Poslovni broj: Usž-4968/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Crvenog križa 20, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda Zagrebu, poslovni broj: Us I-2122/2025-7 od 11. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda Zagrebu, poslovni broj: Us I-2122/2025-7 od 11. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: NK-UP/II-114-04/24-02/82, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 8. listopada 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, KLASA: NK-UP/I-114-04/24-02/230, URBROJ: 511-01-158-24-7 od 26. lipnja 2024. kojim je utvrđeno da je tužitelj odgovoran za povredu službene dužnosti opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza , a za što mu je izrečena disciplinska kazna premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da mu nije omogućeno da se očituje o odlučnim navodima. Ističe da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi na kojem pravnom temelju je sud zaključio da je tužitelj bio dužan podnijeti žalbu na presudu odnosno koja norma, akt poslodavca ili raspored poslova stvara takvu obvezu za tužitelja. U tom smislu dodaje da je iz obrazloženja presude protiv koje je navodno trebao podnijeti žalbu jasno da je okrivljenik poštivao sve zakone i da s obzirom na to nije bilo uvjeta za pisanje žalbe pa smatra da je sud morao utvrditi postoji li procesno - pravna osnova za izjavljivanje žalbe u izvornom postupku. Dalje navodi da je mail s uputom za pisanje žalbe poslan i ostalim policijskim službenicima, a ne izravno tužitelju. Ističe da nije utvrđeno postojanje pisane upute, naloga ili akta kojim mu je naloženo postupanje. Naposljetku navodi da nisu ocijenjeni njegova dotadašnja izvrsnost i dugogodišnji rad kao olakotna okolnost u kontekstu proporcionalnosti i svrhe premještaja. Predlaže da Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da preinači pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da tužitelj ponavlja prigovore koje je isticao u tužbi. Ističe da je prvostupanjski sud održao raspravu na kojoj je strankama bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Naposljetku navodi da je prvostupanjski sud nesporno utvrdio da je tužitelj bio dužan podnijeti žalbu protiv presude Prekršajnog suda u Velikoj Gorici, što je propustio učiniti u zakonom propisanom roku i to nakon što je od strane neposredno nadređenih dobio jasne i nedvosmislene naloge da to učini. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, raspoređen na radno mjesto pomoćnika načelnika, od samih početaka bio uključen u predmet IR i da je bio predstavnik tužiteljstva na ročištu na Prekršajnom sudu u Velikoj Gorici u tom predmetu. Od neposredno nadređenih dobio je nalog da podnese žalbu protiv presude Prekršajnog suda u Velikoj Gorici kojom se IR oslobađa krivnje, no tužitelj je to propustio učiniti u zakonom propisanom roku.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 96. točke 1. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/23. dalje: ZP)propisano je između ostalog da je teža povreda službene dužnosti neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj propuštanjem podnošenja žalbe protiv presude po nalogu neposredno nadređenih počinio težu povredu službene dužnosti opisanu prethodno citiranom odredbom članka 96. točke 1. ZP-a.
11. U odnosu na izbor disciplinske kazne u predmetnom slučaju ovaj Sud ističe da izbor podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana. Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, a imajući na umu karakter povrede službene dužnosti, ovaj Sud ne nalazi da bi izrečena disciplinska kazna – premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, bila izrečena tužitelju protivno svrsi radi koje je ta ovlast dana osobito stoga što su razlozi za izricanje upravo ove kazne dobro i detaljno obrazloženi na način da ista odgovara prirodi i težini počinjenog djela. Prilikom određivanja vrste i visine kazne disciplinski sud uzeo je u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti na strani tužitelja, tako je otegotnim cijenjena okolnost da je tužitelj pomoćnik načelnika, a olakotnim je cijenjena upravo okolnost da je tužitelj dobro ocjenjivan u prethodnim godinama i okolnost da je ostvario dugogodišnji rad u službi, kako to tužitelj prigovara u žalbi.
12. U odnosu na prigovor tužitelja da je nejasno iz čega proizlazi da je tužitelj bio dužan podnijeti žalbu na presudu ovaj Sud nalazi da iz opisa poslova radnog mjesta tužitelja proizlazi upravo da tužitelj između ostalog obavlja i druge poslove iz djelokruga rada po nalogu nadređenog službenika, slijedom čega se prigovor tužitelja ne može ocijeniti osnovanim.
13. Prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud trebao utvrditi da li je postojala osnova za izjavljivanje žalbe u izvornom postupku nije osnovan jer pretpostavka osnovanosti žalbe nije od utjecaja na drugačiju odluku tuženika u slučaju kada je tužitelju naloženo izjaviti žalbu, a tužitelj je isto propustio učiniti.
14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 25. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
