Poslovni broj: Usž-2714/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VIS OKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ABC [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi obnove postupka izračuna prijevremene starosne mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1351/2023-21 od 20. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1351/2023-21 od 20. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140- 02/22-01/03030513205, URBROJ: 341-99-05/3-22-5508 od 3. svibnja 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Karlovcu, KLASA: UP/I-140-02/22-01/03030513205, URBROJ: 341-07-05/3-22-5352 od 17. lipnja 2022. Točkom II. izreke presude dopuštena je obnova upravnog postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak, u kojem je isto dužno donijeti sve potrebne odluke u svrhu ponovnog izračuna prijevremene starosne mirovine u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 4.350,00 eura u roku od 60 dana od dana dostvae pravomoćne presude, dok je točkom IV. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 1.375,00 eura.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 17. lipnja 2022., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za obnovu postupka radi ponovnog određivanja prijevremene starosne mirovine.

3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ponavljajući utvrđenja iz upravnog spora, navodi da je u privitku dopisa od 24. veljače 2025. dostavio očitovanje Sektora za mirovinsko osiguranje, Odjela za poslove mirovinskog osiguranja od 19. veljače 2025. o pravilnosti utvrđenih podataka o plaćama tužitelja za 1994. i 1995. godinu, a iz kojeg proizlazi da su podaci o stažu osiguranja i plaći za navedene godine uspostavljeni na temelju isplatnih lista i kartica plaća koje je dostavio poslodavac. Navodi da su podaci preuzeti u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-II-624/1995 i dr. od 2. prosinca 1998., iz koje nedvojbeno proizlazi da se plaćom koja služi za izračun mirovinske osnovice smatra plaća umanjena za doprinose iz plaće. Ističe da provjerom priloženih kartica mjesečnih primitaka tužitelja za 1994. i 1995. godinu i usporedbom s prihvaćenim iznosima prilikom kompletiranja mirovinskog spisa nisu utvrđene nepravilnosti. Pri tome navodi da ne pohranjuje radno-pravnu niti knjigovodstvenu dokumentaciju obveznika (poslodavca), zbog čega kao dokaz o osnovicama osiguranja, odnosno plaćama na osnovi kojih se utvrđuju vrijednosni bodovi mogu poslužiti samo podaci sadržani u matičnoj evidenciji u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. – dalje: ZOMO). Smatra da je tužitelj podatak o plaći za 1994. i 1995. godinu mogao osporavati pred sudom opće nadležnosti kao činjenicu iz radno-pravnog odnosa. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, poništio je osporena rješenja javnopravnih tijela te je dopustio obnovu upravnog postupka ponovnog izračuna prijevremene starosne mirovine tužitelja. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranju, Područne službe u Karlovcu, broj spisa: 66006 od 27. ožujka 2008. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu.

9. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužitelja od 4. veljače 2019. na temelju članka 134. ZOMO-a, kojim je zatražio da se, nakon pribavljanja svih podataka i dokumenata za 1994. i 1995. godinu, provede financijsko vještačenje u svrhu pravilnog obračuna mirovine jer je poslodavac ručno dopisivao podatke na karticama mjesečnih primanja za navedene godine na njegovu štetu.

10. Javnopravna tijela su nakon provedenog postupka odbila zahtjev tužitelja uz obrazloženje da nije ukazao na postojanje novih činjenica, odnosno nije priložio nove dokaze koji bi upućivali na sumnju u pravilnost podataka o plaćama u matičnoj evidenciji i da je pripadajuća svota prijevremene starosne mirovine izračunata na temelju plaća koje su mu isplaćene, odnosno koje je ostvario tijekom radnog vijeka , zbog čega nisu ispunjeni uvjeti iz članka 134. stavka 1. ZOMO-a. Pri tome je u obrazloženjima osporenih rješenja navedeno da provođenje financijskog vještačenja nije u nadležnosti javnopravnih tijela, već suda.

11. U upravnom sporu provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko – računovodstvene struke ĆF, dipl. oec. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 6. veljače 2025. proizlazi da je za 1994. godinu poslodavac tužitelja u kartici mjesečnih primitaka pogrešno prikazao bruto iznos jer je u njega uvrstio i neto svote „ušteda goriva“ u iznosu od 4.142,19 kuna i „ušteda na traktoru“ u iznosu od 24.651,91 kuna. Prema mišljenju vještaka, ukupna svota koja predstavlja osnovicu za obračun mirovine za 1994. godinu iznosi 21.561,77 kuna , dok za 1995. godinu iznosi 49.342,68 kuna i koji iznos je trebalo unijeti u obrazac M-4 za 1995. godinu. Uzimajući u obzir razliku u obračunu mirovinske osnovice u odnosu na podatke iskazane po poslodavcu, sudski vještak zaključuje da je prijava osiguranja tužitelja bila pogrešna i da je navedeno od utjecaja na povećanje prosječnog priznatog vrijednosnog boda, a imajući na umu način izračuna prijevremene starosne mirovine, navodi da bi iznos prijevremene starosne mirovine tužitelja na dan priznanja prava trebao iznositi 2.108,25 kuna mjesečno.

12. Prvostupanjski sud je u citiranoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 134. stavak 1. ZOMO-a zaključivši da netočno uneseni podaci u evidenciju tuženika predstavljaju zakonom propisani razlog za obnovu postupka jer se radi o situaciji da su točni podaci mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

13. Imajući na umu da je predmet ovog spora obnova postupka izračuna prijevremene starosne mirovine tužitelja, kao i činjenicu da su osporeni ručno dopisivani podaci od strane poslodavca, osnovano je tužitelj od nadležnog javnopravnog tijela mogao zatražiti kontrolu podataka na karticama mjesečnih primitaka i sastavljanja pravilnog obračuna mirovine na temelju članka 134. ZOMO-a, a koji postupak, suprotno navodima tuženika, nije u nadležnosti sudova opće nadležnosti.

14. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, u skladu s člankom 49. ZUS-a te je prvostupanjski sud, na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe ZOMO-a. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela nezakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev usvojio te sam riješio stvar na temelju članka 117. stavka 1. ZUS -a uz obrazloženje koje sadrži sve elemente propisane člankom 119. stavkom 5. ZUS -a.

15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

16. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenja koja su predmet ovog upravnog spora, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora (članak 144. stavak 1. ZUS-a). Radi se o troškovima sastava tužbe, zastupanja na ročištima 3. prosinca 2024. i 29. travnja 2025., u skladu s Tbr. 27/1. alineja 2. i Tbr. 27/2. u vezi s Tbr. 52/3. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa) te provedenog financijsko - računovodstvenog vještačenja, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

17. Kako tuženik žalbom pobija u cijelosti prvostupanjsku presudu, iako u odnosu na točku IV. izreke presude ne iznosi razloge njezina osporavanja, ovaj Sud ocjenjuje da tuženik nije imao niti osnove za njezino osporavanje jer je istom odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom iznosu od 1.375,00 eura zbog čega je jedino tužitelj imao pravni interes pobijati navedenu točku izreke presude prvostupanjskog suda.

18. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS - a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan