REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-916/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-143/2025-2 od 10. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 1190/2023-19 od 24. ožujka 2025., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-143/2025-2 od 10. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1190/2023-19 od 24. ožujka 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naveo da ga podnosi zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
2.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo sljedeće pravno pitanje:
„Ima li očitovanje sudskog vještaka sačinjeno na zahtjev jedne od stranaka izvan sudskog postupka značaj nalaza i mišljenja vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, a protivna stranka je tokom postupka prigovarala njegovom sadržaju i vjerodostojnosti?“.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj je predložio prijedlog odbaciti, odnosno odbiti kao neosnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Naime, odgovor na ovo pravno pitanje proizlazi iz samog zakona, a i sadržajno se pitanje odnosi na procesne okolnosti svakog pojedinog slučaja koje se u konkretnom predmetu nisu ostvarile.
4.2. U konkretnom predmetu, nižestupanjski sudovi ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom sporu (male vrijednosti) temelje na ocjeni svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) od kojih je nalaz ovlaštenog sudskog vještaka koji je priložio tužitelj samo jedan od dokaza koje je sud cijenio prilikom donošenja odluke. Nadalje, sud nalaz vještaka, koji je tužitelj dostavio uz tužbu u ovom postupku, nije uzeo u obzir kao nalaz sudski određenog vještačenja, već kao ispravu koju je kao dokaz svojih tvrdnji dostavo tužitelj. Temeljem ovako provedenih dokaza, koji su ocijenjeni u skladu sa čl. 8. ZPP, sud je donio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva (na isti način u činjenično i procesno podudarnoj situaciji u odlukama Revd-5046/2024-2 od 21. svibnja 2025. te Revd- 179/2026-2 od 4. veljače 2026.).
5. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Tuženik je istaknuo da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
6.1. Glede navoda tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.2. Ovaj sud je zaključio da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
