REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-956/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Rauš d.o.o., OIB 15075340947, Kučanska 24, Varaždin, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Moravec, odvjetnica u Varaždinu, protiv ovršenica: 1. ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. ŽFI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenica protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-193/2022-4 od 24. studenoga 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 1000/2016-48 od 13. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026. ,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1.1. Ovršenice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskoga rješenje kojim je njihova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno:
„I/ Obustavlja se ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1000/16-2 od 7. rujna 2016. na nekretninama 2. ovršenice ŽFI čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 2392 m2 i čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 2778m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) i ukidaju se provedene radnje.
II/ Odbija se prijedlog 1. i 2. ovršenica da se ograniči ovrha na nekretninama i to:
čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 2392 m2
čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 2778m2
upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju).
III/ Nalaže se z.k. odijelu ovog suda da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrši brisanje zabilježbe ovrhe određene rješenjem Z-11335/2016 od 24. svibnja 2017. na nekretninama 2. ovršenice ŽFI i to:
čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 2392 m2
čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 2778m2
upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju).“.
1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačile su pitanje za koje smatraju da je pravno pitanje važno za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) u vezi s člankom 12. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ).
2. Ovrhovoditelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
4.1. Pitanje koje su ovršenice u prijedlogu za dopuštenje naznačile glasi: „Da li ovrhovoditelj, nakon izvršene procjene vrijednosti ovršnih nekretnina te netom stavljenog zahtjeva ovršenica za ograničenjem ovrhe na točno određene nekretnine, povlačenjem prijedloga baš u odnosu na nekretnine za koje je predloženo ograničenje ovrhe, postupa protivno odredbi članka 3. stavak 3. Zakona o parničnom postupku?“
4.2. Tako koncipirano pitanje ne može biti važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Kao što je to obrazložio drugostupanjski sud odgovarajući na žalbeni navod ovršenica, člankom 40. stavkom 1. OZ propisano je da ovrhovoditelj može tijekom postupka bez pristanka ovršenika povući prijedlog za ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u tom će slučaju sud obustaviti ovrhu. S obzirom na to da je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu u odnosu na jednu od nekretnina na kojoj je određena ovrha sud je donio rješenje kojim djelomično obustavio ovrhu. Jasnu i nedvosmislenu zakonsku odredbu na kojoj se temelje nižestupanjska rješenja nije potrebno tumačiti radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer ne postoji sudska praksa koja je suprotna onoj iz predmetnoga drugostupanjskog rješenja. S tim u vezi valja reći da ovršenice neosnovano smatraju da u vezi s naznačenim pitanjem suprotna praksa proizlazi iz odluke ovoga suda Rev 237/2008-2 od 21. rujna 2010. Naime, u toj je odluci revizijski sud donio shvaćanje o tome da sud, na temelju članka 3. stavka 3. ZPP, kojim je propisano da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnoga morala, neće uvažiti tuženikovo priznanje tužbenoga zahtjeva u određenim okolnostima (konkretno: „Priznanje tužbenog zahtjeva u podnesku od 29. siječnja 2003. nedopušteno je raspolaganje, suprotno odredbi čl. 3. st. 3. ZPP, jer je učinjeno poslije nego je Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednici Građanskog odjela od 29. studenog 2002., utvrdio nove Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (broj Su-1331-VI/02 i Su-1372-II/02 od 29. studenog 2002.) i to da bi se izbjegla primjena tih kriterija, prema kojima pravična novčana naknada znatno premašuje priznati iznos tužbenog zahtjeva. Stoga takvo priznanje nije zapreka za izvršenje usklađivanja tužbenog zahtjeva, kako to pogrešno zaključuje tuženik.“. Takva se pravna situacija ne može izjednačiti s predmetnom. Ovšenice pak nisu navele ni jedan prihvatljiv razlog za zaključak da bi radi razvoja prava u sudskoj praksi trebalo razmotriti mogućnost da se pod određenim pretpostavkama ne dopusti ovrhovoditelju da povuče, u cijelosti ili djelomično, prijedlog za ovrhu.
5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 25. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
