Poslovni broj: Usž-4506/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Božidar Husajina, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Pavla Hatza 10, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, radi naknade troškova spora, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3204/2024-5 od 2. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se točka I. rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3204/2024-5 od 2. rujna 2024.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.347,96 eura u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja.

III. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3204/2024-5 od 2. rujna 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 5.214,54 eura (točka I. izreke rješenja) te je odlučeno da će se o zahtjevu tužiteljice za vraćanje plaćene sudske pristojbe u iznosu od 185,81 eur odlučiti u odvojenom postupku sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (točka II. izreke rješenja).

2. Protiv točke I. izreke pobijanog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud nakon dobivene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom su poništene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te odluka Upravnog suda u Zagrebu, donio dana 18. srpnja 2024. novu prvostupanjsku presudu bez održavanja rasprave kojom je usvojio tužbeni zahtjev te naložio prvostupanjskom tijelu tuženika da u roku od 60 dana donese novo rješenje o zahtjevu tužiteljice, a istovremeno je naložio tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.347,96 eura s pripadajućim PDV-om. Kako je prvostupanjski sud donio odluku bez održavanja rasprave imala je pravo zatražiti daljnji nedosuđeni trošak sukladno članku 148. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da nema sumnje kako je prvostupanjski sud postupio arbitrarno kod donošenja odluke te da ona ima pravo da joj se dosude svi traženi troškovi kao i naplatu troška za sastav zahtjeva od 1. kolovoza 2024. te žalbe. Smatra da je odvjetnička tarifa nedvosmisleno odredila kako se obračunavaju troškovi nastali prije donošenja tarife te sudovi u tom smislu ne mogu istu tumačiti drugačije, a niti postoji bilo koji životni razlog pored postojeće inflacije da netko traži razlog da se te odredbe tumače drugačije. Za poduzete radnje tijekom upravnog i ustavnosudskog postupka potražuje trošak sastava tužbe i podneska kojim se očituje na navode tuženika u iznosu od po 1.000,00 eura, za sastav žalbe iznos od 1.250,00 eura i sastav zahtjeva ustavnom sudu u iznosu od 2.000,00 eura a sve s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost što ukupno iznosi 6.562,50 eura, a s obzirom na dosuđene troškove presudom od 18. srpnja 2024. u visini od 1.347,96 eura tužiteljica je zahtjevom zatražila troškove u visini 5.214,54 eura. Predlaže da ovaj Sud donese rješenje kojim će poništiti točku I. rješenja prvostupanjskog suda te donijeti rješenje kojim prihvaća zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih troškova u iznosu od 5.214,54 eura, kao i naložiti tuženiku da joj na ime troškova sastava zahtjeva za naknadu troškova te žalbe dosudi iznos od 2.812,50 eura.

3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1113/2021 od 4. srpnja 2024. (dalje u tekstu: Odluka) ustavna tužba usvojena te je ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

Usž-3406/2020-2 od 4. studenoga 2020. i presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2500/2019-9 od 5. lipnja 2020. i predmet vraćen Upravnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

6. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-3204/2024-3 od 18. srpnja 2024. poništeno rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja te naloženo prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese novo rješenje o zahtjevu tužiteljice za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, a naloženo je i tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.347,96 eura. Naime, tužiteljici su dosuđeni troškovi za radnje zastupanja poduzete po opunomoćeniku odvjetniku i to za sastav tužbe (postavljen u tužbi) i sastav žalbe (postavljen u žalbi) u zatraženom iznosu od 10.156,25 kn što uz primjenjivi tečaj konverzije u eure iznosi 1.347,96 eura koliko je tužiteljici i dosuđeno pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.).

7. Imajući na umu da je tužiteljica nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. srpnja 2024. uspjela u upravnom sporu, imaju se primijeniti odredbe Zakona o upravnim sporovima koji je stupio na snagu 1. srpnja 2024., a sukladno odredbi članka 169. stavka 1., kojom je propisano da će se upravni sporovi pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona, dovršiti prema odredbama ovog Zakona. Na zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o naknadi troškova upravnog spora primjenjuje se odredba članka 144. Zakona o upravnim sporovima iz 2024. prema kojoj je u stavku 1. propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

8. Tužiteljica je u konkretnom slučaju po primitku navedene presude prvostupanjskog suda podneskom od 1. kolovoza 2024. zatražila da joj se nadoknade preostali troškovi upravnog spora koji predstavljaju razliku od ukupnih troškova zastupanja i troška plaćenih sudskih pristojbi, na koje troškove smatra da ima pravo pored presudom već dosuđenih troškova. U tom smislu zatražila je da joj se pored dosuđenih troškova dodatno dosudi trošak sastava zahtjeva Ustavnom sudu Republike Hrvatske u iznosu od 2.000,00 eura kao i plaćeni trošak sudske pristojbe. Pored toga smatra da se troškovi koji su nastali prije donošenja odvjetničke tarife ("Narodne novine", broj: 128/23.) imaju obračunati po navedenoj odvjetničkoj tarifi koja je stupila na snagu 2023.

9. Dakle, proizlazi da su od strane prvostupanjskog suda kao opravdani troškovi ocijenjeni troškovi za sastav tužbe i traženi trošak sastava žalbe kako je zatraženo u tim podnescima a spornim se ukazuje sastav podneska tužiteljice kao opravdani trošak, a sporna je visina dosuđenih troškova i primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

10. Pravilno su priznati troškovi za sastav tužbe i žalbe, odnosno oni troškovi koji su i zatraženi u provedenom upravnom sporu.

11. Sukladno Tarifnom broju 52 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) ima se primijeniti tarifa koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, što je u skladu i s presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025.

12. Kako je prema odredbi članka 144. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, u konkretnom predmetu ima se primijeniti Tbr. 27. stavak 1. Tarife prema kojem u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova a vrijednost boda prema Tbr. 54. iznosi 2,00 eura.

13. Sukladno Tbr. 27. točka 1. Tarife tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe 500 bodova odnosno 1.000,00 eura i trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 27. stavak 1. alineja 2. u iznosu od 1.250,00 eura a sve s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost. Stoga tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 2.812,50 eura, no međutim kako je tužiteljici predmetnom presudom od 18. srpnja 2024. dosuđen iznos od 1.347,96 eura, tužiteljici je dosuđen još preostali iznos od 1.464,54 eura.

14. U odnosu na zatražene troškove ustavnosudskog postupka treba istaknuti da zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ustavnosudskog postupka nije osnovan jer u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima troškove spora čine troškovi učinjeni u tijeku i povodom spora pa ovaj Sud nije ovlašten odlučivati o troškovima ustavnosudskog postupka pa tako ni trošku sastava ustavne tužbe.

15. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud je usvojio žalbu tužiteljice te je tužiteljici dosudio trošak sastava tužbe i žalbe u skladu s važećom odvjetničkom tarifom koja je stupila na snagu 17. studenog 2023., dok je s preostalim dijelom zahtjeva koji se odnosi na troškove ustavnosudskog postupka i trošak sastava podneska zahtjev tužiteljice odbijen.

16. Iz navedenih razloga, a na temelju odredbe članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao pod točkama

I. i II. izreke rješenja.

17. S obzirom da je tužiteljica s žalbom uspjela u neznatnom dijelu i to samo u vezi primjene važeće Tarife i iznos priznatog troška, trebalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić