REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4181/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ČS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-279/2022-3 od 28. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4138/2018-44 od 14. siječnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 4138/2018-53 od 1. veljače 2022., koje je ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-4138/2018-56 od 18. veljače 2022., na sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koje se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-279/2022-3 od 28. svibnja 2025. zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Može li se smatrati da je čitava nekretnina nacionalizirana po sili zakona temeljem čl. 8. Zakona o nacionalizaciji, ako je aktom o nacionalizaciji izrijekom utvrđeno da se nacionalizira samo određeni suvlasnički dio te nekretnine?

2. Mogu li grad ili općina steći pravo vlasništva prema čl. 88. Zakona o športu na nekretninama koje nisu upisane kao društveno, nego privatno vlasništvo?

3. Mogu li grad ili općina steći pravo vlasništva prema čl. 88. Zakona o športu ako na sportskom objektu nije upisano pravo korištenja u korist športske organizacije?

4. Na kojoj parničnoj stranci leži teret dokaza da je, kao jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva iz čl. 88. Zakona o športu, športska organizacija koja se koristi određenom nekretninom bila osnovana radi upravljanja sportskim objektima?“.

1.2. Smatra da je riječ o važnim pitanjima u pogledu kojih odluka drugostupanjskog suda odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama revizijskog suda (odluke poslovni broj Rev-118/2008 od 24. ožujka 2010., Rev-1081/2011 od 22. svibnja 2012. i Revd-5307/2021 od 17. listopada 2023. ), kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

1.3. Tuženik ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava suvlasništva u 1/3 dijela nekretnina upisanih na ime tuženika u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5. U prijedlogu za dopuštenje revizije su naznačena pravna pitanja koja tuženik smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, već zbog činjenice da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, navedena pitanja ne mogu biti ujedno važna i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Uz navedeno, tuženik, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse.

6. Za ukazati je i da je tijekom postupka utvrđeno kako zemljišnoknjižno, tako i katastarsko i faktično stanje predmetnih nekretnina, a prije raspolaganja zemljištem od strane Narodnog odbora Grada Zagreba i njegovih tijela, počevši od 1954. pa do stupanja na snagu Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb i prestanka Zajednice Grada Zagreba („Narodne novine“, broj 47/90), kao i odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu („Narodne novine“, broj 77/95 - dalje: ZID Zakona o športu), uključujući i ostavinske postupke vođene iza pok. pravnih prednika tuženika, a vezano za predmetne nekretnine u vezi čega su u dokaznom postupku sudovi utvrdili i ocijenili odlučne činjenice i temeljito, razumno i logično obrazložili svoje odluke. Nadalje, sudska praksa na koju se tuženik u prijedlogu poziva ne sadržava pravno shvaćanje koje bi bilo u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana odluka, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja tuženik u prijedlogu postavlja. Isto tako, odluke na koje se tuženik poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja odnosno pravnu osnovu pobijane odluke pa nisu ispunjene propisane pretpostavke propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.

7. Zbog navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.

8. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP), te povrede prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 3. Ustava i čl. 1. Protokola 1. EKLJP) ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, a njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva odnosno prava na mirno uživanje imovine, ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova, koje predstavljaju zadiranje/miješanje u navedeno pravo tuženika, temelje na odredbi čl. 88. Zakona o športu i da su stoga zakonite. Navedena odredba teži postizanju cilja u javnom (općem) interesu, a to je pretvorba ranije društvenog vlasništva na športskim objektima i drugim nekretninama u društvenom vlasništvu na kojima su pravo korištenja imale športske organizacije, udruge i druge pravne osobe na način da su športski objekti i druge nekretnine koji su ranije bili u društvenom vlasništvu dobili svog titulara vlasništva, a taj titular vlasništva postale su jedinice lokalne samouprave. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili tu odredbu na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo prekomjeran teret tuženiku.

9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

10. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa