Poslovni broj: Usž-1687/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove profesionalne bolesti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1029/2023-23 od 3. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se usvaja i poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1029/2023-23 od 3. siječnja 2025. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom usvojen je tužbeni zahtjev te je poništeno rješenje tuženika, klasa: UP/II-502-03/23-01/206, urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 16. ožujka 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik, klasa: UP/I-502-03/21-03/64, urbroj: 338-15-02-22-10 od 5. prosinca 2022. (točke I. i II. Izreke). Tužitelju je priznata bolest po dijagnozama šifri prema MKB: G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena, kao profesionalna bolest, te su mu u svezi navedenih dijagnoza priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti.(točka III. izreke). Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke iznos od 337,50 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe u Šibeniku od 5. prosinca 2022., kojim tužitelju bolesti po dijagnozama šifri prema MKB-u: G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena, nisu priznate kao profesionalna bolest, te mu u svezi navedenih dijagnoza nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Posljedično osporava i odluku o trošku, bez navođenja posebnih razloga o nepravilnosti te odluke. Iznosi tijek postupka, te u bitnome smatra da tužitelju pravilno u upravnom postupku nisu priznate dijagnoze šifri prema MKB-u G56.0 i Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena kao profesionalna bolest. S tim uvezi navodi da je pribavljeno mišljenje Službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, iz kojeg proizlazi da se ne može priznati profesionalna etiologija jer su se simptomi sindroma karpalnog kanala lijeve ruke počeli javljati tek nakon što je tužitelj već radio na radnom mjestu portira, a gdje nije bio izložen statodinamičkim naporima koji bi mogli uzrokovati navedeni sindrom, te s obzirom na činjenicu da je prethodno bio privremeno radno nesposoban dvije godine. Navodi da kod tužitelja u trenutku priznanja profesionalne bolesti nije bilo znakova bolesti na lijevoj ruci, te da se prema Pravilniku o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima na radu, rad od 4 sata dnevno odnosi na kontinuirani rad što portir nema u opisu radnog mjesta. Nadalje, navodi da kod tužitelja u trenutku priznanja profesionalne bolesti, nije bilo znakova bolesti na lijevoj ruci. U odnosu na bolest pod dijagnozom Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena navodi da isti nije verificiran u medicinskoj dokumentaciji. Također smatra da je trebalo ispitati i aktivnosti tužitelja izvan radnog vremena kako bi se utvrdio uzrok bolesti. Osporava točku III. izreke pobijane presude u dijelu u kojoj nije naveden datum priznanja profesionalne bolesti, te navodi da ta točka izreke nije jasna. S tim u vezi poziva se na članak 23. stavak 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti , prema kojem se profesionalna bolest priznaje od datuma utvrđenja profesionalne bolesti iz dijela iz Prijave o profesionalnoj bolesti, koju ispunjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo, što znači da se profesionalna bolest može priznati od dana donošenje nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka odnosno od 28. lipnja 2024. Predlaže Sudu da poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je suglasan s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje. Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje, radi čega je pobijana presuda nezakonita.

7. Prema odredbi članka 68. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13 i 98/19 - dalje: Zakon) profesionalne bolesti prema ovom Zakonu su bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Lista profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjeti pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrđuju se posebnim zakonom (stavak 2. istog članka Zakona).

8. Prema članku 2. stavku 1. Zakona o Listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“, broj: 162/98 i 107/07) profesionalnom bolešću se smatra bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje je u vezi s procesom rada i/ili radnim okolišem, a intenzitet šte tnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti je na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja. Profesionalne bolesti iz stavka 1. ovoga članka dokazuju se pomoću u medicini rada prihvaćenih programa obrade (algoritama), a dijagnostički postupak obuhvaća: 1) radnu anamnezu i dokazivanje povezanosti bolesti i izloženosti pri radu; 2) kliničku sliku s pojavom oštećenja funkcije i/ili morfologije organa ili organskih sustava za koje je poznato da je određena radna štetnost može uzrokovati; 3) pozitivne nalaze koje mogu objektivizirati to oštećenje. (stavak 2. istog članka Zakona).

9. Sukladno odredbi članka 23. stavka 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine", broj 75/14, 154/14, 79/15. 139/15 105/16.40/17,66/17, 109/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 - u daljnjem tekstu: Pravilnik), prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti po priznatoj ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti osnovom ovjerene tiskanice prijave odnosno osnovom rješenja koj im je osiguranoj osobi priznata ozljeda na radu, odnosno profesionalna bolest, osigurana osoba ostvaruje od dana nastanka te ozljede, odnosno od datuma utvrđivanja profesionalne bolesti iz dijela Prijave o profesionalnoj bolesti kojeg popunjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

10. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da su tužitelju prema Prijavi o profesionalnoj bolesti priznate profesionalne bolesti desne šake i desnog ramena (šifra prema MKB-u G56.0 Sy. Canalis carpalis lat.dex.prof, dana 24. rujna 2018. i M75.4 Sy.impingement omeris dex.prof,, dana 5. listopada 2018.). Ovaj postupak pokrenut je radi utvrđenja bolesti lijeve šake i lijevog ramena (sa šifrom dijagnozi prema MKB- u G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena) kao profesionalnih bolesti.

11. Rješenje tuženika utemeljeno je na nalazu i mišljenju stručnog tijela medicinskog vještačenja Liječničkog povjerenstva Direkcije od 10. ožujka 2023., koje je suglasno s mišljenjem Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Službe medicine rada od 21. studenoga 2022. da se tužitelju bolesti pod dijagnozom Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke G56.0 i Sidrom subkromijalnog sraza lijevog ramena M75.4 ne mogu priznati kao profesionalne bolesti. U mišljenju se navodi da su se s imptomi sindroma karpalnog kanala lijeve ruke počeli javljati tek nakon što se tužitelj zaposlio na radnom mjestu portira (od mjeseca srpnja 2020.), a prije toga je bio zaposlen na radnom mjestu zavarivača, bravara i vozača viličara. S obzirom da na radnom mjestu portira nije bio izložen statodinamičkim naporima koji bi mogli uzrokovati navedeni sindrom , a prije toga je bio privremeno radno nesposoban dvije godine (od 2017 do 2020 s prekidima), ocjenjuje se da se ne radi o profesionalnoj bolesti. U odnosu na bolest Sidrom subakromijalnog sraza lijevog ramena M75.4 navedeno je da ta bolest nije dijagnosticirana radiološkim pretragama, iz kojeg razloga se ne može potvrditi kao profesionalna bolest.

12. Na prijedlog tužitelja u sporu je provedeno sudsko vještačenje po stalno j sudskoj vještakinji, prof. dr. sc. dr.sc. Mariji Muše Danileov, specijalistici medicine rada, te je pribavljen pisani nalaz od 28. lipnja 2024. Sudska vještakinja je konstatirala da je tužitelj od mjeseca rujna 2001. do mjeseca svibnja 2020. radio na poslovima zavarivača, zavarivača - bravara, vozača viličara, lučkog transportnog radnika i skladištara vozača, na kojima se rad obavljao s obje ruke, do nivoa ramena i iznad ramena, ponavljajućim pokretima, uz primjenu sile, prisilnom položaju obje ruke, uz vibracije korištenih alata (brusilice, bušilice, štemalice) i uz pritisak, najmanje 8 sati dnevno. Navela je da je dugogodišnji rad (oko 20 godina), kod tužitelja izazivao kumulativnu mikrotraumu, provocirajući tetive i mišiće šaka i oba ramena, te je opisala upalne procese s kompersijom tetiva mišića i živca medijanusa, s oštećenjem osjetilne i motoričke funkcije obje ruke. Navela je da su se prvi sigurni znaci kronične kumulativne mikrotraume javili sa simptomima kronične bolesti rotatorne manžete desnog ramena u ožujku 2017., (nalaz ortopeda i UZV i RTG), a sigurni znaci sindroma karpalnog tunela desne šake utvrđeni su u ožujku 2018. (EMNG pretragom, uz pozitivne kliničke testove komprimiranog živca), radi čega su tužitelju priznate profesionalne bolesti desne šake i desnog ramena sa šifrom dijagnoze po MKB -i G56 i M75.4. Zbog liječenja tih bolesti, bila je indicirana i opravdana privremena radna nesposobnost tužitelja. Tužitelj je od mjeseca ožujka 2018. godine premješten na radno mjesto skladištara-vozača, na kojem radnom mjestu je i dalje bio izložen radu s obje ruke (dizanjem i prenošenjem tereta, i vožnji dostavnog vozila), a od mjeseca srpnja 2020. godine započeo je rad na poslovima portira, na kojem je radio 12 sati na računalu i ručnom otvaranju i zatvaranju vrata težine oko 300 kg. Simptomi i znakovi istih bolesti na lijevoj ruci dijagnostički su potvrđeni na lijevoj šaci i lijevom ramenu kliničkim pregledima fizijatra, ortopeda i neurologa u svibnju i lipnju 2021. i EMNG pretragom u lipnju 2021., pa je započeto konzervativno liječenje obje šake i oba ramena fizikalnom terapijom. Sudska vještakinja je u dopuni nalaza pojasnila da je udovoljen osnovni uvjet za priznanje profesionalne bolesti, a to je dužina izloženosti tužitelja statodinamičkom naporu pri radu s obje ruke (od oko 20 godina), te da rad tužitelja na poslovima portira, koji je uključivao rad na računalu, otvaranje i zatvaranje teških vrata, nije uzrok profesionalnih bolesti, već je uzrok pogoršanje ranije kumulativne traume nastale tijekom 20 godišnjeg izlaganja teškom statodinamičkom naporu obje ruke. Zaključila je da su bolesti pod šiframa dijagnoza Sindrom sakralnog kanala lijevog ramena, šifra prema MKB-u G56.0 i Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena šifra prema MKB-u M57.4, profesionalne bolesti, uzrokovane kumulativnom mikrotraumom ili sindromom prenaprezanja, nakon dugogodišnjeg težeg i teškog statodinamičkog napora pri radu na poslovima s obje ruke, kod poslodavca Luka Šibenik, utvrđene 30. rujna 2023.

13. Prvostupanjski sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje ocjenjujući da je dan prema pravilima struke, te je poništio rješenja tuženika i tužitelju priznao bolesti po dijagnozama šifri prema MKB: G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena kao profesionalne bolesti, i s tim u vezi pripadajuća prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

14. Imajući u vidu da je sudska vještakinja u podnesku od 15. listopada 2024. jasno odgovorila na sve prigovore tuženika, a na koje očitovanje sudske vještakinje tuženik na raspravi 5. prosinca 2024. nije imao primjedbi, koje ponavlja u ovdje podnesenoj žalbi, i ovaj Sud smatra da je na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje pravilno utvrđeno da se radi o profesionalnim bolestima sukladno članku 2. i članku 3. stavku 1. točki 41. Zakona o listi profesionalnih bolesti. Sudska vještakinja je dala jasne razloge za utvrđenje da su ispunjeni kriteriji iz članka 2. stavka 2. Zakona o listi profesionalnih bolesti, te suprotno navodima tuženika zaključila da rad tužitelja na poslovima portira nije uzrok spornih bolesti već je uzrok pogoršanje ranije kumulativne traume, nastale tijekom 20 godina izlaganja teškom statodinamičkom naporu obje ruke. Pritom se osvrnula na navode tuženika o drugom uzroku koji tuženik nije naveo, ocijenivši da je tužitelj bio profesionalno izložen statodinamičkom napo ru, odnosno pretežito u odnosu na njegove možebitne druge aktivnosti.

15. Međutim, premda je prvostupanjski sud u točki III. izreke presude tužitelju priznao profesionalne bolesti, s obzirom da nije utvrđen datum od kad se tužitelju ta bolest priznaje, ovaj Sud prihvaća navod tuženika da ta točka izreke pobijane presude nije jasna niti potpuna. S obzirom na navedeno, kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi datum nastanka profesionalne bolesti, na navedene okolnosti potrebno je zatražiti dopunu mišljenja stalne sudske vještakinje, na temelju odredbe članka 82. stavka 4. ZUS-a jer činjenično stanje relevantno za rješavanje o predmetnom pravu nije u potpunosti utvrđeno.

16. Zbog naprijed izloženih razloga, ovaj Sud pobijanu presudu ne može ocijeniti pravilnom i zakonitom.

17. Stoga će u postupku nakon ove presude, prvostupanjski sud pozvati stalnu sudsku vještakinju da se očituje na datum od kada kod tužitelja postoji profesionalna bolest, imajući u vidu mjerodavne odredbe naprijed navedenih Zakona i Pravilnika.

18. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 3. ZUS-a, poništiti pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska