Republika Hrvatska

Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3800/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RJ zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog RJ podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. travnja 2024., broj: Pp-15905/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RJ prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni RJ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku 3 mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. travnja 2024, broj: Pp-15905/2023 okrivljeni RJ je proglašen krivim, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi članka 293. stavka 1., članka 176. stavka 3. i 5. i članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 700,00 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec u koju će se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza.

1.2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obaveze plaćanja troškova postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni RJ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Žalitelj predlaže da mu se novčana kazna ublaži.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj i u žalbi poriče prekršaje, tvrdi da se događaj nije odvijao na način kako je opisan u izreci presude. Događaj se zbio oko 11,30 sati, a ne oko 13,00 sati, dotaknuo je kamion ali nije bilo štete, nakon toga je otišao u trgovinu radi kupnje retrovizora, na putu kući je u restoranu popio 2 ili 3 pića, potom je krenuo kući i tada ga je zaustavila policija. Nikada nije kažnjavan, ima mirovinu od 500,00 eura i smatra da mu kaznu treba ublažiti, pa ju je onda spreman platiti.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak u kojem je kao svjedoke ispitao oštećenika GJ i LJ koji je neposredno prisustvovao trenutku kada je okrivljenik prvo udario u teretno vozilo vlasništvo firme u kojoj radi, a potom je čuo kako je udario i u drugo vozilo, da bi se okrivljenik na kraju udaljio bez da je ostavio svoje podatke. Oštećenik je iskazivao kako nije bio neposredan očevidac prometne nesreće ali mu je drugi svjedok dao registarski broj vozila koji mu je oštetio vozilo.

5.2. U dokaznom postupku sud je čitao dokumentaciju spisa naročito zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola i zapisnik o očevidu te je ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika za inkrimnirane prekršaje.

5.3. Obranu okrivljenika prvostupanjski sud nije prihvatio jer iz svih provedenih dokaza proizlazi da je do prometne nesreće došlo oko 13,00 sati, svjedok LJ je jasno, dosljedno i uvjerljivo opisao događaj, a vlasnik vozila je naveo kako mu je dao reg. oznaku vozila koje je oštetilo njegovo. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da oštećenja na sva tri vozila odgovaraju opisanom događaju kada je okrivljenik u dva navrata prouzročio prometnu nesreću. Iz zapisnika o ispitivanju prisustva alkohola proizlazi da je okrivljenik alkotestiranje prihvatio, utvrđenu koncentraciju nije poricao, nije tražio liječnički pregled vađenjem krvi i urina, nije isticao da bi alkohol konzumirao nakon prometne nesreće i tako ispunjen zapisnik je bez primjedaba vlastoručno potpisao, te je pravilno prvostupanjski sud i ove navode njegove obrane ocijenio neuvjerljivima i usmjerenima na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Nesporno je i da se okrivljenik udaljio s mjesta prometne nesreće, a da oštećenima nije dao svoje podatke kao i podatke o vozilu.

5.4. Slijedom navedenoga valjana je odluka o krivnji okrivljenika, a žalitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

6. Ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona i da okrivljeniku olakotnim cijenio dosadašnju nekažnjavanost te je navedene okolnosti cijenio naročito olakotnima i ublažio mu je novčanu kaznu za svaki prekršaj te je ukupna novčana kazna blaga u odnosu na počinjene prekršaje, a prvostupanjski sud je ocijenio da je srazmjerna težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika držeći da će i tako izrečenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja.

6.1. Ovaj sud smatra da ipak zbog činjenice da je okrivljenik navedene zgode počinio tri prekršaja u stjecaju, dva teža prekršaja koji predstavljaju opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu nema nikakvih uvjeta za daljnjim dodatnim ublažavanjem kazne. Da je dobio novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu novčana kazna bi bila znatno viša, tako da je ovako izrečena kazna uistinu preblaga i zahtjev okrivljenika da mu se dodatno ublaži kao i cijelo njegovo ponašanja pokazuje da on nimalo ne žali zbog počinjenog.

6.2. Okrivljeniku je dan duži rok za plaćanje kazne i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

8. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.