Poslovni broj: Usž-191/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja „Zagorski dvorac dva“ d.o.o. iz Krapinskih Toplica, Gregurovec 5, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Zubić, odvjetnik u Krapini, Zagrebačka cesta 43, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4756/2023 od 13. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4756/2023 od 13. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/I-034-01/23-01/130, URBROJ: 529-06-02- 02/1-23-4 od 22. kolovoza 2023. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv Obavijesti Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (dalje: HAMAG-BICRO), KLASA: 983-03/23-03/156, URBROJ: 567-70-23-2 od 31. svibnja 2023. kojom se tužitelj obavještava da njegov projektni prijedlog „Paviljon Gjalski“ – referentne oznake NPOO.C1.6.R1-I2.01-V1.0156 ne ispunjava uvjete Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Jačanje održivosti te poticanje zelene i digitalne tranzicije poduzetnika u sektoru turizma-GRUPA 1“ (dalje: Poziv) te je isključen iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava.
3. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome ističe da iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je tužbeni zahtjev odbijen jer je nesporna činjenica da je tužitelj poduzetnik s poteškoćama. Smatra da tuženik prilikom utvrđivanja činjenice da je tužitelj poduzetnik u poteškoćama nije proveo utvrđivanje ekonomskog i financijskog stanja grupe odnosno gospodarske jedinice u cjelini. Ističe kako nije poštivan postupak opisan u UzP i pripadajućoj dokumentaciji Poziva, naročito onaj propisan u Prilogu 3.1. Postupak dodjele bespovratnih sredstava 2. izmjena u kojem se za provođenje provjere temeljem Kriterija za provjeru prihvatljivosti projekta i aktivnosti u točci 4. omogućuje dodatna provjera navoda temeljem zahtjeva za pojašnjenjima, a koju mogućnost nadležno tijelo nije iskoristilo u konkretnom slučaju. To stoga što HAMAG- BICRO ni jednom od tužitelja nije zatražio zahtjev za pojašnjenjem statusa tužitelja s obzirom na tumačenje definicije poduzetnika u teškoćama. Smatra da se tužitelja trebalo promatrati kao odvojeno društvo s ograničenom odgovornošću koje kontinuirano ostvaruje dobit iz poslovanja, npr. u zadnjem odobrenom financijskom razdoblju (2021.) prije prijave projekta na predmetni natječaj poslovalo je s neto dobiti od 534.995,00 kuna. Ističe kako UzP-om kao ni ostalom dokumentacijom navedenom u Pozivu nisu traženi konsolidirani izvještaji koji bi ukazivali na to da se termin poduzetnik u teškoćama promatra na razini grupe jednog poduzetnika. Isto ne proizlazi niti iz odredbe članka 2. točke 18. Uredbe 651/2014. Navodi da se društva povezana fizičkom osobom vlasnika uzimaju u obzir pri izračunu veličine poduzetnika, ali nigdje nije navedeno da se konsolidirano gledaju u smislu utvrđivanja poduzetnika u teškoćama. Ističe kako ni Direktivom 2013/34/EU nije propisana obveza konsolidiranja društva povezanih fizičkom osobom. Ponavlja kako predmetnim Pozivom nisu tražena konsolidirana financijska izvješća, a niti je isto traženo od tužitelja putem QA. Navodi kako su tužitelj i Zagorski dvorac d.o.o. sukladno Zakonu o računovodstvu izuzeti od obveze konsolidacije s obzirom da se smatraju malom grupom. Smatra kako izračun koji je izradio HAMAG-BICRO i dostavio tužitelju u Obavijesti nije primjenjiv jer ukoliko bi se radilo konsolidirano izvješće onda bi se iz izračuna isključile međusobne transakcije, a što nije učinjeno u konkretnom slučaju. Predlaže poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika, odnosno otkloniti nedostatke i presudom riješiti upravnu stvar.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da svrha postupka pojašnjavanja za koji tužitelj u žalbi navodi da nije iskorišten u konkretnom slučaju, nije pružiti prijavitelju priliku da ispravi propuste ili greške koji bi rezultirali prihvaćanjem neprihvatljivih elemenata u projektu i prihvaćanjem neprihvatljivog projekta sukladno odredbama PDP-a, odnosno mijenjanjem konstitutivnih dijelova projektnog prijedloga koji bi rezultirali boljim ocjenjivanjem kvalitete istoga. Nadalje, ističe da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kako tuženik nije utvrdio radi li se o poduzetniku s teškoćama kao i da se poduzetnik u teškoćama ne procjenjuje na razini grupe ili gospodarske jedinice. Pri tome upućuje na relevantne dijelove Upute za prijavitelje koja definira prihvatljive prijavitelje na predmetni natječaj kao i relevantne odredbe Priloga I. Uredbe 651/2014 od 17. lipnja 2014. koje se odnose na procjenu radi li se o prijavitelju koji predstavlja poduzetnika s teškoćama. Obrazlaže da se državne potpore u okviru predmetnog Poziva dodjeljuju na temelju Programa dodjele državnih potpora za ulaganja u sektoru turizma (Dodatak I.) i spojive su s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavak 3. točke (c) UFEU te su izuzete od prijave Europskoj komisiji na ocjenu prema članku 108. stavku 3. UFEU ako ispunjavaju uvjete iz Uredbe Komisije br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članka 107. i 108. UFEU-a te uredbama Komisije o izmjeni navedene uredbe od 17. lipnja 2014. Ističe da je Europska komisija u vezi pojma državne potpore objavila posebnu Obavijest Komisije o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. UFEU - a. Upućuje na stajališta suda EU izražena u presudama poslovnog broja: C-480/09, C- 222/04 prema kojima se za potrebe primjene pravila o državnim potporama može smatrati da nekoliko odvojenih pravnih subjekata čini jednu gospodarsku jedinicu koja se smatra relevantnim poduzetnikom. U tom smislu Sud EU smatra relevantnim postojanje kontrolnog udjela i ostalih funkcionalnih, gospodarskih i organskih veza. Slijedom navedenog tuženik zaključuje da se svi subjekti koje na pravnoj ili de facto osnovi kontrolira isti subjekt smatraju jedinstvenim poduzetnikom. Stoga je prilikom utvrđivanja radi li se o poduzetniku u teškoćama potrebno utvrditi ekonomsko i financijsko stanje grupe, odnosno gospodarske jedinice u cjelini. Ističe da je u predmetnom pozivu za dostavu projektnog prijedloga „Jačanje održivosti te poticanje zelene i digitalne tranzicije poduzetnika u sektoru turizma“ bilo propisano da se potpora ne može dodijeliti, između ostalog, poduzetniku za kojeg se utvrdi da je poduzetnik u teškoćama kako je definirano u članku 2. točki 18. Uredbe 651/2014, a što se dokazuje Izjavom prijavitelja (Obrazac 2.1.), dok kao izvor provjere služi GFIPOD/Obrazac DOH te ostali dostupni izvori. Stoga zaključuje da je primjenjiv izračun dostavljen tužitelju u Obavijesti, dok se suprotno žalbenom navodu, u konkretnom slučaju ne mogu primjenjivati konsolidirana izvješća propisana Zakonom o računovodstvu budući da je predmetni postupak reguliran Uredbom 651/2014 koja je pravno obvezujuća i izravno primjenjiva u državama članicama Europske unije. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocjenjeno je pravilnim stajalište tuženika te HAMAG-BICRO-a prema kojem predmetni projektni prijedlog tužitelja ne ispunjava uvjete Poziva jer je utvrđeno da je tužitelj „poduzetnik u teškoćama“ u smislu odredbe članka 2. točke 18. Uredbe Komisije (EU), broj 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (dalje: Uredba 651/2014) 8. Navedenom odredbom Uredbe 651/2014 propisano je da „poduzetnik u teškoćama“ obuhvaća, između ostalog, poduzetnika u slučaju društva s ograničenom odgovornošću (osim MSP-a koji postoji manje od tri godine ili, za potrebe prihvatljivosti za potpore za rizično financiranje, MSP-a tijekom 7 godina od njegove prve komercijalne prodaje koji je primjeren za ulaganja u rizično financiranje na temelju dubinske analize koju je proveo odabrani financijski posrednik), ako je više od polovice njegova vlasničkog kapitala izgubljeno zbog prenesenih gubitaka. To se događa kada se odbijanjem prenesenih gubitaka od pričuva (i svih drugih elemenata koji se općenito smatraju dijelom vlastitog kapitala društva) dobije negativan kumulativni iznos koji premašuje polovicu temeljnog vlasničkog kapitala. Za potrebe ove odredbe „društvo s ograničenom odgovornosti” odnosi se posebno na dvije vrste društava navedene u Prilogu I. Direktivi 2013/34/EU (37), a „vlasnički kapital” obuhvaća, prema potrebi, sve premije na emitirane dionice.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da se tužitelj prijavio sa svojim projektnim prijedlogom na predmetni Poziv koji je objavljen na internetskim stranicama tuženika od 5. listopada 2022., dok su se projektni prijedlozi mogli podnositi u periodu od 7. studenog 2022. do 1. ožujka 2023. do 12:00 sati. Sukladno Uputama za prijavitelje, postupak dodjele bespovratnih sredstava provodio se u dvije faze i to Faza 1. Procjena projektnih prijedloga u odnosu na kriterije propisane Pozivom te Faza 2. Donošenje Odluke o financiranju. Kao prihvatljivi prijavitelji, prema točki 2.3. Prihvatljivost prijavitelja, smatraju se mikro, mala i srednja poduzeća sukladno definiciji MSP-ova iz Priloga I. Uredbe 651/2014 te određene skupine velikih poduzeća. Nadalje, u Kontrolnoj listi za provjeru prihvatljivosti prijavitelja, projekta i aktivnosti, 4. Kriterijem provjeravalo se je li prijavitelj „poduzetnik u teškoćama“, dok je u Uputama za prijavitelje, u točki 2.5. Kriteriji za isključivanje prijavitelja, kao i u Prilogu 3.1. Postupak dodjele bespovratnih sredstava – 2. izmjena bilo propisano da se potpora za aktivnosti ne može dodijeliti prijavitelju koji je „poduzetnik u teškoćama“ kako je definirano odredbom članka 2. točka 18. Uredbe 651/2014. Ne primjenjuje se na poduzetnike koji na dan 31. prosinca 2019. nisu bili u teškoćama, ali su u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. postali poduzetnici u teškoćama. Osim toga, u predmetnom Pozivu bilo je propisano da se činjenica da prijavitelj nije „poduzetnik u teškoćama“ dokazuje Izjavom prijavitelja (Obrazac 2.1), izvor provjere: GFIPOD/Obrazac DOH te ostali dostupni izvori.
10. Uvidom u podatke predmetnog spisa, utvrđeno je da je tužitelj kao prijavitelj u dostavljenom Obrascu 3. Skupna izjava prijavitelja naveo povezana društva Zagorski dvorac d.o.o., Vort Konzalting d.o.o. te Vort Investigo d.o.o.
11. Odredbom članka 3. Priloga I. Uredbe 651/2014 definirane su vrste poduzeća koje se uzimaju u obzir pri izračunu broja osoblja i financijskih iznosa prilikom utvrđivanja veličine prijavitelja u okviru definicije MSP-a. Tako su točkom 3. navedene odredbe obuhvaćena i povezana poduzeća. Nadalje, odredbom članka 6. Priloga I. propisano je da se podaci, uključujući broj osoblja, poduzeća koje ima partnerska poduzeća ili povezanih poduzeća određuju na temelju financijskih izvještaja i ostalih podataka poduzeća, odnosno, ako postoje, konsolidiranih financijskih izvještaja poduzeća ili konsolidiranih financijskih izvještaja u koje je poduzeće uključeno konsolidacijom.
12. Dakle, kako je tužitelj nesporno u Obrascu za prijave naveo da se sastoji od povezanih društava, to su prilikom utvrđivanja veličine tužitelja radi svrstavanja sukladno definiciji MSP-a u obzir uzeti podaci i povezanih poduzeća prema citiranim odredbama Priloga I. Uredbe 651/2014 te je utvrđeno da tužitelj predstavlja malo poduzeće, a koju činjenicu tužitelj niti ne osporava.
13. Nadalje, uvidom u podatke GFI-POD tužitelja kao prijavitelja i njegovih poveznih poduzeća za 2021. godinu, utvrđeno je da ukupni iznos zbrojenih kapitala i rezervi prijavitelja i njegovih povezanih poduzeća iznosi -1.039.720,00 kn, dok je ukupan iznos zbrojenog temeljnog kapitala 81.000,00 kn, a iz čega proizlazi da je postotak udjela kapitala i rezervi u temeljnom kapitalu -1.283,60%, odnosno više od polovice vlasničkog kapitala izgubljeno je zbog prenesenih gubitaka. Osim toga, za 2019. godinu također je utvrđeno iz podataka GFI-POD prijavitelja i njegovih povezanih poduzeća da ukupan iznos zbrojenih kapitala i rezervi iznosi -1.680.916,00 kn, dok je ukupan iznos temeljnog kapitala 81.000,00 kn, iz čega proizlazi da je postotak udjela kapitala i rezervi u temeljnom kapitalu -2.075,20%, odnosno više od polovice vlasničkog kapitala izgubljeno je zbog prenesenih gubitaka.
14. Budući da nije sporna činjenica da je u Kontrolnoj listi za provjeru prihvatljivosti prijavitelja, projekta i aktivnosti, 4. Kriterijem bilo propisano da se provjerava je li prijavitelj „poduzetnik u teškoćama“ te se u tu svrhu koriste Izjava prijavitelja, GFIPOD/Obrazac DOH te ostali dostupni izvori, to su po ocjeni ovog Suda, pravilno upravna tijela utvrdila uvidom u službene podatke GFI-POD izvješća za mjerodavne 2021. te 2019. godinu da tužitelj kao prijavitelj sa svojim povezanim poduzećima predstavlja „poduzetnika u teškoćama“ kakvog u vidu ima odredba članka 2. točka 18. Uredbe 651/2014. Naime, suprotno žalbenom navodu, pravilno su kod utvrđivanja radi li se o „poduzetniku u teškoćama“ u obzir uzeti i podaci za povezana poduzeća jer se prema stajalištu Suda EU izraženom u predmetima C-480/09 od 16. prosinca 2010. te C-222/04 od 10. siječnja 2006. glede primjene pravila o državnim potporama smatra relevantnim postojanje kontrolnog udjela i ostalih funkcionalnih, gospodarskih i organskih veza te se u tom slučaju jedna gospodarska jedinica koja se sastoji od nekoliko odvojenih pravnih subjekata smatra relevantnim poduzetnikom, a o čemu je riječ i u konkretnom slučaju.
15. Prigovor tužitelja da tuženik te HAMAG-BICRO nisu poštivali postupak opisan u Uputama za prijavitelje i pripadajućoj dokumentaciji Poziva te nisu izvršili dodatnu provjeru navoda primjenom zahtjeva za pojašnjenjima, pravilno je otklonio prvostupanjski sud te se u tom smislu upućuje na točku 10. odlomak 1. obrazloženja osporene presude radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja.
16. U odnosu na prigovor tužitelja da nije primjenjiv izračun HAMAG-BICRO-a prilikom utvrđivanja radi li se o „poduzetniku u teškoćama“, ovaj Sud upućuje na citiranu odredbu članka 6. stavka 2. Priloga I. Uredbe 651/2014. Naime, iz navedene odredbe ne proizlazi obveza korištenja konsolidiranih financijskih izvještaja prilikom utvrđivanja mjerodavnih podataka poduzeća, već se oni koriste u situaciji ako postoje, a tužitelj u konkretnom slučaju i sam navodi kako nije u obvezi izrađivati konsolidirane financijske izvještaje prema odredbama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22 i 82/23). Stoga je činjenica da se radi o „poduzetniku u teškoćama“ pravilno utvrđena temeljem podataka iz GFI- POD izvještaja tužitelja kao prijavitelja te njegovih povezanih poduzeća kao i ostalih dostupnih izvora, a s čime je tužitelj bio upoznat sukladno podacima predmetnog Poziva.
17. Budući da tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje utvrđenje upravnih tijela te prvostupanjskog upravnog suda da tužitelj predstavlja „poduzetnika u teškoćama“ u smislu odredbe članka 2. točke 18. Uredbe 651/2014 jer je temeljem službenih podataka iz GFI-POD izvještaja utvrđeno da je više od polovice njegovog vlasničkog kapitala izgubljeno zbog prenesenih gubitaka, to nema osnove za usvajanje žalbe.
18. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 26. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze