Poslovni broj: Us II-264/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat - Paliska predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AMAGI Udruga za promicanje slobodnog društva iz Sesveta, Mostarska ulica 44, OIB: 17371863135 protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68011638990 radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA UP/II-008-07/25-01/777, URBROJ 401-01/03-25-4 od 20. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Povjerenika za informiranje, KLASA UP/II- 008-07/25-01/777, URBROJ 401-01/03-25-4 od 20. listopada 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA:UP/I- 032-01/25/01/15 URBROJ: 513-07-21-17-25-3 od 10. srpnja 2025. kao neosnovana, pozivom na članak 23. stavak 6. točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ broj 25/13, 85/15 i 69/22 dalje Z PPI), a iz razloga što se u konkretnom slučaju traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavak 1. točke 3. ZPPI.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je 9. lipnja 2025. podnio zahtjev za pristup informacijama Vladi Republike Hrvatske tražeći jedinstven i cjelovit popis svih javnih davanja i administrativnih obveza koje poduzetnici moraju ispunjavati, uključujući popis davanja, rokove, opis postupaka, procjene opterećenja te dostavu podataka u strojno čitljivom formatu. Pojašnjava da je Vlada RH zahtjev proslijedila samo Poreznoj upravi, koja je odgovorila da su informacije dostupne na njihovoj web-stranici, bez navođenja konkretnih poveznica ili lokacija, a tuženik odbio žalbu uz obrazloženje da bi sastavljanje popisa predstavljalo „stvaranje nove informacije“. Smatra da ovakav stav onemogućuje pristup već postojećim i objavljenim informacijama i dovodi poduzetnike u nemoguć položaj – ne mogu saznati svoje obveze bez pretraživanja desetaka tisuća dokumenata. Smatra da je tuženik pogrešno primjenjuje članak 18. stavak 5. ZPPI s obzirom na to da u postupku nije tražio stvaranje nove informacije već numerirani popis informacija i to: točne URL poveznice na svaku od tih informacija, točnu lokaciju informacija unutar dokumenata, uključujući broj stranice PDF-a, poglavlje, naslov ili odjeljak, a ove sve informacije već postoje, država njima raspolaže, one nisu nove i ne traži se njihova analiza, obrada ili tumačenje. Nadalje, smatra da su javnopravna tijela pogrešno primijenila odredbu članka 23. stavak 1. točke 3. ZPPI-a time što ga nisu obavijestili gdje je informacija dostupna i kako se može do nje doći, odnosno dostavili mu poveznicu na informaciju objavljenu na internetskoj stranici. Ovime je povrijeđeno i načelo iz odredbe članka 9.a ZPPI- a o suradnji i pružanju pomoći između tijela javne vlasti i korisnika. Poziva se na sudsku praksu ovoga Suda te odluke poslovni broj UsII-92/16-9 od 5. listopada 2016. i UsII-95/16-8 od 28. rujna 2016. kao i na to da tuženik pogrešno i selektivno interpretira stajališta izražena u tim presudama te se pogrešno poziva na pravna stajališta iz presude poslovni broj UsII-6/20-5 od 5. ožujka 2020., a u konkretnom predmetu rješava suprotno vlastitoj praksi te sudskoj praksi. Smatra da je Vlada RH pogrešno njegov zahtjev ustupila samo Ministarstvu financija, a ne i ostalim tijelima (Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Ministarstvu unutarnjih poslova, inspekcijama i drugim nadležnim tijelima), a postupanje Vlade RH u tom smislu tuženik nije ispitivao. Smatra da odgovor Porezne uprave nije potpun, točan i precizan pa je povrijeđena i odredba članka 7. ZPPI-a. Tvrdi da je povrijeđena i odredba članka 38. Ustava Republike Hrvatske. Opisuje složenost sustava obveza malih poduzetnika prema tijelima javne vlasti te brojnost parafiskalnih nameta koje terete male poduzetnike i koji predstavljaju prekomjerni teret za obavljanje njihovih osnovnih djelatnosti. Smatra da ZPPI nije tek “tehnički” zakon, već instrument kojim se ostvaruje transparentnost uprave, pravna sigurnost i predvidljivost propisa, a tumačenje koje je zauzeo tuženik, a koje dopušta da se ovakav zahtjev odbije pozivanjem na “stvaranje nove informacije”, ide izravno protiv svrhe ZPPI-ja i interesa poduzetnika kao jedne od ključnih skupina u gospodarstvu koji se, zbog toga što tijela javne vlasti nisu izradila cjeloviti popis obveza poduzetnika, jasnu informaciju što, kada i kome predati, katalog parafiskalnih davanja i pregled svih periodičkih obrazaca i rokova, snalaze sami, često pogađaju, a nerijetko i plaćaju kazne zbog nejasnog sustava. Predlaže da Sud izvrši uvid u svu dokumentaciju iz spisa predmeta upravnog postupka i spora, poništi osporavano rješenje tuženika te naloži Vladi RH, Ministarstvu financija i Poreznoj upravi da tužitelju dostave numerirani popis traženih informacija, točne poveznice, i točnu lokaciju informacija unutar dokumenata (broj stranice PDF-a, poglavlje, odjeljak itd.) odnosno vrati predmet na ponovni postupak tuženiku. Traži troškove spora ne navodeći na što se zatraženi troškovi odnose.

2.2. U podnesku od 16. veljače 2026., ostajući kod svega navedenog, ističe da ne traži stvaranje nove informacije, izradu analize niti sinteze poreznog sustava niti novi dokument koji ne postoji nego precizno navođenje lokacije već postojećih i javno objavljenih informacija. Stavovi i obrazloženja tuženika dovode do situacije u kojoj se pravo na pristup informacijama formalno priznaje, ali se u praksi ne može učinkovito ostvariti te ostaje nejasno kojim pravnim putem i na koji način korisnik može ostvariti pravo na pristup traženim informacijama ako je svaki zahtjev za precizno navođenje lokacije već postojećih informacija kvalificiran kao stvaranje nove informacije.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod pobijanog rješenja. Osporava navod tužitelja da je bio dužan ispitati zašto Vlada Republike Hrvatske nije koordinirala zahtjev, zašto je proslijeđen samo Poreznoj upravi i zašto nije uključen nitko drugi, s obzirom na to da je tuženik u drugostupanjskom postupku odlučivao o osnovanosti tužiteljeve žalbe izjavljene protiv rješenja Porezne uprave kojim je odlučeno o zahtjevu za dopunu i ispravak informacije koji je sam tužitelj uputio Poreznoj upravi dana 4. srpnja 2025. godine. Napominje da je tužitelj zahtjevom za dopunu i ispravak informacije tražio numerirani popis svih traženih informacija iz zahtjeva za pristup informacija (popisa nameta, davanja, administrativnih i zakonskih obveza, izvješća, procesa, procjena troškova i drugo za sve poduzetnike - uključujući trgovačka društva, obrte, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, zadruge, slobodna zanimanja te za druge fizičke i pravne osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost u Republici Hrvatskoj) te za svaku informaciju točnu internetsku poveznicu ili naziv dokumenta ili detaljan opis puta do dokumenata na stranici Porezne uprave. Nadalje, navodi da je u drugostupanjskom postupku utvrdio da je predmetni zahtjev općenit, odnosno da je tužitelj postavio široko postavljene kriterije kojim traži popis koji bi sadržavao sve vrste nameta, davanja, administrativnih obveza, kao i obaveze u vidu izvješća, prijava , dozvola i slično za sve poduzetnike, te da traži stvaranje nove informacije izradom popisa, izradom procesa postupanja, izradom procjena troška i slično, a što se ne smatra traženjem informacije u smislu ZPPI-a. Smatra da iz navoda tužitelja u tužbi, da je Vlada Republike Hrvatske trebala takav popis sama izraditi prije 20 godina i osigurati jasnu informaciju što, kada i kome predati, katalog parafiskalnih davanja i pregled svih periodičkih obrazaca i rokova jasno proizlazi da sam tužitelj potvrđuje da tražene informacije nisu gotove, materijalizirane, već da ih se treba izraditi. Osporava i ostale navode iz tužbe, te se poziva na članak 10. ZPPI-a i zaključuje da ZPPI ne propisuje obvezu tijelu javne vlasti da postupajući po zahtjevu za pristup informacijama osim poveznice na javno objavljenu informaciju daje broj stranice, poglavlje, podnaslov, mjesto u PDF-u i slično. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troška.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke

4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24 dalje ZUS), budući da odlučne činjenice od kojih ovisi rješavanje upravne stvari nisu sporne, a tužitelj nije izrijekom zatražio održavanje rasprave.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.

7. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je tužitelj 9. lipnja 2025. podnio zahtjev za pristup informacijama Vladi Republike Hrvatske tražeći jedinstven i cjelovit popis svih javnih davanja i administrativnih obveza koje poduzetnici moraju ispunjavati, uključujući popis davanja, rokove, opis postupaka, procjene opterećenja te dostavu podataka u strojno čitljivom formatu. Zahtjev je ustupljen na postupanje Ministarstvu financija koje je obaviješću od 4. srpnja 2025. tužitelja obavijestilo da su obveze poreznih obveznika, kao i dokumentacija koju su dužni dostaviti, izravno uvjetovan i njihovim poreznim statusom i drugim relevantnim okolnostima, uključujući činjenicu djeluje li obveznik kao fizička osoba, obrtnik, trgovačko društvo, neprofitna organizacija, udruga i slično te da bez obzira na pripadnost određenoj skupini, prava i obveze poreznih obveznika jasno su definirani važećim poreznim i drugim propisima te da su sve potrebne informacije dostupne na službenim internetskim stranicama prvostupanjskog tijela u formi vodiča, uputa, mišljenja i drugih relevantnih materijala. Tužitelj je 4. srpnja 2025. tražio dopunu informacije na način da je zatražio numerirani popis svih traženih informacija iz zahtjeva od 9. lipnja (popis nameta, davanja, administrativnih i zakonskih obveza, izvješća, procesa, procjena troškova i dr) i za svaku informaciju točnu internetsku poveznicu (URL) i/ili naziv dokumenta ili detaljan opis puta do dokumenta na web stranici. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA:UP/I-032-01/25/01/15 URBROJ: 513-07-21-17-25-3 od 10. srpnja 2025.odbijen je zahtjev tužitelja za pristup informacijama, a odlučujući o žalbi tužitelja, tuženik je donio osporeno rješenje od 20. listopada 2025.

8. Članak 6. ZPPI-a propisuje da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi u skladu sa uvjetima i ograničenjima toga zakona.

9. Članak 18. stavak 5. ZPPI-a propisuje da se ne smatra se zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

10. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, ovaj Sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju osporenog rješenja tuženik je izložio sve bitne činjenice koje su utvrđene u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih donio osporeno rješenje. Tuženik je u osporenom rješenju postupio u skladu s odredbom članka 120. stavka 3. u vezi s stavkom 98. stavkom 5. ZUP-a te dao potpune i jasne razloge za svoju odluku, a tužitelj te razloge tužbenim navodima nije doveo u sumnju. Ovaj Sud nakon razmatranja odlučnih činjeničnih i pravnih pitanja nalazi da tuženik nije povrijedio zakon time što je odbio žalbu tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

11. Tuženik je detaljno obrazložio razloge za donošenje pobijanog rješenja i izložio svoja pravna stajališta, koja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, tuženik se pravilno poziva na članak 18. stavak 5. ZPPI-a te pravilno, nakon provedenog postupka, odlučujući o žabi protiv rješenja Ministarstva financija, utvrđuje da se tužiteljev zahtjev ne može smatrati traženjem informacija jer se njime traži stvaranje nove informacije. Ovo s obzirom na to da odredba članka 5. stavka 1. točke 3. ZPPI -a definira kao informaciju svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti. Stoga, i ovaj Sud prihvaća stajalište tuženika da informacija, da bi se smatrala takvom u smislu odredbi ZPPI -a, mora postojati kao gotova, materijalizirana u točno određenom dokumentu te da traženje numeriranog popisa davanja, rokova, opis postupaka, procjene opterećenja odnosno popis nameta, davanja, administrativnih i zakonskih obveza, izvješća, procesa, procjena troškova i dr. i za svaku informaciju točnu internetsku poveznicu (URL) i/ili naziv dokumenta ili detaljan opis puta do dokumenta na web stranici ne predstavlja informaciju koju ima na umu ZPPI već zahtijeva njeno stvaranje. Time bi i odgovaranju na predmetni zahtjev prethodilo stvaranje nove informacije.

12. Sud u cijelosti prihvaća stav tuženika da je tužitelj preširoko postavio kriterije prema kojima traži popis koji bi sadržavao sve vrste nameta, davanja, administrativnih obveza, kao i obaveze u vidu izvješća, procesa, procjena troškova i slično za sve poduzetnike. Uvažavajući stav da bi traženo bilo u cilju olakšavanja obavljanja osnovnih djelatnosti malih poduzetnika i njihovo snalaženje u brojim propisima koji ih obvezuju i nameću određena davanja, traženo izlazi izvan okvira prava na pristup informacijama reguliranog ZPPI-jem pa ovaj Sud ne nalazi da je tuženik povrijedio odredbe ZPPI-ja ni Ustava Republike Hrvatske na koje ukazuje tužitelj u tužbi. Upravo suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik nije odstupio ni od vlastite upravno pravne niti od sudske prakse i presuda na koje se tužitelj poziva. Tuženik je i u konkretnom slučaju dosljedno zauzeo stajalište da se zahtjevom za pristup informacijama ne može tražiti informacija koju bi tek trebalo stvoriti.

13. Prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj navodima tijekom upravnog spora nije doveo u sumnju zakonitost rješenja tuženika. Sud tužbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Odlučno je što traženo nije informacija u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. ZPPI-a te da je tuženik odlučivao u granicama zahtjeva žalbe izjavljene na rješenje Ministarstva financija .

14. Slijedom navedenoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Snježana Horvat - Paliska