Poslovni broj: Usž-3477/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, A. Humboldta 4a, OIB: 18683136487, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I -1/2025- 7 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1/2025-7 od 6. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: NK-UP/II-114-02/24-01/13, URBROJ: 513-02-8988-24-3 od 10. prosinca 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda carinske uprave, KLASA: UP/I-114-02/24-01/10, URBROJ: 513-02-8989-24-8 od 23. kolovoza 2024. kojim je tužitelj proglašen odgovornim za počinjenje teške povrede službene dužnosti opisane kao nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe, za što mu je izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je predložio svoje saslušanje na okolnost kvalitete obavljanja dotadašnje službe i utvrđenja je li mogla biti izrečena lakša disciplinska kazna, no da je prvostupanjski sud prijedlog odbio bez valjanog razloga. Smatra da ako odluka o izboru disciplinske kazne podliježe slobodnoj ocjen i javnopravnih tijela onda sud sebe uklanja kao korektiv i onemogućuje tužitelja da raspravlja o povredi svojih prava. Ističe da nisu uzete u obzir olakotne okolnosti na njegovoj strani, da se radi o uzornom cariniku i obiteljskom čovjeku koji priznaje svoj propust. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da su navodi tužitelja potpuno neutemeljeni. Ističe da je prvostupanjski sud zakonito odbio prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja jer se presuda mogla donijeti i bez izvođenja tog dokaza. Naposljetku navodi da je prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne cijenjena težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužitelja, okolnosti u kojima je povreda počinjena kao i olakotne i otegotne okolnosti. Proizlazi da predlaže da Sud odbije žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zatečen u posjedu droge „crystal-meth“, koja vijest je postala dostupna javnosti putem više medija, a pri čemu se ime tužitelja dovodilo u vezu s radnim mjestom tužitelja.

8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.

9. Odredbom članka 102. stavka 1. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“; broj: 68/13., 30/14., 115/16., 39/19., 98/19., 155/23. i 36/24. – dalje: ZCS) propisano je da je teška povreda službene dužnosti između ostalog nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe.

10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljevo neovlašteno posjedovanje droge „crystal-meth“ za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u državnoj službi na radnom mjestu carinika III. vrste predstavlja nedolično ponašanje izvan službe. Vijest o istom postala je dostupna javnosti putem više medija, pri čemu se ime tužitelja dovodilo u vezu s radnim mjestom tužitelja , a time je, kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, tužitelj stvorio negativnu percepciju carinske službe u cjelini i nanio štetu ugledu iste, slijedom čega je pravilno utvrđeno da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti opisanu prethodno citiranom odredbom članka 102. stavka 1. ZCS-a.

11. U odnosu na izbor disciplinske kazne u predmetnom slučaju ovaj Sud ističe da izbor podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana. Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, a imajući na umu karakter povrede službene dužnosti, ovaj Sud ne nalazi da bi izrečena disciplinska kazna – prestanak državne službe, bila izrečena tužitelju protivno svrsi radi koje je ta ovlast dana osobito stoga što su razlozi za izricanje upravo ove kazne dobro i detaljno obrazloženi na način da ista odgovara prirodi i težini počinjenog djela. Izrečena je najstroža kazna jer je tužitelj kao carinski službenik upravo bio dužan otkrivati protupravnosti koje se između ostalog odnose i na zloupotrebu droge te pokretati odgovarajuće postupke radi sankcioniranja istih, a u konkretnom slučaju je sam postupio protupravno.

12. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije obrazložio odbijanje prijedloga tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud odbio izvođenje predloženog dokaza s obrazloženjem da bi isto bilo suvišno, a sve imajući u vidu okolnost da je činjenično stanje moglo biti utvrđeno na temelju samog spisa predmeta i spisu priležeće dokumentacije, slijedom čega se prigovor tužitelja ne može ocijeniti osnovanim.

13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić