REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5706/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata br. 61, OIB 52508873833 , kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i Anić d.o.o., Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-259/2023- 4 od 11. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3258/2019 od 19. siječnja 2023., na sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-259/2023-4 od 11. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3258/2019 od 19. siječnja 2023., postavljajući šest pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"1. Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, odredba kojom se glavnica i otplata kredita, dakle cjelokupna kreditna obveza, obračunavaju uz valutu švicarski franak, bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom?

2. Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom?

3. Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, odredba kojom se tečaj strane valute švicarski franak u odnosu na nacionalnu valutu kuna, obračunavaju po tečajnoj listi banke, bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom?

4. Je li je pri ocjeni nepoštenosti ugovora o kreditu, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, potrebno ocijeniti kumulativni učinak svih odredbi ugovora sklopljenog između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača u smislu da se odredbe ugovora primjenjuju u njihovoj ukupnosti, i koji je kriterij za ocjenu o tome može li opstati na snazi ugovor o kreditu u kojem su gornje tri, ili samo neka od gore navedenih, odredbi u Ugovoru o kreditu nepoštene i ništetne?

5. Je li sukladno Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, sud pri ocijeni nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe ovlašten ulaziti u sadržaj i preispitivanje ugovora, odnosno ugovorne odredbe, te vlastitim tumačenjem i interpretacijom modificirati sadržaj, pa i na način da utvrđuje ništetnim samo dijelove pojedinih nepoštenih ugovornih odredbi koje čine ugovornu cjelinu ili je obveza suda, po utvrđenju nepoštenosti i ništetnosti, isključiti iz primjene cijelu nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj je riječ, a ako ugovor bez nje, a bez ikakvog dodatnog tumačenja ne može opstati, onda i cijeli ugovor o kreditu utvrditi bez pravnog učinka, i kakav značaj u tome ima interes potrošača, a kakav značaj specifične činjenične okolnosti kao što je okolnost da je tužitelj imao mogućnost podignuti samo kredit u švicarskim francima, a banka tužitelju nije ništa objasnila o valutnom riziku?

6. Je li sukladno Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, ostvarena svrha ugovora i ugovorne obveze mogu biti uredno izvršene u situaciji u kojoj je ugovor o kreditu, a upravo zbog učinaka nepoštenih ugovornih odredi, otkazan i može li se u takvoj situaciji, kada je kredit bespovratno otkazan i na naplatu je dospjela cjelokupna kredita obveza uz obvezu plaćanja zateznih kamata od dana otkaza, zaključiti kako je djelomičnom ništetnošću ugovora uspostavljena narušena ugovorna ravnoteža potrošača i trgovca, odnosno uspostavljena početna pravna i činjenična situacija, dakle ona u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale ili je u takvoj situac iji ugovor o kreditu ništetan u cijelosti?".

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama kao i da praksa viših sudova nije jedinstvena.

1.3. Tužitelj je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku te pravo na jednakost svih pred zakonom.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024., Rev-259/2022 od 9. listopada 2024. i Rev-239/2025 od 26. ožujka 2025., a ovaj sud ne nalazi razloga preispitivati tu ustaljenu sudsku praksu.

5. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u pobijanom dijelu pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje, povrede prava na pristup sudu ni prava na obrazloženu sudsku odluku.

6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa