REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-511/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: 1. NNF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik JN iz [adresa], protiv tuženika ĐN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, radi činidbe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1171/2022-5 od 11. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1758/18-53 od 30. ožujka 2022., na sjednici održanoj 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), a smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što im je prema njihovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), te povrijeđena prava zajamčena čl. 48. st. 1. Ustava.

2. Tužitelji su postavili pitanja koja glase:

„1. Imaju li suvlasnici stvari u jednakim omjerima, kojima je odbijen tužbeni zahtjev za predaju dijela stvari (nekretnine) u (isključivi) posjed pravo na suposjed cijele stvari kao i ostali suvlasnici? Može li se u takvoj situaciji jedino sudskom odlukom ostvariti pravo na suposjed od ostalih suvlasnika?

2. Uključuje li pravomoćno presuđena stvar u odnosu na pravo na posjed dijela stvari i pravo na suposjed cijele stvari?

3. Mora li sud, u situaciji u kojoj je nekretnina izgrađena na tuđem zemljištu prije 1. siječnja 1997. (stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (čl. 25. st. 1. i dr.) te na navedenim odredbama temeljiti odluku?

4. Može li sud utvrditi odlučnu činjenicu dovršetka izgradnje zgrade (objekta) na temelju iskaza stranaka i materijalne dokumentacije u spisu ili ju mora temeljiti na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, obzirom da sud niti stranke ne raspolažu odgovarajućim stručnim znanjem?

5. Je li u konkretnom slučaju primjenjiva odredba čl. 78. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (odnosno čl. 292. st. 2. Zakona o obveznim odnosima iz 1978. godine) prema kojoj „Ako je nešto sagrađeno protivno obvezi, vjerovnik može zahtijevati da se to ukloni o trošku dužnika i da mu dužnik naknadi štetu koju je pretrpio u vezi s građenjem i uklanjanjem?“ Ukoliko stranke, bez čijih suglasnosti je izgrađena zgrada na njihovom zemljištu, nemaju pravo zahtijevati uklanjanje izgrađenog temeljem odredbi stvarnog prava, ima li mjesta primjeni relevantnih odredbi obveznog prava te je li sud dužan navedeno obrazložiti?“.

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući prema odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja koja su tužitelji postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje tužitelji se neosnovano pozivaju na pravna shvaćanja iz odluka u kojima se činjenična i pravna situacija ne može izjednačiti s predmetnom situacijom.

6. Revizijski sud je ocijenio da treće, četvrto i peto naznačena pitanja nisu pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, pod pravnim pitanjem u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijeva se pitanje o primjeni materijalnih ili postupovnopravnih normi u konkretnim slučajevima, već se pod pravnim pitanjem u smislu te odredbe podrazumijeva opće pitanje o načinu na koji se razrješavaju dvojbe o primjeni prava koje se pojavljuju u većem broju slučajeva koji su u bitnim elementima podudarni.

7. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke.

8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP koji tužitelji podnose zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom (poglavito povrede na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava) i čl. 6 Konvencije, valja reći da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku kao i pravo na jednakost svih pred zakonom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Isto tako ovaj sud ocjenjuje da pobijanom odlukom nije povrijeđeno pravo zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava.

9. U opisanim okolnostima tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek