REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3156/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr.sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DIONIDAL d.o.o. Zagreb, Donje Svetice 127, OIB 88762770655, kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po zastupniku po zakonu Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravnom odjelu i 2. ISTO d.d. u stečaju, OIB 88502209643, Varaždin, A. Šenoe 4 -6, zastupanog po stečajnom upravitelju Stanku Makaru iz Varaždina, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1282/2024-3 od 17. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P -69/2022-19 od 28. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-1282/2024-3 od 17. prosinca 2024. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Postupa li Republika Hrvatska kao vjerovnik protivno načelu savjesnosti i poštenja te zloupotrebljava li svoje pravo kada nije, nakon što je porezni dužnik u cijelosti namirio sve obveze prema njemu temeljem zaključenih sporazuma, povukao svoj prijedlog za osiguranje, odnosno brisao zabilježbu založnog prava u zemljišnim knjigama na nekretnini sukladno čl. 347. st. 1. i 352. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1282/2024-3 od 17. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P - 69/2022-19 od 28. prosinca 2023., zbog dva pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, ukazujući da pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda. Nadalje, tužitelj prijedlog podnosi i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i to prava na pravično suđenje, prava vlasništva, prava na jednakost pred zakonom i prava na učinkovit pravni lijek.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije odgovor je dala 1. tuženica Republika Hrvatska, predlažući da se prijedlog odbije.

3. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: P-69/2022-19 od 28. prosinca 2023. odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopušten postupak osiguranja na nekretnini tužitelja (opisanoj u izreci te presude) o zasnivanju založnog prava radi osiguranja tražbine tuženice. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-1282/2024-3 od 17. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja uz obrazloženje da tuženica Republika Hrvatska nije bila nesavjesna jer je Sporazum o namirenju potraživanja na koji se poziva tužitelj sklopljen 30. srpnja 2012., a njezino založno pravo na nekretnini upisano je prije toga (2010.).

4. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja, a na koja se u bitnom svode pitanja navedena u tužiteljevom prijedlogu, važno za odluku u sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u odluci Rev 220/97 od 20. svibnja 2002. u kojoj je zauzet stav da založno pravo postoji radi osiguranja tražbine pa kada je tražbina namirena u cijelosti vjerovnik mora povući svoj prijedlog za osiguranje da bi bio savjestan i pošten (da ne bi zlouporabio svoje pravo). Tome treba dodati da ako je tražbina namirena i time prestalo založno pravo (pa čak ako bi se zauzeo stav da založni vjerovnik nije dužan poduzimati bilo kakve aktivnosti nakon što mu je tražbina namirena), valja o dopuštenom pitanju zauzeti pravno shvaćanje, budući da je isto važno za odluku u ovom sporu jer tuženica i u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava pravo tužitelja da zahtijeva utvrđenje da osiguranje zasnivanjem založnog prava nije dopušteno, a da pritom ne osporava činjenicu da je njezina tražbina koja je bila osigurana založnim pravom namirena.

5. Imajući na umu sve navedeno, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

6. Za preostalo pravno pitanje i istaknute povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije, shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP, uzima se da je prijedlog povučen.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa