Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-780/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska, društvo s ograničenom odgovornošću za usluge javnih telekomunikacija Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-154/2025-3 od 21. svibnja 2025., 26. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-154/2025-3 od 21. svibnja 2025. u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke.

II. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

" I Nalaže se ovršeniku ĆJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10360 Sesvete platiti A1 Hrvatska društvo s ograničenom odgovornošću za usluge javnih telekomunikacija, Vrtni put 1, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Tihomir Zec OIB 29524210204, troškove ovršnog postupka u iznosu od 28,13 eura (dvadesetosam eura i trinaest centi), u roku od 8 dana.

II Odbija se ovrhovoditelj sa dijelom zahtjeva za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu 62,50 eura (šezdesetdva eura i pedeset centi), kao neosnovan.“ 2. Navedeno rješenje u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke pobija ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), a koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnoga zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. – dalje: OZ). Predlaže preinačiti pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi da ovrhovoditelju nije priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti obzirom da je čl. 283. st. 1. OZ-a propisano kako će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a st. 4. istog članka kako će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Stoga smatra da navedeni trošak nije bio potreban za provođenje ovrhe.

6. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ propisano je kako je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

7. Odredom čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

8. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji su mu nastali podnošenjem zahtjeva za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, jer ovrhovoditelj nije dokazao da je navedenu radnju obavio podnošenjem zahtjeva javnom bilježniku, pa da bi obavljanjem radnje imao trošak.

8.1. Pri tome se žalitelju ukazuje i da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-74/2023-2, nije odlučna za ovaj postupak, obzirom da je ista donesena u postupku po zahtjevu za naknadu troškova izravne naplate u kojima osnova za plaćanje nije bilo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, već rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, slijedom čega se Vrhovni sud u navedenoj odluci nije izjašnjavao o pitanju značenja i utjecaja odredbi članka 283. stavak 1., 4. i 5. OZ-a, kao što nisu od odlučnog značaja niti preostale priložene sudske odluke.

9. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, riješiti kao pod I. izreke rješenja.

10. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastava žalbe jer je žalba odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu (čl. 166. st. 1. ZPP -a u svezi s čl. 154. st 1. ZPP-a i sa čl. 21. st. 1. OZ-a).

11. U preostalom, a nepobijanom dijelu (toč. I. izreke) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 26. veljače 2026.

Sutkinja

Sanja Sušilović