REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-827/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća , u pravnoj stvari predlagatelja Počitniška skupnost Krško d.o.o., Krško, Republika Slovenija, Cesta krških žrtev 65, OIB: 95562138494, kojeg zastupa punomoćnik Damjan Konestabo, odvjetnik u Rijeci, protiv protustranaka: 1. OG, 2. EG, 3. RG, 4. NG, 5. ZG i 6. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-72/2023-2 od 9. kolovoza 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Z-24660/2020-36 od 30. srpnja 2021., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se revizija predlagatelja.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor predlagatelja i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta istog suda poslovni broj Z-27178/2018-16 od 18. siječnja 2019.

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba predlagatelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje (toč. I. izreke) te je naloženo brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga upisane pod brojem Z-27178/2018, zabilježbe prigovora upisane pod brojem Z-4096/2019 i zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-26115/2021, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (toč. II. izreke).

3. Ovaj sud, rješenjem broj Revd-4152/2024-2 od 1. travnja 2025., dopustio je predlagatelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pitanja:

„1. Primjenjuje li se međunarodni ugovor između Republike Slovenije i Republike Hrvatske o uređenju imovinsko-pravnih odnosa (Narodne novine - međunarodni ugovori broj 15/99) za nekretnine stečene prije 8. listopada 1991.g. naplatnim putem?

2. Je li relevantna činjenica što predlagatelj u zemljišnoj knjizi nije upisan kao nositelj prava korištenja, kada isto proizlazi iz samog sadržaja i smisla upravnog postupka eksproprijacije koji je pokrenut na njegov prijedlog, sama eksproprijacija zemljišta određena je u njegovu korist za izgradnju turističkog naselja i konačno uplate novčane naknade koju je uplatu izvršio upravo predlagatelj, a ne nepoznati korisnik?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju predlagatelj je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjska rješenja, a podredno da ih ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo iz razloga zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet ove zemljišnoknjižne stvari je uknjižba prava vlasništva predlagatelja na kč. br. [katastarska čestica], šuma, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na temelju rješenja Općine Cres - Lošinj, Općinskog sekretarijata za poslove uprave, Imovinsko pravni referat od 11. ožujka 1976., broj: 02/2-Up 199/1-1976, na temelju Ugovora o korištenju građevinskog zemljišta zaključenog između Općine Cres - Lošinj i Počitniške skupnosti Krško od 9. travnja 1976., broj: 02/2-339/2-1976 i Ugovora o korištenju građevinskog zemljišta zaključenog između Općine Cres - Lošinj i Počitniške skupnosti Krško od 18. ožujka 1976., broj: 02/2-339/2-1976, na temelju Ugovora o isplati naknade za eksproprirano zemljište od 18. ožujka 1976. broj: 02/2-Up -199/2-1976 i od 9. travnja 1976. i potvrde o plaćanju naknade za eksproprirano zemljište koju je izdao Ured državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Mali Lošinj, Klasa: 942-05/17-01/25, Urbroj: 2170-11-02-7-17-2 od 10. kolovoza 2017.

9. Polazeći od čl. 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 15/99 - dalje: Ugovor između RH i RS) i čl. 365. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00

- Odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:

- da je predmetna nekretnina postala društveno vlasništvo na temelju rješenja Općine Cres - Lošinj, Općinskog sekretarijata za poslove uprave, Imovinsko pravni referat od 11. ožujka 1976., broj: 02/2 Up. 199/1-1976, s pravom korištenja Počitničke skupnosti Krško, budući da je točkom 3. odlučeno da se zemljište ekspropira u njihovu korist, dok je točkom 4. izreke odlučeno da se zemljište ekspropira u korist društvenog vlasništva, a za potrebe Počitničke skupnosti Krško (pravnog prednika predlagatelja);

- da je rješenjem o eksproprijaciji predniku predlagatelja dodijeljeno pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta radi izgradnje privredno turističkih objekata, koje pravo nije upisano u zemljišnu knjigu;

- da predlagatelj nije dostavio niti jednu ispravu koja bi predstavljala valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava korištenja odnosno prava vlasništva dok priloženi ugovori o korištenju građevinskog zemljišta od 18. ožujka 1976. i 9. travnja 1976. nisu valjane osnove za stjecanje prava korištenja na predmetnom zemljištu u korist pravnog prednika predlagatelja jer se uopće ne odnose na predmetno zemljište već na druga zemljišta koja su bila u društvenom vlasništvu.

10. Predlagatelj prijedlog za uknjižbu prava vlasništva temelji na ispravama nastalim do dana uspostave neovisnosti Republike Hrvatske, 8. listopada 1991., na čijem se teritoriju predmetna nekretnina nalazi, pa u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe Ugovora između RH i RS imajući pritom u vidu da predlagatelj može ostvariti samo jednaku pravnu zaštitu kakva je zajamčena i domaćim fizičkim i pravnim osobama.

11. Prema čl. 1. Ugovora između RH i RS odredbe ovog Ugovora odnose se na razrješenje imovinsko-pravnih odnosa koji su nastali prije i nakon uspostave državne neovisnosti ugovornih stranaka (za Republiku Hrvatsku je to 8. listopada 1991., a za Republiku Sloveniju je to 25. lipnja 1991.).

12. Prema čl. 2. st. 1. Ugovora između RH i RS fizičke i pravne osobe jedne ugovorne strane koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretnini i pokretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima kakva je zajamčena domaćim fizičkim i pravnim osobama, a stavkom 2. citiranog članka pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu ovog Zakona, smatraju se i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečeno na sredstvima društvenog vlasništva naplatnim putem.

13. Prema čl. 4. istog Ugovora ugovorne strane omogućit će stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i upis u zemljišne knjige na svom teritoriju fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke ako je valjana pravna osnova stjecanja nastala do dana uspostave neovisnosti, one ugovorne stranke na teritoriju na kojem se ta nekretnina nalazi bez obzira na mjesto nastanka pravne osnove stjecanja.

14. Slijedom navedenog odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:

Međunarodni ugovor sklopljen između Republike Slovenije i Republike Hrvatske o uređenju imovinsko-pravnih odnosa („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 15/99) primjenjuje se za nekretnine stečene prije 8. listopada 1991. naplatnim putem pod uvjetom da su ispunjene sve pretpostavke predviđene navedenim Ugovorom.

15. U konkretnom slučaju nije sporno da predlagatelj na spornim nekretninama nije upisan kao nositelj prava korištenja niti kojeg drugog stvarnog prava u smislu odredbe čl. 2. st. 2. Ugovora, dok iz stanja predmeta spisa proizlazi da predlagatelj uz prijed log nije priložio valjanu ispravu koja bi predstavljala valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava korištenja pa posljedične tome i stjecanja prava vlasništva na tim nekretninama.

16. Naime, Rješenjem Općine Cres - Lošinj, Općinskog sekretarijata za poslove uprave broj 02/2-UP-199/1-1976 od 11. ožujka 1976., između ostalog, i predmetna nekretnina je eksproprirana u korist društvenog vlasništva, a za potrebe prednika predlagatelja Počitniške skupnosti Krško. Ta isprava je valjana isprava za uknjižbu društvenog vlasništva, ali ne i prava korištenja, obzirom da je u točki 9. tog rješenja navedeno da će Općinski sud, Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj izvršiti po pravomoćnosti tog rješenja uknjižbu prava vlasništva na ekspropriranom zemljištu u korist društvenog vlasništva. Točkom 8. istog rješenja odlučeno je da će korisnik eksproprijacije predložiti nakon pravomoćnosti tog rješenja deposediranje zemljišta dosadašnjih vlasnika, a koje rješenje o deposedaciji nije priloženo uz prijedlog.

17. Ugovori o korištenju građevinskog zemljišta od 18. ožujka 1976. i 9. travnja 1976. ne odnose se na predmetnu nekretninu pa nisu valjane osnove za stjecanje prava korištenja na predmetnom zemljištu u korist pravnog prednika predlagatelja, pa stoga niti za upis prava vlasništva predlagatelja primjenom čl. 365. st. 3. ZVDSP-a.

18. Pretvorba društvenog vlasništva regulirana je odredbama čl. 359. do 373. ZVDSP- a, te je odredbom čl. 365. st. 3. ZVDSP-a propisano da će zemljišnoknjižni sud u korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta dopustit brisanje društvenoga vlasništva te će upisati njezino pravo vlasništva na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta, rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjega vlasnika ili korisnika i davanju njoj na korištenje (rješenja o provedbi deposedacije u njezinu korist) te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta.

19. Kako predlagatelj uz prijedlog nije dostavio isprave koje bi sukladno čl. 365. st. 3. ZVDSP-a bile valjana osnova za stjecanje prava korištenja, odnosno prava vlasništva na predmetnoj nekretnini to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 2. i 4. Ugovora između RH i RS, za uknjižbu prava vlasništva na predmetnom zemljištu u korist predlagatelja.

20. Slijedom navedenog, a s obzirom na sadržaj drugog postavljenog pitanja u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije, valja poći od toga da u zemljišnoknjižnom postupku vrijedi načelo strogog formalnog legaliteta, što znači da se bitne činjenice za odlučivanje o prijedlogu za upis, sukladno čl. 107. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK), utvrđuju na temelju navoda u prijedlogu i isprava priloženih prijedlogu za upis, prema zemljišnoknjižnom stanju u trenutku podnošenja prijedloga. Prema čl. 40. ZZK-a, upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojega se upis zahtijeva ili koja bar istodobno budu kao takva uknjižena i predbilježena (knjižni prednik). Navedeno pravilo o knjižnom predniku jedna je od materijalnopravnih pretpostavki svih zemljišnoknjižnih upisa, koja u konkretnom slučaju nije ispunjena jer je predmetna nekretnina eksproprirana AG, dok su u zemljišnoj knjizi u trenutku podnošenja prijedloga upisani kao vlasnici protustranke, koje u ispravi na temelju koje se zahtjeva upis nisu navedene kao nositelj knjižnog prava glede kojeg se zahtjeva upis.

21. Kako pri odlučivanju o osnovanosti prijedloga za upis sud ne može po službenoj dužnosti ispitivati činjenice koje u prijedlogu i njegovim prilozima nisu navedene iako su, možda, i važne za odlučivanje stoga je činjenica što predlagatelj u zemljišnoj kn jizi nije upisan kao nositelj prava korištenja relevantna kada se zahtjeva upis u zemljišnu knjigu, a nisu priložene isprave u smislu odredbe čl. 365. st. 3. ZVDSP -a i neovisno o samom postupku eksproprijacije i uplati novčane naknade za ekspropirano zemljište. Time je ujedno i odgovoreno na drugo postavljeno pitanje.

22. Slijedom navedenog, od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora jer odgovor na postavljena pitanja ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke kojom je odlučeno o prijedlogu predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa