REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-909/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 72193628411, kojeg zastupa punomoćnik Josip Štefičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Školska knjiga d.d. Zagreb, Masarykova 28, OIB: 38967655335, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 786/2023-2 od 1. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-423/2021-28 od 8. prosinca 2022., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 786/2023-2 od 1. ožujka 2023. u dijelu pod točkama I. i III. izreke kojima je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-423/2021-28 od 8. prosinca 2022. i odlučeno o troškovima postupka, kao i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 423/2021-28 od 8. prosinca 2022. u dijelu pod točkom I. izreke (osim dijela kojim je ta presuda preinačena na način da je zahtjev u dijelu dosuđenih stopa zateznih kamata odbijen kao neosnovan) i točkom II. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I./ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.249.717,02 kn/298.588,76 eur, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-1.675.155,77 kn/222.331,38 eur, od 10.03.2009.

- 574.561,25 kn/76.257,38 eur, od 28.04.2010.

do isplate, po stopi koja se određuje, za razdoblje do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od osam dana.

II./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 328.662,50 kn/43.621,01 eur, s zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 8. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-423/2021-28 od 8. prosinca 2022. u točki I. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana platiti iznos od 298.588,76 EUR / 2.249.717,02 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 222.331,38 EUR / 1.675.156,77 kn od 10. ožujka 2009. i na iznos od 76.257,38 EUR / 574.561,25 kn od 28. travnja 2010. do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje do 30. lipnja 2011. od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u točki II. njezine izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 423/2021-28 od 8. prosinca 2022. u točki I. njezine izreke u dijelu dosuđenih stopa zateznih kamata i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati zakonske zatezne kamate na glavnicu od 298.588,76 EUR / 2.249.717,02 kn po kamatnoj stopi višoj od one dosuđene u točki I. izreke ove presude.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 7.662,67 EUR / 57.734,38 kn.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2178/2023-2 od 27. lipnja 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada je sud odbio prijedlog stranke za izvođenje dokaza radi utvrđenja odlučnih činjenica, a istodobno u obrazloženju odluke naveo da stranka nije u postupku dokazala te konkretne činjenice, premda je teret dokazivanja bio na njoj - odnosno kada o tom prijedlogu nije rekao ništa?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv dijela drugostupanjske presude pod točkama I. i III. izreke pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 222.331,38 EUR / 1.675.155,77 kuna na ime neobračunatog popusta od 1% pri nabavi udžbenika za školsku godinu 2007./2008., iznosa 62.585,36 EUR / 471.549,40 kuna za preplaćene udžbenike za školsku godinu 2007./2008. te iznosa 13.672,15 EUR / 103.011,85 kn za preplaćene udžbenike za školsku godinu 2008./2009.

9. Tuženik je tijekom postupka isticao da je potraživanje tužitelja u iznosu od 222.331,38 EUR / 1.675.155,77 kuna prestalo prijebojem izjavom tuženika o prijeboju od 22. travnja 2009., a da je cijene za dostavljene udžbenike tuženik formirao na temelju narudžbe tužitelja od 12. kolovoza 2008.

10. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o nabavi obveznih udžbenika za učenike osnovnih škola i učenike I. i II. razreda srednje škole u RH za školsku godinu 2007./2008., kojim je uz ostalo ugovoren poseban popust u visini od 1% od neto vrijednosti kupljenih udžbenika za osnovnu i srednju školu (čl. 6 st. 4. Ugovora), kojeg tuženik nije obračunao već je tužitelju naplatio ugovorene cijene bez popusta. Tuženik je u prijeboj stavio račune za koje tvrdi da mu nisu plaćeni, koji se odnose na isporučene udžbenike za školsku godinu 2008./2009. na temelju dvaju ugovora o nabavi obveznih udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola; ugovora od 29. kolovoza 2008. i ugovora od 25. studenoga 2008., sklopljenih sukladno odredbama Zakona o udžbenicima za osnovne i srednje škole („Narodne novine“, broj 36/06 i 141/06) kojim je propisan postupak nabave obveznih udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola. Nadalje su sudovi utvrdili da je tužitelj kao kupac u cijelosti platio ukupnu ugovorenu cijenu predmetnih udžbenika za školsku godinu 2008./2009., radi čega je tuženikovo potraživanje prema tužitelju neosnovano te nisu ispunjene pretpostavke za prijeboj potraživanja tužitelja sukladno odredbi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/111, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO). Pritom sudovi polaze od ocjene da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da bi među strankama bile dogovorene više cijene od onih navedenih u ugovorima niti da bi mu tužitelj za robu koja je isporučena, a nije navedena u ugovoru, bio u obvezi isplatiti cijenu višu od ugovorene cijene. Stoga je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik neosnovano povisio ugovorene cijene, da neosnovano od tuženika zahtijeva razliku između ugovorenih i obračunatih cijena te taj iznos ističe u prijeboj tužiteljevom potraživanju, radi čega je tužbeni zahtjev (osim u dijelu stope zateznih kamata) prihvaćen pozivom na odredbe čl. 1111. ZOO i čl. 1115. ZOO.

11. Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima je bilo sporno jesu li izvorni ugovori o nabavi udžbenika dopunjeni naknadnim sporazumom stranaka kojim se tužitelj obvezao isporučiti dodatni sadržaj, je li se tuženik obvezao za to dodatno platiti te jesu li konkretno takve isporuke uredno izvršene od strane tužitelja i zaprimljene bez prigovora od strane tuženika, te ako jesu, koja je njihova vrijednost, bilo u smislu ugovorene cijene, bilo u smislu tržišne vrijednosti ako se radi o stjecanju bez osnove. S obzirom na dostavljenu (proturječnu) korespondenciju između stranaka, radi nedvosmislenog utvrđenja tih okolnosti, tuženik je predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka, tadašnjih zakonskih zastupnika stranaka (FT i KT - list 861 spisa) te tadašnjih direktora prodaje i direktorice školskog programa tuženika (RTĆ i ŽT - list 621 spisa) kao osoba koje imaju najrelevantnija saznanja o stvarnoj volji i dogovoru stranaka.

12. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sud, prema st. 3. te odredbe ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema odredbi čl. 8. ZPP, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

13. Prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije ničim dokazao svoje tvrdnje da je bilo dodatno traženih i isporučenih udžbenika sukladno naknadnom sporazumu stranaka, dok je istovremeno u obrazloženju presude naveo da dokaze predložene od strane tuženika (saslušanje svjedoka radi utvrđivanja navedenih spornih činjenica) ne smatra svrsishodnima u smislu rješavanja ovog spora.

14. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, propustio odgovoriti na njegov žalbeni prigovor da prvostupanjski sud nije saslušao predložene svjedoke radi utvrđivanja stvarne volje ugovornih strana, unatoč očigledno proturječnom sadržaju dostavljene korespondencije između stranaka.

15. Slijedom svega navedenog, tuženik u reviziji osnovano ističe da je u postupku pred prvostupanjskim sudom, kao i u postupku pred drugostupanjskim sudom, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presude nižestupanjskih sudova nemaju razloga o odlučnim činjenicama te se ne mogu ispitati.

16. Stoga je nižestupanjske presude valjalo ukinuti u pobijanom dijelu na temelju čl. 391. st. 7. ZPP i riješiti kao u točci I. izreke ovog rješenja.

17. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke rješenja).

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina