1              Poslovni broj: I Kž-235/2023-14

Poslovni broj: I Kž-235/2023-14

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović, Marije Balenović, Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. R. zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 6. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog I. R. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 2. ožujka 2023. broj K-15/2022-42, u sjednici održanoj 9. siječnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog I. R., branitelja optuženog I. R., odvjetnika M. M.i sudskog tumača za rumunjski jezik V. Ž.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. R., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

II Na temelju članka 484. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljuje se istražni zatvor protiv optuženog I. R., iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Vukovaru je optuženog I. R. proglasio krivim zbog kaznenih djela i to jednog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11., jednog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11. i jednog kaznenog djela protiv imovine, oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude, pa mu za ta djela utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju na temelju članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. u trajanju od osam godina, za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11. u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11. u trajanju od osam mjeseci, nakon čega ga je sukladno članku 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato mu je "vrijeme od uhićenja 10. veljače 2022. i ono provedeno u istražnom zatvoru od 10. veljače 2022. do 01. ožujka 2023. i nadalje" (umjesto ispravno: od 10. veljače 2022. nadalje).

 

1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. optuženom I. R. je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, i to mobilnog uređaja marke S. G. A. crne boje, IMEI broja: 352602097970575, sa SIM karticom broja: 8943052103098038757, mobilnog uređaja marke "Xiaomi Mi 11 Lite", IMEI broja: 867310057802923 i 86731005802931 sa SIM karticom broja: 8943052103098043104, 13 novčanica u apoenu od 100,00 eura, dvije novčanice u apoenu od 20,00 eura, šest novčanica u apoenu od 200,00 moldavskih lei.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točke 1 i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012. i 56/2013., dalje: ZKP/08.), optuženi I. R. je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka i to na ime troškova svjedoka iznos od 70,15 eura, troškova sudskomedicinskog vještačenja od 182,63 eura i paušalnu svotu od 1.061,78 eura.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi I. R.

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se ista preinači u odluci o kazni i optuženik primjereno strože kazni.

 

2.2. Optuženi I. R. se po branitelju M. M., odvjetniku iz O., žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da se "pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje".

 

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru s prijedlogom da se "žalba optuženika odbije kao neosnovana".

 

4. Spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. U skladu sa zahtjevom iz žalbe optuženika, o sjednici vijeća izviješteni su optuženik, njegov branitelj i državni odvjetnik, a sjednica je održana u prisutnosti optuženog I. R., koja je osigurana putem audio-video konferencijskog uređaja, branitelja optuženog I. R., odvjetnika M. M. i sudskog tumača za rumunjski jezik V. Ž., dok uredno obaviješten zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske nije pristupio.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

7. Opravdano obje stranke u žalbama ističu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

7.1. Državni odvjetnik tako osnovano ističe bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. prigovarajući da je izreka presude nejasna, kao i da nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, u dijelu izreke u kojem je prvostupanjski sud utvrđivao pojedinačne kazne zatvora za kaznena djela za koja je optuženog I. R. proglasio krivim prilikom utvrđivanja kazne za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11. sud se pozvao upravo na te odredbe i potom optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam godina, iako je posebni zakonski minimum za to djelo kazna zatvora u trajanju od deset godina. Naravno, sud je pritom bio ovlašten za predmetno djelo utvrditi i kaznu zatvora u trajanju koji je ispod zakonom propisanog, ali je to mogao učiniti tek primjenom odredaba o ublažavanju kazne (zakonskog ili sudskog iz članka 48. KZ/11.) i na to se pozvati. Ipak, činjenica što je to u izreci propustio učiniti sama za sebe ne bi rezultirala bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., da je prvostupanjski sud razloge iz kojih je odlučio kaznu ublažiti naveo u obrazloženju presude (makar se i ne pozivajući na točnu odredbu članka 48. KZ/11., ali iz čega bi bilo jasno je li to učinio iz razloga predviđenih u članku 48. stavak 1. ili stavak 2. KZ/11). Propuštanjem da iznese razloge za ublažavanje kazne prvostupanjski sud onemogućio je u potpunosti preispitivanje ispravnosti svog utvrđenja, odnosno pobijane presude.

 

7.2. Istovrsnu inačicu te bitne postupovne povrede, kako to dalje navodi državni odvjetnik, prvostupanjski je sud počinio izostavljanjem obrazloženja u pogledu svake od pojedinačno utvrđenih kazni zatvora za kaznena djela za koja je optuženika proglasio krivim. Naime, da bi drugostupanjski sud po žalbama stranaka mogao ispitati presudu u tom dijelu (u odluci o kazni) neophodno je da prvostupanjski sud ne samo nabroji uopćene olakotne okolnosti koje se odnose na sva kaznena djela, nego iznese i argumente i okolnosti kojima se rukovodio prilikom utvrđivanja svake pojedinačne kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo (a kako to jasno proizlazi iz odredbe članka 47. KZ/11.). Dakle, sud prvog stupnja je, kada optuženu osobu proglasi krivom za više kaznenih djela, dužan u obrazloženju iznijeti razloge kojima se rukovodio pri odmjeravanju svake pojedinačne kazne zatvora (odnosno koje okolnosti iz članka 47. KZ/11. je u konkretnom slučaju utvrdio u odnosu na svako od počinjenih djela), a potom je dužan iznijeti argumente za odluku o jedinstvenoj kazni zatvora (kako je to predviđeno u odredbi članka 51. stavak 1. KZ/11.). Takva argumentacija potrebna je i radi stranaka (koje mogu pobijati presudu zbog odluke o kazni kada vide argumente prvostupanjskog suda), ali i kako bi drugostupanjski sud mogao te argumente ocijeniti s tog aspekta.

 

7.3. Osnovano i optuženik ističe istovrsnu bitnu postupovnu povredu, navodeći da je "obrazloženje presude nejasno, nerazumljivo, proturječno samo sebi i da u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama". Doista, iskazi svjedoka i obrana optuženika u pobijanoj su presudi reproducirani potpuno nejasno i nerazumljivo i nemoguće je iz obrazloženja presude utvrditi što su pojedine osobe iskazale i kojom prilikom (naime, da li su ispitane u istrazi ili na raspravi), što je osnovni preduvjet za iznošenje analize i ocjene tih iskaza i potom utvrđenje relevantnih činjenica. Evidentno je, naime, da je prvostupanjski sud potpuno "prekopirao" iskaze svjedoka i optuženika, pri čemu čak nije adekvatno promijenio niti način izražavanja (pa se u iskazu povremeno potkrada prvo lice jednine i zamjenica "ja", čime je sadržaj tog iskaza dodatno nerazumljiv). Naravno, da bi presuda bila jasna i razumljiva potrebno je reproducirati iskaze svjedoka i obranu optuženika, ali to se ne smije činiti mehanički nego smisleno, pri čemu je potrebno navesti ono što je važno, izbjegavajući ponavljanje, a naglasiti i odstupanja u iskazu i kada je do njih došlo. Tek nakon takvog postupka prvostupanjski sud može izvršiti analizu i ocjenu personalnih dokaza, te iznijeti argumentaciju za taj postupak, čime će strankama omogućiti da kako metodu, tako i iznesene razloge kritiziraju u žalbama, a drugostupanjskom sudu da preispita opravdanost takvih žalbenih prigovora. Upravo to je u pobijanoj presudi potpuno izostalo i nije moguće zaključiti što je prvostupanjski sud prihvatio, a što ne i zbog čega, koje je iskaze i u kojim dijelovima našao suglasnima i što je na kraju zaključio.

 

7.4. Nadalje, iako se umetanjem riječi "potrčala unazad" u činjenični opis inkriminacije ne ostvaruje apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 8. ZKP/08. na koju se poziva optuženik, jer se takvom intervencijom ne dira u kriminalnu količinu sadržanu u postupanju optuženika, nego se tek pobliže opisuje način odvijanja događaja, pri čemu se ostaje u istim gabaritima, prvostupanjski je sud bio dužan navesti u obrazloženju zbog čega je napravio tu korekciju i iznijeti razloge takvog svog zaključka, što nije učinio. Time je ponovno onemogućio stranke u kritiziranju i osporavanju ispravnosti takvog zaključivanja. Ipak, za naglasiti je da izreka time nije postala nejasna, kako to smatra optuženik, jer riječi "potrčala unazad" treba razmatrati smisleno smještajući ih u konkretnu opisanu situaciju, a ne ih analizirati izolirano. Druga je stvar ispravnosti takvog rezoniranja, a za to je prvostupanjski sud bio dužan iznijeti jasnu i nedvosmislenu argumentaciju, kako bi time pružio priliku strankama da je osporavaju ili prihvate.

 

7.5. Također je ostvarena i bitna povreda odredaba iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., odnosno povrijeđeno je optuženikovo pravo na pravično suđenje (doduše, optuženik tim navodima obrazlaže tzv. relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. u vezi s člankom 459. stavak 5. ZKP/08., no o tome se ovdje ne radi) budući da prvostupanjski sud uopće (ni na raspravnom zapisniku, a niti u pobijanoj presudi) nije iznio razloge zbog kojih je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje rekonstrukcije i prometnog vještačenja, pa se ispravnost te odluke uopće ne može ni argumentirano kritizirati niti adekvatno ispitati. Međutim, s tim u vezi je upitna ispravnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će još biti riječi.

 

7.6. Nasuprot tomu, neopravdano optuženik prigovara tome da su se "čitali iskazi svjedoka ispitanih u istrazi" jer to ne odgovara istini. Naime, svi su svjedoci iskazivali na raspravi, a pritom su u zapisnik njihovi iskazi ubilježeni na način da je konstatirano kako iskazuju kao u istrazi i potom navedeno što su dodali. Time ni na koji način nije postupljeno suprotno odredbama ZKP/08., čemu treba dodati da su stranke bile upoznate sa sadržajem iskaza svjedoka danih u istrazi, pa su u skladu s tim i postavljale pitanja tim svjedocima. To je, uostalom, i jedini mogući način provođenja raspravnog ispitivanja svjedoka. Slično vrijedi i u odnosu na pregledavanje video zapisa očevida, jer ni optuženik ne navodi što je to trebalo konstatirati tijekom pregledavanja video zapisa niti prigovara da nešto nije posebno izdvojeno, a primijećeno je tijekom pregledavanja video zapisa.

 

8. Iako to niti jedna stranka ne ističe, pregledavanjem spisa utvrđeno je da nema nikakvog traga o tome da je prvostupanjska presuda bila prevedena na rumunjski jezik, kao i da je rješenje o produljenju istražnog zatvora prevedeno na rumunjski jezik, pa prema podacima u spisu slijedi da su te odluke optuženiku dostavljene na hrvatskom jeziku koji on ne govori. Također iz zapisnika ročišta na kojem je objavljena prvostupanjska presuda slijedi da nije bilo sudskog prevoditelja. To je, doduše, bilo moguće ispraviti remisornim vraćanjem spisa da se prvostupanjska presuda prevede i potom dostavi optuženiku od kad bi mu tekao rok za žalbu, ali s obzirom na utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka zaključeno je da bi takvo postupanje bilo na štetu optuženika koji bi zbog toga dulje bio u istražnom zatvoru, a prvostupanjsku presudu zbog gore identificiranih i pobrojenih bitnih postupovnih povreda ionako treba ukinuti. Međutim, opisanim propustima prvostupanjskog suda je ozbiljno povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) jer optuženik nije obaviješten na jeziku koji razumije o razlozima zbog kojih je lišen slobode, a uz to mu nije dana mogućnost da sam podnese žalbu što je u skladu s pravom obrane. Ovo je potrebno posebno istaknuti kako se slični ozbiljni propusti u ponovljenom postupku ne bi više događali.

 

9. Premda odredba članka 487. stavak 4. ZKP/08. nalaže da se u slučaju ukidanja prvostupanjske presude u obrazloženju navede i ocjena svih žalbenih navoda koji se odnose na ispravnost i potpunost utvrđenih činjenica, koje se u ovom slučaju odnose samo na kazneno djelo iz članka 111. točke 6. KZ/11, to u konkretnom slučaju nije moguće sveobuhvatno učiniti upravo zbog prirode uočenih propusta kojima su ostvareni različiti vidovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, ipak ovaj drugostupanjski sud za sada može konstatirati kako nalazi da je, s obzirom na konfiguraciju terena i očito različit sadržaj personalnih dokaza o načinu kretanja optuženika i oštećene I. U. D., potrebno izvršiti rekonstrukciju događaja uz sudjelovanje prometnog vještaka pri čemu će svi svjedoci i optuženik na licu mjesta pokazati tko je gdje stajao, što se i kako događalo, a policijska vozila je moguće zahvaljujući fotodokumentaciji i zapisniku očevidu smjestiti u položaj u kakvom su bila tempore criminis. Ovaj dokaz je, dakle, neophodan radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja i to kako u pogledu načina kretanja vozila optuženika, tako i oštećenice, a na osnovu čega će prometni vještak izraditi nalaz i mišljenje i očitovati se o brzini kretanja vozila optuženika s kojom je udario u vrata vozila pored kojih se prema činjeničnom opisu nalazila oštećenica i s tim u vezi dati ocjenu opasnosti za život i tijelo oštećenice.

 

10. S obzirom na utvrđene vidove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 i članka 468. stavak 2. ZKP/08., istu je trebalo u cijelosti ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponovno će izvesti sve već izvedene dokaze, kao i one na koje mu je ovom odlukom ukazano, nakon čega će ih pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ovisnosti, te potom donijeti novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08., a imajući na umu sve što je u ovoj odluci navedeno.

 

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 483. stavak 1. i članka 484. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u toč. I) izreke.

 

13. Nadalje, budući da se u trenutku odlučivanja o žalbama podnesenim protiv prvostupanjske presude koja je ukinuta optuženi I. R. nalazio u istražnom zatvoru, to je ovaj sud postupajući sukladno članku 484. stavku 3. ZKP/08., po službenoj dužnosti ispitao postoje li i nadalje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je utvrđeno da takvi razlozi postoje.

 

14. Naime, osim što na osnovu potvrđene optužnice postoji osnovana sumnja da je optuženi I. R. počinio kazneno djelo iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, ocjena je drugostupanjskog suda da na strani optuženika i nadalje postoje one osobite okolnosti koje ukazuju na visok stupanj opasnosti od bijega i ponavljanja kaznenog djela.

 

15. Prije svega, optuženi I. R. je državljanin R. M. te istoga ništa ne veže za područje R. H., u R. H. nema imovine, zaposlenje, prebivalište ni boravište. Nadalje, R. M. nije članica Europske unije i ne izručuje svoje državljane državama članicama Europske unije, te stoga nije moguća primjena instituta Europskog uhidbenog naloga. Dosadašnje ponašanje optuženika pak dodatno opravdava zaključak o postojanju opasnosti od bijega, jer je on pokušao pobjeći iz Zatvora. Dakle, sve izneseno predstavlja osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi I. R. pobjeći i tako postati nedostupan državnim tijelima R. H., zbog čega je protiv njega potrebno produljiti istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., pri čemu ovaj drugostupanjski sud nalazi da tu opasnost nije moguće uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.

15.1. Nadalje, iteracijska opasnost po ocjeni ovog drugostupanjskog suda proizlazi iz okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja se tereti, a imajući u vidu vrstu kaznenih djela, kao i da je optuženik i sam pri iznošenju obrane izjavio da je i ranije sudjelovao u prebacivanju stranih državljana preko granice na području R. H. To ukazuje na optuženikovu upornost u protupravnom postupanju i na visok stupanj njegove kriminalne volje. Stoga, navedene okolnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženi I. R. boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno kazneno djelo, ili počiniti i teže kazneno djelo zbog čega je protiv njega potrebno produljiti istražni zatvor i po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti, ne bi se mogla uspješno ostvariti mjerama opreza.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 484. stavka 3. ZKP/08., odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu, 9. siječnja 2024.