Poslovni broj: Usž-193/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv točki I., II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-620/2025-19 od 28. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuju točke I., II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-620/2025-19 od 28. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/789, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 23. prosinca 2021. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje-2, KLASA: UP/I-502-03/21-02/1734, URBROJ: 338-21-02-02- 21-4 od 12. listopada 2021. (točka II. izreke) te je tužitelju ozljeda izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S83.2 (Rascjep meniska, sadašnji), nastala 14. ožujka 2021., priznata ozljedom na radu i u vezi s navedenom ozljedom priznata su mu prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu (točka III. izreke). Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 11.094,30 eura, dok je točkom V. izreke presude zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbijen u preostalom dijelu.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 12. listopada 2021., kojim se u točki 1. izreke tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Policijska uprava zagrebačka, ozljeda nastala 14. ožujka 2021. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S83.2 ne priznaje ozljedom na radu, te mu se u točki 2. izreke u vezi s navedenom dijagnozom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tuženik žalbom pobija točke I., II., III. i IV. izreke presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je sud u ranijem upravnom sporu pravilno vrednovao zaključke sudskog vještaka u odnosu na zaključke liječničkog povjerenstva, a da je u ovome postupku nekritički prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, iako je isti izrađen protivno pravilima struke, mjerodavnom materijalnom pravu, medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu. Navodi da sudski vještak u nalazu i mišljenju polazi od nekoliko pogrešno utvrđenih činjenica, prvenstveno u odnosu na mehanizam nastanka ozljede. Smatra da u predmetnom događaju nije došlo do pada tužitelja ili udarca u koljeno, da tužitelj nije izgubio ravnotežu niti se zarotirao, već je petom krivo stao na rub stepenice i desna noga mu je skliznula na stepenicu niže. Navodi da se u izjavi, pisanoj dva tjedna nakon događaja, niti u anamnestičkim podacima ne spominje rotacija koljena, ali da sudski vještak četiri godine kasnije na temelju iskustva rada zaključuje da je moralo doći do rotacije koljena. Navodi da je tijekom cijelog pos tupka isticao da je u konkretnom slučaju do ozljede došlo zbog postupnog oštećenja površine meniska, kada je zbog sitnih oštećenja akumuliranih kroz vrijeme u jednom trenu došlo do pucanja i kod netipičnog mehanizma kretanja. Kao sljedeću spornu činjenicu navodi predispoziciju zdravstvenog stanja za koju sudski vještak ne smatra da je osnovni uzrok ozljede, iako se radi o prisutnosti određenih bolesti i stanja koji predstavljaju povećani rizik za nastanak ozljede. Ističe da se sudski vještak nije očitovao na postojanje alternativnih okolnosti pod kojima može doći do pucanja meniska. Ističe da iz mišljenja liječničkog povjerenstva, a oprečno sudskom vještaku, iz MR nalaza desnog koljena od 9. travnja 2021. jasno proizlazi da je tužitelj imao raniju ozljedu prednjeg križnog ligamenta (ACL). Smatra da sudski vještak neosnovano navodi da neuroradiološki nalaz postavlja samo sumnju na ozljedu ACL-a, iako je ista opisana jasno i nedvosmisleno kao valovit i mjestimično stanjen ACL, a što je jasan pokazatelj ranije lakše ozljede koljena. Stoga neosnovanim smatra i zaključak da tužiteljevo koljeno prije ove ozljede nije bilo nestabilno jer je obavljao fizički zahtjevan posao bez da se ikada obratio liječniku zbog tegoba s desnim koljenom. Smatra da se činjenica postojanja predispozicije zdravstvenog stanja ne dokazuje radnom aktivnošću tužitelja, već u konkretnom slučaju na temelju nalaza magnetske rezonance, dok su bolovi u koljenu i drugi slični simptomi subjektivne prirode i individualni u ocjeni hoće li tužitelj potražiti liječničku pomoć ili će se moći nositi s bolovima u svakodnevnom životu. Kako je MR nalazom potvrđeno uredno stanje svih ostalih ligamenata desnog koljena tužitelja, smatra da je u štetnom događaju došlo do uganuća ili rotacije koljena koje bi prouzročilo horizontalnu rupturu trupa i stražnjeg roga medijalnog meniska, tada bi MR pokazao i oštećenje kolateralnih ligamenata. Navodi da i hondromalacija ivera (patele) II stupnja pokazuje postojanje predispozicije za nastanak ozljede kod tužitelja. Osporava i iznos dosuđenih troškova ovog upravnog spora u točki IV. izreke pobijane presude jer smatra da je neosnovano izgubio spor. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra žalbu u cijelosti neosnovanom jer nije počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora, a sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Ponavljajući utvrđenja iz upravnog spora, navodi da tuženik samo ponavlja ranije prigovore istaknute na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje je vještak otklonio usmeno na ročištu. Ističe da je tuženik imao mogućnost pristupiti na ročište i postavljati dodatna pitanja vještaku i tražiti pojašnjenja ili predložiti provođenje novog vještačenja. Kako je navedeno propustio učiniti, smatra da se tuženik ne može u žalbenom postupku pozivati na prigovore koji su već otklonjeni. Smatra da tuženik selektivno tumači medicinsku dokumentaciju i pojedine činjenice konkretnog predmeta, dok su mu navodi paušalni i bez uporišta u stručno-medicinskim činjenicama. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Pobijana presuda donesena je u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2721/2024-2 od 16. siječnja 2025., kojom je poništena ranija presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-190/2022-49 od 12. travnja 2024. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ovaj Sud je u navedenoj odluci utvrdio da je sudski vještak prof. dr. sc. Slavko Davila u pisanom nalazu i mišljenju od 15. svibnja 2023., njegovoj dopuni od 5. lipnja 2023. i usmenom saslušanju na ročištu od 8. ožujka 2024. zaključio da kod tužitelja nije postojala predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak predmetne ozljede, a potom se na ročištu od 5. travnja 2024. suglasio s mišljenjem liječničkog povjerenstva da je predispozicija postojala, iz čega proizlazi da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka proturječan sam sebi, a koju ocjenu je uostalom dao i prvostupanjski sud. S obzirom na navedeno, ovaj Sud je ocijenio osnovanim prigovor tužitelja da je neosnovano odbijen njegov prigovor za provođenje novog medicinskog vještačenja imajući na umu članak 261. stavak 2. i stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP), koji se primjenjuje u skladu s člankom 33. stavkom 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), te je naložio prvostupanjskom sudu da odlučne medicinske činjenice utvrdi na temelju obnovljenog vještačenja s drugim vještakom.

8. Predmetni upravni postupak vođen je povodom prijave o ozljedi na radu za ozljedu koju je tužitelj pretrpio na radu 14. ožujka 2021., kada je prilikom pružanja intervencije na adresi u [adresa], odnosno prilikom spuštanja niz stepenice krivo stao. Uz prijavu od 1. travnja 2021. priloženo je Izvješće izabranog liječnika obiteljske medicine od 7. travnja 2021. u kojem je navedeno da je tužitelj zadobio ozljedu pod dijagnozom šifre S83.2 te cjelokupna medicinska dokumentacija o provedenom liječenju.

9. Tijekom upravnog postupka, Liječničko povjerenstvo Direkcije u nalazu, mišljenju i ocjeni od 6. prosinca 2021., pribavljenom povodom žalbe tužitelja izjavljene na rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela, utvrdilo je da je dijagnoza S83.4 u uzročno posljedičnoj vezi s događajem od 14. ožujka 2021., što je u suprotnosti s ocjenom Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zagreb od 28. rujna 2021., ali uz predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak ozljede. Navodi da se predispozicija očituje u verificiranoj hondromalaciji patele drugog stupnja i stanjenoj prednjoj križnoj svezi kao indikatoru ranijeg ozljeđivanja. Imajući na umu osobito nepovoljan mehanizam ozljeđivanja tužitelja, liječničko povjerenstvo zaključuje da ozljeda ne bi nastupila uz urednu anatomsku strukturu prednje križne sveze i hrskavice patele desnog koljena.

10. U izvršenju ovosudne presude od 16. siječnja 2025., u upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, dr. med., specijalistu kirurgije, subspecijalistu traumatologije i specijalistu ortopedije i traumatologije. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 6. srpnja 2025., kao i usmenog saslušanja od 14. studenoga 2025., proizlazi da promjene na prednjoj ukriženoj svezi koljena tužitelja, opisanoj MR nalazom od 9. travnja 2021. ne predstavljaju predispoziciju za ozljedu meniska, kao što niti hrskavica ivera nema nikakvog utjecaja na nastanak oštećenja meniska. Kako niti specijalist ortoped Klinike za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice (nalaz od 14. ožujka 2021.) prilikom pregleda tužitelja nije utvrdio nestabilnost koljena, sudski vještak je ocijenio da kod tužitelja prije štetnog događaja nije postojala nestabilnost koljena niti urođena ili stečena predispozicija za nastanak ozljede unutarnjeg meniska koljena. Pri tome sudski vještak navodi da je ozljeda meniska nastala u štetnom događaju i da se ista ne može smatrati atakom kronične bolesti, iako je tužitelj prije šest godina imao bolove i otok u desnom koljenu. Imajući na umu da silazak niz stepenice, kod kojeg dolazi do uganuća (rotacije) koljena, predstavlja tipičan mehanizam za nastanak ozljede, zaključio je da dijagnoza S83.2 u konkretnom slučaju predstavlja ozljedu na radu.

11. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 39. stavak 1. točku 9. u vezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13. , 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon).

12. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, tuženik je uredno 8. srpnja 2025. zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 6. srpnja 2025., te je podneskom od 28. srpnja 2025. dostavio očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije od 21. srpnja 2025. u kojem su izneseni prigovori na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Povodom iznesenih prigovora održano je ročište 14. studenoga 2025. na kojem je sudski vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je argumentirano otklonio sve prigovore liječničkog povjerenstva. Na navedeno ročište uredno pozvani tuženik nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak, iako iz spisu priležeće potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena proizlazi da je poziv zaprimio 29. rujna 2025.

13. Tuženik je, u skladu s člankom 51. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. S obzirom na to da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 28. srpnja 2025., da je sud u odnosu na njegove prigovore usmeno saslušao sudskog vještaka i da je vještak na osnovi medicinske dokumentacije potvrdio svoj nalaz i mišljenje, proizlazi da tuženik nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

14. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, u skladu s člankom 49. ZUS-a, te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela nezakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev usvojio te sam riješio stvar na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a.

15. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenja koja su predmet ovog upravnog spora, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora (članak 144. stavak 1. ZUS-a). Radi se o troškovima sastava tužbe u skladu s Tbr. 27/1 alineja 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa), zastupanja na ročištima 10. veljače 2023., 16. veljače 2023., 8. ožujka 2024., 5. travnja 2024., 28. ožujka 2025. i 14. studenoga 2025 . u skladu s Tbr. 27/2. Tarife, sastava žalbe protiv prvostupanjske presude od 14. svibnja 2024. u skladu s Tbr. 27/3. Tarife i provedenog medicinskog vještačenja, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

17. Tužitelj potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

18. Slijedom iznesenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan