Poslovni broj: Usž-1234/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Nadi Kovačević, odvjetnici u Sisku, S. i A. Radića 37, OIB: 79480717607, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1264/2024-13 od 11. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuju se točke I., II. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1264/2024-13 od 11. veljače 2025.

II. Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1264/2024-13 od 11. veljače 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu koje je dužno u roku od 60 dana od dana dostave ove presude postupiti u skladu s pravnim shvaćanj ima i primjedbama ovog Suda.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-04/23- 01/115, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 15. siječnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Sisak, KLASA: UP/I-503-07/23-01/08, URBROJ: 338-03-02-23-04 od 14. rujna 2023. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke tužiteljici se priznaje pravo na naknadu plaće u 100 % iznosu od osnovice za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od 23. siječnja 2019. nadalje po dijagnozi F62.0 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.550,00 eura u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

2. Rješenjem tuženika od 15. siječnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. veljače 2021. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice od 14. rujna 2023. za priznavanje prava na naknadu plaće u 100 % iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od 23. siječnja 2019. nadalje po bolesti dijagnoze F62.0 (trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih događaja) kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

3. Tuženik žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

3.1. Ponavljajući utvrđenja iz upravnog postupka, smatra da je isti u cijelosti pravilno proveden. Ističe da je u prvostupanjskom upravnom sporu pogrešno utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze bolesti dijagnoze F 62.0 i sudjelovanja tužiteljice u Domovinskom ratu. Prvostupanjski sud je navedenu povezanost utvrdio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. med. Gordana Makarića, spec. psih. bez da je uzeo u obzir očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije od 14. veljače 2025. Uzrok privremene nesposobnosti za rad tužiteljice u razdoblju od 23. siječnja 2019. pa nadalje nije jedino bolest PTSP ratne geneze. Navodi da iz dokumentacije proizlazi da je tužiteljica imala značajan poremećaj zdravlja zbog obiteljskih i laboralnih prob lema. Ističe da je tužiteljici utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti PTSP koji uzrokuje oštećenje organizam od 20% te da takav blagi oblik bolesti ne uzorkuje privremenu nesposobnost za rad. Uz žalbu dostavlja očitovanje liječničkog povjerenstva od 11. veljače 2025.

3.2. Ističe da je izreke presude suprotna članku 52. stavku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da je tužitelju, kao osiguraniku, moglo biti priznato pravo na naknadu plaće u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci od početka privremene nesposobnosti za rad po istoj dijagnozi bolesti.

3.3. Dalje navodi da je za dio zahtjeva za priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 23. siječnja 2019. do 7. rujna 2020. nastupila zastara u skladu s člankom 134. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

3.4. Osporava odluku o troškovima upravnog spora.

3.5. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da je privremeno nesposobna za rad zbog bolesti i njezinog pogoršanja koja je nastala kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, a što proizlazi iz otpusnog pisma Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu, Odjela za individualnu psihoterapiju od 4. veljače 2015. Osporava mišljenje liječničkog povjerenstva od 11. veljače 2025., a pogotovo u dijelu u kojem se navodi da je privremena radna nesposobnost od 23. siječnja 2019. započela u trenutku kada je ostala neraspoređena na poslu te da je uzrok iste laborarne prirode. Predlaže odbiti žalbu. Traži i naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24; dalje: ZUS), Sud je utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tuženik pobija točku III. izreke presude, dok u odnosu na ostale točke izreke presude ovaj Sud nije utvrdio razloge zbog kojih se iste pobijaju.

7. U upravnom postupku pokrenutim zahtjevom tužiteljice od 8. rujna 2023. za priznavanje prava na naknadu plaće u 100%-tnom iznosu od utvrđene osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti dijagnoze F 62.0 od 23. studenog 2019. pa nadalje, pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Sisak od 8. rujna 2023. Nalazom, mišljenjem i ocjenom od 8. rujna 2023. utvrđeno je da se bolest tužiteljice dijagnoze F 62.0 ne može potvrditi kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Povodom žalbe tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja, pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije od 12. siječnja 2024., kojim je potvrđeno utvrđenje iz nalaza, mišljenja i ocjene od 8. rujna 2023. Trajna promjena osobnosti kod osiguranice, ovdje tužiteljice, nije dominantno, jedino i isključivo uzrokovana elementima odgođenog ratnog PTSP-a, veću su uzrokovane multifaktorijalnim psihičkim morbiditetom koji je posljedica civilnih stresogenih čimbenika. Tuženik je svoju odluku donio na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije od 12. siječnja 2024.

8. U upravnom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med. spec. psihijataru, subspecijalistu forenzičke i biologijske psihijatrije, na okolnost je li bolest koja je uzrokovala privremenu nesposobnost za rad tužitelj ice neposredna posljedica njezina sudjelovanja u Domovinskom ratu.

9. Sudski vještak u nalazu i mišljenju od 14. prosinca 2024. zaključuje da je bolest dijagnoze F62.0, koja je uzorkovala privremenu nesposobnost za rad tužiteljice, neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ista je definirana 20. lipnja 2018., iako se određene psihičke tegobe tužiteljice opisuju od 2008. (F41/F41.2). Napominje da je tužiteljica sudionica Domovinskog rata u borbenom sektoru 682 dana te da ima priznati status HRVI s osnove PTSP-a koji uzorkuje oštećenje organizma 20% stalno. Iz priložene je medicinske dokumentacije razvidno da je tužiteljica aktivno slijedila upute liječnika, no usprkos tome nije postignuta zadovoljavajuća funkcionalna remisija.

10. Tuženik nije bio suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka. Podneskom od 13. siječnja 2025. dostavio je očitovanje Liječničkog povjerenstva, Direkcije na nalaz i mišljenje sudske vještakinje kojim se iznosi niz prigovora na potpunost i točnost nalaza i mišljenja. Navodi da kod tužiteljice nije pobliže opisan ratni stresogeni čimbenik koji bi mogao uzrokovati PTSP. Psihičke tegobe i simptomi su djelomično kvalificirani i nisu kvantificirani da bi zadovoljili kriterije za postavljanje dijagnoze PTSP- a te se kod tužiteljice eventualno može raditi o elementima PTSP-a. Ističe da iz nalaza specijalista psihijatra od 11. veljače 2019. proizlazi da je privremena nesposobnost za rad uzrokovana laboralnom problematikom.

11. Sudski vještak je na prigovore tuženika odgovorio na raspravi održanoj 11. veljače 2025. na način da je u cijelosti ostao kod utvrđenja iz nalaza i mišljenja od 14. prosinca 2024. Istaknuo je da je tužiteljica bila sudionica Domovinskog rata u borbenom sektoru u trajanju od 682 dana. Prema podacima iz priložene medicinske dokumentacije psihijatrijski se počela liječiti u ruju 2016. godine pod dijagnozom mješovitog anksioznog i depresivnog poremeća ja (F41.2) uz napomenu da se ista dijagnoza navodi u preslici osobnog zdravstvenog kartona od svibnja 2008. godine. Na pregledu psihijatra 20. lipnja 2018., prije početka bolovanja od 23. siječnja 2019., definira se trajna promjena ličnosti kao posljedica kronificiranog ratnog PTSP-a uz sumnju da neodređenu neorgansku psihozu (F29) radi izraženih obmana osjetila. Slijedi ekstenzivno ambulantno psihijatrijsko liječenje te je u nekoliko navrata provedeno i psihologijsko testiranje. Također ističe da je sukladno stručnoj procjeni oštećenja organizma od 23. siječnja 2020. navedeno da je došlo do razvoja kronificiranog PTSP-a uz razvoj trajnih promjena.

12. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 55. stavak 2. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.; dalje Zakon) i utvrdio da je privremena nesposobnost za rad tužiteljice od 23. siječnja 2019. pa nadalje uzrokovana bolešću dijagnoze F62.0 koja je neposredna posljedica sudjelovanja tužiteljice u Domovinskom ratu .

13. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

14. Sudski vještak je izradio nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Otklanjajući prigovore tuženika vještak je dao konkretne i jasne odgovore i time je učvrstio nalaz i mišljenje i otklonio dvojbe na koje ukazuju tuženik.

15. Ujedno, tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište održano 11. veljače 2025. na kojem je provedena rasprava i saslušan sudski vještak te je na taj način propustio iskoristiti procesna ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju kako bi postavljanjem pitanja vještaku, eventualno, doveo u sumnju pravilnost i potpunost njegova nalaza i mišljenja. Pisani podnesak tuženika od 14. veljače 2025. kojim se isti očituje na usmeni nalaza i mišljenje sudskog vještaka i koji je dostavljen u spis uz žalbu ovaj Sud nije uzeo u razmatranje prilikom donošenja odluke.

16. S obzirom na navedeno, ovaj Sud smatra da su medicinski relevantne činjenice u upravnom sporu pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka.

17. Također pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica uspjela u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavaka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a. Ovo iz razloga što su prvostupanjskom presudom poništena rješenja upravnih tijela i tužiteljici su priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak za sastav tužbe, koji je određen u skladu s Tbr. 27. točki 1. alineji 2., Tbr. 46. i Tbr. 54., u vezi s Tbr. 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; dalje: Tarifa) u iznosu od 1.250,00 eura te trošak za provedeno vještačenje po neovisnom sudskom vještaku psihijatru u iznosu od 300,00 eura, a što sveukupno iznosi 1.550,00 eura.

18. Sud stoga žalbene navode tuženika koji se odnose na točke I. , II. i IV. izreke prvostupanjske presude smatra neosnovanima (točka I. izreke).

19. Međutim, ispitujući zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude koja se odnosi na razdoblje u kojem je priznato pravo tužiteljici, ovaj Sud nalazi da je u odnosu na istu žalba tuženika osnovana.

20. Člankom 52. stavkom 1. Zakona propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 5. te točaka 9., 10. i 11. toga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda. Nakon isteka roka iz stavka 1. istog članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija (stavak 2.). Odredba stavka 2. toga članka ne odnosi se na osiguranika kojem je utvrđena privremena nesposobnost zbog liječenja zloćudnih bolesti, osiguranika kojem je odobrena njega člana obitelji – djeteta oboljelog od zloćudne bolesti, osiguranika čija je privremena nesposobnost u vezi s provođenjem hemodijalize ili peritonejske dijalize te čija je privremena nesposobnost u vezi s uzimanjem i presađivanjem dijelova ljudskog tijela.

21. U citiranoj odredbi Zakona taksativno su navedeni slučajevi privremene nesposobnosti kada se ne primjenjuje članak 52. stavak 2. Zakona, odnosno kada se osiguranicima kod kojih je nastupila privremena nesposobnost za rad iznos naknade plaće neće umanjiti za 50% protekom 18 mjeseci od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti po istoj dijagnozi bolesti. S obzirom na to da je u upravnom sporu pravilno utvrđeno da je privremena nesposobnost za rad tužitelj ice od 23. siječnja 2019. uzrokovana bolešću koja je posljedica njezina sudjelovanja u Domovinskom ratu, a koja privremena nesposobnost za rad nije jedan od taksativno navedenih slučajeva iz članka 52. stavka 3. Zakona, tužiteljica ima pravo na naknadu plaće koja će se izračunati u 100% iznosu od osnovice, ali samo u prvih 18 mjeseci od početka privremene nesposobnosti za rad. Protekom 18 mjeseci tužitelj ica ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti. Budući da je točkom III. izreke prvostupanjske presude tužitelj ici priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za cijelo vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad, a koje razdoblje je dulje od zakonom propisanih 18 mjeseci, ne može se otkloniti prigovor tuženika da je ista donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

22. Ujedno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici pravo na naknadu plaće u 100 % iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od 23. siječnja 2019. pa nadalje bez da je otklonio tuženikov prigovor zastare.

23. Člankom 134. stavkom 1. Zakona propisano je da zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene tim Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja prema odredbama toga Zakona.

24. Iz citirane odredbe Zakona proizlazi da osiguranik ostvaruje pravo na naknadu unatrag tri godine od podnošenja zahtjeva, a koje shvaćanje zauzeto u ovosudnim presudama poslovni broj: Usž-311/2024 od 14. ožujka 2024. i poslovno broj: Usž- 1946/2025 od 3. lipnja 2025.

25. S obzirom na to da je tužiteljica podnijela zahtjev 8. rujna 2023., proizlazi da je za razdoblje od 23. siječnja 2019. do 7. rujna 2020. nastupila zastara za ostvarivanje prava na naknadu plaće u 100 % iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad pa je i u tom dijelu žalba tuženika osnovana.

26. Budući da razdoblje privremene nesposobnosti za rad tužiteljice za koje je nastupila zastara ujedno obuhvaća i razdoblje od 18 mjeseci iz članka 52. stavka 1. Zakona u kojem tužiteljica bi imala pravo na naknadu plaće u 100 % iznosu od osnovice, naknada plaće tužiteljici se za preostalo razdoblje privremene nesposobnosti za rad, dakle od 8. rujna 2020. pa nadalje, ne može isplatiti u iznosu u 100 % iznosa od osnovice, nego u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti za rad.

27. Imajući u vidu sve navedeno, kao i okolnost da tužiteljici nije bila isplaćivana naknada plaće u 100 % iznosu od osnovice te se ne može se utvrditi ni koliko iznosi iznos od 50% zadnje isplaćene naknade plaće, valjalo je u skladu s člankom 135. stavkom 2. ZUS-a poništiti točku III. izreke prvostupanjske presude i na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. ZUS-a predmet vratiti prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak (točka II. izreke).

28. Pri tom se ističe da je u postupku nakon ove presude tijelo nadležno za izvršenje dužno postupiti u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a prema kojoj je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

29. Stoga će prvostupanjsko javnopravno tijelo u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje o zahtjevu tužiteljice koji se odnosi na razdoblje privremene nesposobnosti za rad, a za koje se ne može primijeniti članak 134. stavak 1. Zakona te će odlučiti o pravu tužiteljice imajući u vidu da je ovom presudom potvrđeno činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom upravnom sporu, odnosno da je privremena nesposobnost za rad tužiteljice od 23. siječnja 2019. pa nadalje uzrokovana bolešću dijagnoze F62.0 koja je neposredna posljedica sudjelovanja tužiteljice u Domovinskom ratu.

30. Tužiteljica u odgovoru na žalbu potražuje i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora budući da isti ne sadrži činjenična niti pravna razlaganja koja bi utjecala na odluku u ovom sporu pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a (točka III. izreke).

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić