Poslovni broj: Usž-268/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-771/2024-10 od 24. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-771/2024-10 od 24. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, Grada Zagreba, gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2461, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 7. prosinca 2023. (točka I.) i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 7. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23 014/722, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. (točka I. izreke). Istim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke).
3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 31. listopada 2023., tužiteljici, roditelju KB, rođene **.**.2016., prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.
4. Tužiteljica izjavljuje žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Naglašava da je korisnica socijalnih prava koje je stekla na temelju pravomoćnog upravnog akta, a da se predmetna novčana pomoć obračunava i isplaćuje kao oblik drugog dohotka. Dalje navodi da su korisnicima mjere uplaćeni i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a razdoblje korištenja uračunato je u mirovinski staž. Sud je odlučio na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22., dalje: Odluka/22) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 10/18. i 20/21., dalje: Odluka/18). Dalje navodi da je Gradski upravni ured, pozivom na odredbu članka 6. Odluke/22, i to tek 2023., pokrenuo upravni postupak po službenoj dužnosti te neposredno rješavajući donio prvostupanjsko rješenje čijom se izrekom „zamjenjuje izreka zaključka“ u odnosu na tužiteljicu kao stranku. Smatra spornim je li tuženik osporenim drugostupanjskim rješenjem zakonito odbacio prigovor koji je tužiteljica uložila na prvostupanjski upravni akt. Sporno je, je li gradonačelnik bio ovlašten rješavati te je li uopće potpisao drugostupanjsko rješenje. Poziva se na članak 164. Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 23/16.-11/21) koji propis je lex superior u odnosu na sve druge opće akte Grada Zagreba odnosno predstavničkog tijela te samim time i u odnosu na Odluku, a koji propis jasno propisuje da je pravni lijek protiv upravnih akata o kojima odlučuju gradska upravna tijela o pravima građana žalba i da o njoj odlučuje ministarstvo, te je samim time primjenjiv rok od 15 dana propisan za podnošenje žalbe. Navodi da iz sadržaja točke 20. presude Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. proizlazi da je pravni lijek protiv upravnih akata žalba te ističe da je uslijed primjene načela razmjernosti i članka 6. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) razumno da se tužiteljici omogući uložiti pravni lijek u što dužem trajanju, neovisno o roku propisanom u članku 10. Odluke. Dalje navodi da je tuženik izvršno tijelo Grada Zagreba koje ne rješava u upravnom postupku, već to čine upravna gradska tijela i gradski uredi. Upire na odredbe Uredbe o uredskom poslovanju i Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaključuje da gradonačelnik Grada Zagreba ne vodi upravne postupke. Stoga smatra da Skupština nema ovlasti propisati nadzor upravnih tijela suprotno odredbama Ustava, pa kako tužiteljica nije ostvarila zaštitu uprave u drugom stupnju kroz zakoniti nadzor nad prvostupanjskim upravnim tijelom, to nedostatak drugog stupnja ne može nadomjestiti sud. Konačno smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis jer je potpis nečitak i predstavlja neki crtež, pa nema bitan sastojak prema članku 98. stavku 1. ZUP-a. Smatra da je protekao i procesni prekluzivni rok za donošenje rješenja jer je Odlukom/22 u članku 6. propisano da se rješenje donosi do 31. prosinca 2022. Sud nezakonito i pogrešno navodi da se radi o instruktivnom procesnom roku, pa shvaćanje suda da nije propisana posljedica u slučaju nepostupanja u roku nije održiva sama po sebi. Smatra da je stav suda da nema pravne posljedice u suprotnosti sa člankom 1. ZUP-a. U nastavku upire na odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra mjerodavnim u odnosu na pravnu prirodu rokova, čije dijelove u nastavku citira. Također upire i na pravna shvaćanja ovog Suda koja smatra primjenjivim za konkretni slučaj. Ističe da je nužno uzeti u obzir i svrhu roka te legitimni cilj propisivanja nekog roka. Zaključno navodi da je rok iz članka 6. Odluke/22 procesnopravni prekluzivni zakonski rok. Ističe da je tužiteljici grubo narušeno pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva. Sud zanemaruje i prigovor da je tužiteljici narušeno načelo razmjernosti te propušta saslušati stranku, čime je počinio bitnu povredu pravila upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te potražuje troškove upravnog spora, uključujući i trošak sastava žalbe.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon. To stoga jer je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilno primijenivši materijalno pravo, zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Tužiteljici je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 28. studenog 2016. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja u rokovima i iznosima propisanim Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 16/16. i 19/16.).
9. Odlukom/22. propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći, nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te Odluke.
10 Odluka/22, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje broj: U-III 1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Pri tom se ističe da je odredbom članka 10. stavka 2. ZUS -a propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve.
11. U odnosu na prigovore tužiteljice u pogledu povrede načela zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja, odnosno zadiranja u pravomoćni upravni akt i povredu načela retroaktivnosti, koji su i po ocjeni ovog Suda neosnovani, treba reći da je u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., donesenoj povodom zahtjeva za ocjenu zakonitosti Odluke o izmjenama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja od 9. prosinca 2021. („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 29/21.), Sud utvrdio da Odluka ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje u budućnosti, a da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima, pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno u skladu s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).
12. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da je ta pitanja razmotrio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci, broj: U-III-1744/2023 te je detaljnu analizu i razloge neprihvaćanja prigovora podnositelja ustavne tužbe iznio pod točkama 47. do 52. obrazloženja. Ustavni je sud također razmatrao pitanje položaja roditelja odgojitelja u kontekstu obveze Grada Zagreba u realizaciji kompenzacijskih mjera, kako u pogledu proširenja kapaciteta gradskih vrtića, tako i potpore za samozapošljavanje i druge mjere usmjerene lakšem povratku na tržište rada roditelja odgojitelja te iznio razloge zbog kojih smatra osnovanim zaključak i ocjenu ovog Suda da je kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata Odluke/22, olakšavajući im povratak na tržište rada (točka 60. obrazloženja).
13. Za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan je gradonačelnik Grada Zagreba, te je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti rješenje o usklađivanju novčane pomoći na temelju odredbe članka 6. Odluke/22.
14. Stoga, po ocjeni ovog Suda, nije bilo zapreke za primjenu odredbe članka 6. Odluke/22 na temelju koje je doneseno prvostupanjsko rješenje od 31. listopada 2023. godine.
15. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom na to da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
16. S obzirom na činjenicu da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, prvostupanjskom presudom pravilno odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora, a ujedno je iz navedenog razloga ovom presudom odbijen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
17. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci
U Zagrebu 25. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković