Poslovni broj: Usž-4584/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice PČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nikola Dorbić, odvjetnik u Šibeniku, Riječka 4 , protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na doplatak za pomoć i njegu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1654/2024- 9 od 7. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1654/2024-9 od 7. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-07/24-01/469, URBROJ: 524-11-02/7-24-2 od 29. svibnja 2024. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Šibenik, KLASA: UP/I- 551-07/22-01/698, URBROJ: 139-081-03/56-24-11 od 5. travnja 2024., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na doplatak za pomoć i njegu.
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ponavljajući utvrđenja iz upravnog spora, navodi da nesporno boravi na adresi [adresa] u [adresa], a njezin suprug na adresi [adresa] u [adresa]. S obzirom na navedenu činjenicu, smatra da se njezinim prihodima nisu mogli pribrojiti prihodi njezina supruga kao člana istog kućanstva. Pri tome navodi da je zahtjev podnijela 25. svibnja 2022., a da je novčanu naknadu za nezaposlene ostvarivala u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. ožujka 2022., iz čega proizlazi da bi se razdoblje prema članku 58. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23. – dalje: Zakon) trebalo računati od 26. veljače 2024. do 26. svibnja 2024. Smatra da je sud pogrešno zaključio da zbog visine prosječnog mjesečnog prihoda u tri mjeseca prije pokretanja postupka ne ispunjava uvjete za priznanje prava na doplatak za pomoć i njegu. Ističe da joj je u svakodnevnom životu potrebna pomoć i njega druge osobe, odnosno da kod nje u smislu članka 55. Zakona postoji invaliditet. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 125,00 eura.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Prema podacima spisa predmeta, postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je na zahtjev tužiteljice od 26. svibnja 2022. za priznanje prava za doplatak za pomoć i njegu. U postupku je utvrđeno, prema nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka od 10. svibnja 2023., koje je doneseno povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. veljače 2023., a nakon pregleda tužiteljice i uvida u medicinsku dokumentaciju, da je kod tužiteljice utvrđen 2. stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti trajno prema Listi težine i vrste invaliditeta Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ 67/17., 56/18., i 16/22.) jer se, s obzirom na narav bolesti (kronične bolesti), ne očekuje promjena u funkcioniranju te ne postoji 3. stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalne nesposobnosti jer su prisutne kronične bolesti u stabilnoj fazi i nije joj potrebna svakodnevna pomoć i njega druge osobe.
9. U izvršenju rješenja tuženika od 18. ožujka 2024., prvostupanjsko javnopravno tijelo je utvrdilo da kućanstvo tužiteljice ima dva člana i da ostvaruje prosječan mjesečni prihod koji je u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupaka, po članu kućanstva , prelazio iznos od 200 % osnovice iz članka 22. stavka 2. Zakona. Iz osporenog rješenja tuženika proizlazi da prosječni mjesečni prihod tužiteljice u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka prelazi iznos od 250 % osnovice iz članka 22. stavka 2. Zakona koji se uzima u obzir za priznanje predmetnog prava samcu.
10. Sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja, u skladu s člankom 49. stavkom 3. ZUS-a, pravilno utvrdio da je o pravu tužiteljice na doplatak za pomoć i njegu riješeno u skladu s člancima 55. do 58. Zakona.
11. U obrazloženju presude navedeno je da tužiteljica nije dokazala da ona i njezin suprug ne borave na istoj adresi, zbog čega se prihodi njezinog supruga ne mogu uzeti u obzir kod priznanja prava. Osim toga sud je naveo da prosječni mjesečni primitak tužiteljice iznosi 225,63 eura (1.700,00 kuna), a koji iznos prelazi i cenzus propisan za priznanje prava samcu iz članka 22. stavka 2. Zakona (165,90 eura / 1.250,00 kuna).
12. Pri tome se tužiteljici napominje da iz socioanamnestičkih podataka Centra za socijalnu skrb Šibenik od 2. kolovoza 2022. proizlazi da je terenskim očevidom utvrđeno da tužiteljica živi sa suprugom na adresi [adresa] u [adresa], na kojoj adresi ima i prijavljeno prebivalište, kao i da je u nalazu i mišljenju vijeća vještaka od 8. studenoga 2022. u socijalnoj anamnezi, koju je tužiteljica sama dala vještacima prilikom pregleda, navedeno da živi u domaćinstvu zajedno sa suprugom. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanima žalbene navode tužiteljice o pogrešno utvrđenim članovima njezinog kućanstva i prihodima za priznanje prava.
13. Pri tome se tužiteljici napominje da se odluke javnopravnih tijela u konkretnom slučaju temelje na utvrđenom prelasku imovinskog cenzusa, a ne na medicinskim utvrđenjima i njezinoj stvarnoj potrebi za pomoći i njegom druge osobe pri obavljanju svakodnevnih poslova.
14. Ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
15. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
16. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 25. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
