REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5459/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Radočaj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o., Zagreb, Kaptol 15, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-662/2025-2 od 17. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-96/2023-29 od 24. prosinca 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-662/2025-2 od 17. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-96/2023-29 od 24. prosinca 2024. u toč. I. i II. izreke, s time da je u prijedlogu naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"a) Da li sama činjenica da se na kolniku autoceste našla leteća divljač predstavlja odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom?
b) Da li je u slučaju kad dođe do naleta na leteću divljač na autocesti teret dokaza na pravnoj osobi koja upravlja autocestom?
c) Da li se nalet na leteću divljač na autocesti može smatrati štetom koja je prouzročena slučajem?
d) Da li je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?".
2. Nadalje, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije još navodi da su mu iz razloga jer je drugostupanjski sud odstupio od već zauzetih pravnih stajališta u sudskoj praksi povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja i da su za ista izneseni razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika naknadu štete u iznosu od 1.042,02 EUR s osnove isplaćene osigurnine prema ugovoru o osiguranju zbog štete nastale tužiteljevom osiguraniku naletom fazana na autocesti kojom upravlja tuženik. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do naleta vozila na pticu fazana došlo na predjelu autoceste kojom upravlja tuženik. Prema obrazloženju nižestupanjskih sudova, po logici stvari, postavljena zaštitna ograda ne može spriječiti pticu u letu odnosno nalet na vozilo koje se kreće autocestom. Stoga ne postoji Pravilnikom propisani način sprječavanja preleta ptica koje bi spriječile nalet vozila na pticu koja leti na trasi autoceste. Stoga se radi o šteti koja je prouzročena slučajno i nedostaju kumulativno ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti jer nema krivnje tuženika niti uzročne veze između obavljanja poslove održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta odnosno ne činjenje. Pri iznošenju navedenog shvaćanja drugostupanjski sud se pozvao na praksu toga suda (poslovni broj Pž-2176/2024 od 22. svibnja 2024. i poslovni broj Pž-3635/2024 od 27. rujna 2024.).
6. Prije svega treba reći da se ovdje radi o sporu male vrijednosti jer je vrijednost njegova predmeta manja od iznosa 6.630,00 EUR, pa se presuda u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP mogla pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga Zakona, zbog čega drugostupanjski sud nije bio ovlašten ispitivati pravilnost, niti potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP).
7. Tužitelj pobijane presude smatra nezakonitima, a njihovu nezakonitost osporava naznačavanjem pitanja navedenih u prijedlogu.
8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odnosu na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije treba reći da je riječ o pitanju činjenične naravi, pa odgovor na isto, nije moguće dati na način da bi se on mogao primijeniti u svakom konkretnom slučaju. Što se tiče drugog pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije, treba odgovoriti, da u konkretnom slučaju pobijana presuda nije donesena primjenom pravila o teretu dokaza slijedom čega niti ovo pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
9. Glede trećeg pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije izostali su određeni razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, jer iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva tužitelj (broj Rev 873/17 od 16. veljače 2021. i Rev 886/79) jasno proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu. Konačno, četvrto pitanje kojim se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, kao takovo i samo za sebe, nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, istim se ponovno pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije u odnosu na pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke.
11. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP treba reći da je ovaj sud stava da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena ljudska prava. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
12. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije). Osim toga, odredbe Konvencije i Ustava sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku.
13. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne navode tužitelja, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP, dajući za svoju ocjenu da je dao navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom, pa stoga sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, a niti njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje i pravo na pristup sudu. Stoga, to što tužitelj smatra da je drugostupanjski sud bio dužan odgovoriti na svaki žalbeni prigovor, u naprijed utvrđenim činjeničnim i pravnim okolnostima ovog slučaja, nije odlučno (u tom smislu i ovaj sud u Revd-5020/2025).
14. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 25. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
