Poslovni broj: Usž-75/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JARNEC j.d.o.o. Varaždin, Ul. Katarine Patačić 13, OIB: 63145963774, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. Zagreb, Budmanijeva 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Ivana Milčetića 10, Varaždin, radi dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2842/2025-7 od 20. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2842/2025-7 od 20. studenoga 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja zbog svih, zakonom propisanih, razloga. U bitnom ističe da postoji praksa ukidanja dozvola za boravak i rad stranaca bez provođenja individualne ocjene i pravomoćne osnove te da nadležno tijelo odugovlači postupak produljenja radnih dozvola, čime se tužitelju onemogućuje nastavak poslovanja jer gubi većinu svojih, zakonito zaposlenih, radnika. Prigovara što sud nije uzeo u obzir navedene okolnosti. Navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je EF zaposlen kod drugog poslodavca. Ističe da mu je nastala šteta jer je doveden na rub poslovnog opstanka. Predlaže da ovaj Sud usvoji žabu, poništi osporeno rješenje i donese odluku o odgodnom učinku tužbe. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom navodi da je tužitelj na popisu poslodavaca kod kojih je u inspekcijskom nadzoru utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Poziva se na članak 94. stavak 1. točku 9. Zakona o strancima („Narodne novine,“ 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) prema kojemu Ministarstvo po službenoj dužnosti ukida dozvolu za boravak i rad ako je poslodavac odnosno subjekt domaćin na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili je pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja. Napominje da je Policijska uprava varaždinska ukinula četiri dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja zaposlenima kod tužitelja. U odnosu na žalbene navode o ugroženosti poslovanja tužitelja tuženik ističe da je prema javno dostupnim podacima tužitelj osnovan 2023. s temeljnim kapitalom od 10,00 kuna te da je 2024. godine ostvario prihod od 1,3 milijuna eura, a dobit od 10.645,00 eura. Na dan 15. prosinca 2025. imao je prijavljena 53 radnika od čega 16 hrvatskih državljana i 37 državljana trećih zemalja. Predlaže odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u upravnom sporu radi ukidanja dozvole za boravak i rad njegova zaposlenika EF predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, ističući da strani radnici čine srž njegove poslovne djelatnosti dostave i da bez njih nije u mogućnosti izvršavati svoje ugovorne obveze. Smatra da bi pobijano rješenje tuženika dovelo do nenadoknadivih štetnih posljedica za njegovo poslovanje, ali i za pravni položaj drugih stranih radnika zaposlenih kod tužitelja.
6. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog s obrazloženjem da kod određenja odgodnog učinka tužbe nije dovoljno da postoji eventualna mogućnost nastanka štete, već ona mora biti jasno konkretizirana i takve naravi da bi se teško mogla popraviti, a što u ovom slučaju nije učinjeno vjerojatnim. Budući da je stranac EF zaposlen kod treće osobe, prvostupanjski sud smatra da odgoda izvršenja u konkretnom ne bi imala nikakav utjecaj na poslovanje tužitelja.
7. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS).
8. Polazeći od podataka razvidnih iz spisa predmeta koji se odnose na tužiteljevo poslovanje (broj zaposlenika, među kojima je veći broj državljana trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni predmetnim postupkom), a koje podatke tužitelj nije osporio, Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije učinjeno vjerojatnim da bi se izvršenjem osporenog rješenja tuženika tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Pritom valja istaknuti da žalbeni navod da zaposlenik na kojega se odnosi predmetno rješenje o ukidanju dozvole za boravak i rad nije zaposlen kod drugog poslodavca, nije od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja prvostupanjskog suda s obzirom na to da ta činjenica (ako je točna), u okolnostima konkretnog slučaja (broj tužiteljevih zaposlenika), nije dostatna za zaključak da bi se izvršenjem rješenja tuženika o ukidanju dozvole za boravak i rad jednog stranog državljanina, tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti.
9. Budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke.
11. Nije osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka s obzirom na činjenicu da nije uspio u postupku. Stoga je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 25. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
