićem prema njivama koje su se obrađivale, prolazili su još njegov pokojni djed A i baba L, potom njegov otac V, te i on osobno, problem je nastao kada je tuženica krenula na pripajanje predmetne nekretnine svojoj u obnovi, a tuženik da je 1983. ogradio svoj posjed i ostavio slobodno spornu površinu;

-1.tuženik u svojem iskazu je naveo, da nikada nije postojao dogovor da se sporni put daruje općini da bi postojalo javni put, a na tom dijelu tužitelj je stavio vrata s lokotom koja su zaključana, u odnosu na sporni put naveo je da zapravo to nije bio put već je bila kozja staza, a vezano za diobu iz 1939. smatra da se taj dogovor poštovao, stric HL, kada je napravio tu kuću i dvorište ogradio se i ostavio ovaj dio za put da mogu proći on, tuženik i tužitelj. Međutim da svoj dio kč. br. [katastarska čestica] nikada nije dao za put, poštivao se dogovor da se prolazi kroz njegovu kč. br. [katastarska čestica] pa preko spornog dijela;

- da je uvidom u ispravu nazivom Razdioba između Ive i Šime pok. Jure iz 1939. godine, prednika stranaka, utvrđeno je da su se podijelili i dogovorili u odnosu na nekretnine koje nisu brojčano označene, već se opisno utvrđuje pravo prolaza.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio je materijalno pravo iz odredbi čl. 54. ZOVO i odredbi čl. 229. st.1. ZV-a kojim je propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakon dosjelošću, a koje je posjedne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Prvostupanjski sud i nije posebno cijenio iskaze svjedoka UL koji je brat 1. – 3. tužitelja, FL, nevjeste 1. tuženika, kao i sina 1. tužitelja OL, te PL, sina 1. tuženika, kao i supruge 1. tužitelja ĐL, obzirom su zainteresirani za uspjeh stranaka. Također je iz skice sudskog očevida od 21. studenog 2023. utvrđeno da predmet spora ima ukupnu površinu od 41 m2, i to 4 m2 na dio k.č.br. [katastarska čestica] ( 1. tuženik) i 37 m2- obojeno zelenom bojom na dio k.č.br. [katastarska čestica] ( 2. tužena) obojeno žutom bojom, kojom je identificiran predmet raspravljanja. Nesporno je utvrđeno da nekretnine u vlasništvu tužitelja imaju izravnu vezu, odnosno pristup javnom putu i da je do postupka preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] predmet spora u pretežnoj površini od 37 m2 nosio oznaku čest. 2961/2, a koja je 2017. poništena i pripojena sadašnjoj čestici 2961/1. Također je uvidom u ispravu „Razdioba između B i A pok. P“ iz 1939.godine utvrđeno je da su se prednici stranaka podijelili u odnosu na određene nekretnine koje nisu označene brojčano i dogovorili „prolaz do toga ima pravo A i B u vrta“, koji prolaz je i nesporno vršen u odnosu na predmetne nekretnine.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud i primijenio materijalno pravo, koje žalitelj svojom žalbom i nisu osporili. Iz provedenih iskaza i proizlazi da se i označenim dijelom puta od uvijek prolazilo, pa time i osnovom provedenog očevida na dijelu na kojem je i vidljiv put, a u korist nekretnina u vlasništvu 1. – 3. tužitelja. Pri tome je i vidljivo prema iskazima saslušanih svjedoka, koji su iskazivali u odnosu na predmetni put vezano za postojanje prolaza tim putem, da su 1.- 3. tužitelji i dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti po spornom putu jer jasno proizlazi iz iskaza 1. tuženika da je po navedenim nekretninama i bio vidljiv put koji je poštivao dogovor da se kroz njega prolazi. Time je i pravilno utvrđeno u odnosu na nekretnine tužitelja koje predstavljaju povlasno dobro, kao i nekretnine tuženika na kojoj se i vrši u dijelu koji je i ostavljen od strane njihovog prednika prolazni put, koji se koristio od svih vlasnika nekretnina koje su tamo i izgrađene. Dakle, za pravnu primjenu materijalnog prava u ovom predmetu odlučno je da služnost prolaza i odgovara onom što je između pravnih prednika ugovoreno, kao i vršeno, kao što je i odlučno time na koji se način koristila poslužna nekretnina koja se i nije izvršavala izvan okvira koje se i zahtjeva tužbenim zahtjevom.

11. U odnosu na žalbene navode da se pogrešno zaključuje o ispunjenju predviđenih pretpostavki obzirom da tužitelji imaju prolaz i pristup na javni put, odnosno nerazvrstanu cestu, ne utječu na donesenu odluku. Odredbom čl. 229. st.1. ZV-a propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, dok temeljem odredbe čl. 242. st.1. ZV-a da izgubili pravo služnosti raznu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se on ukine, ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana, dok je st.2. tog članka propisano da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovano, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasnik u poslužnom zemljištu čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz. U odnosu na navedene odredbe, tuženici i nisu zatražili zahtjev da se ukine služnost puta, pa stoga i nema osnove u odnosu na pozivanje da postoji drugi put kojim se isti mogu koristiti.

12. Time niti ne proizlazi navod žalbe da svjedoci nisu saslušani činjenično, okolnosno u odnosu na predmet spora, obzirom su isti iskazi i pravilno prihvaćeni, kada je i utvrđeno od strane vještaka u odnosu na koji put se to odnosi, kao i da bi se radilo o postojećem putu već korištenom i osnovom zajedničkog sporazuma prednika tužitelja i tuženika. Pri tome nisu iskazivali o njivama, maslinama i plaži, moru, obzirom da je put koji se koristi i pravilno označen kao i utvrđen od strane sudskog vještaka, a nakon provedenog očevida. Time su ispunjene pretpostavke prava stvarne služnosti u odnosu na posjed prava, vrijeme posjedovanja, sposobnost stjecatelja i sposobnost stvari. Pri tome je i odlučeno, suprotno navodima žalbe, koje nekretnine predstavljaju povlasne a koje poslužne.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi da 1-3 tužitelji nemaju pravnog interesa za predmetnu tužbu jer da će im pružanjem pravne zaštite dati neku pravnu korist drugačiju od one koju već imaju. Tužba je podnesena nakon što je u postupku preoblikovanja zemljišnoknjižnog upisa 2. tužena zatražila preoblikovanje poništenjem kč. [katastarska čestica] pripajanjem kč. [katastarska čestica], a 1-3 tužitelji izjavili prigovor, te su upućeni u parnicu, pa stoga imaju pravni interes obzirom bi ispravkom upisa i spajanjem nekretnina izgubili putni prolaz.

14. Iz navedenog razloga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, žalba 1.-5- tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda po čl. 368. st.1. ZPP -a. Tužiteljima nije priznat trošak odgovora na žalbu obzirom isti nije bio potreban , pa je stoga u odnosu na taj dio i odlučeno sukladno čl. 166. i čl. 155. ZPP-a.

Pula – Pola, 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić