Poslovni broj: Usž-129/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, u upravnom sporu tužitelja ZL iz [adresa] zastupan po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 7-8, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1037/2025-7 od 31. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1037/2025-7 od 31. listopada 2025.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) sa zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja ove odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura (slovima: tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dostave ove odluke, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke upravni spor se obustavlja, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj žalbom pobija točku II. izreke rješenja radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da sud nije pravilno primijenio članak 98. i članke 144. do 148. ZUS-a, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke. Ističe da je u tužbi predložio održavanje rasprave, a sud je protivno članku 98. ZUS-a, donio odluku bez njezina održavanja. Kada je već odluka nezakonito donesena bez rasprave, smatra mjerodavnim članak 148. stavak 3. ZUS-a prema kojem se može postaviti zahtjev za naknadu troškova spora u roku od 15 dana od dana dostave odluke ako je presuda donesena bez rasprave. S obzirom na to da se u takvom slučaju zahtjev može postaviti u propisanom roku, nepravilnim smatra obrazloženje suda da je zahtjev preuranjen ili nespecificiran. Pri tome ističe da se sud u tom dijelu nije pozvao na odgovarajuće odredbe ZUS-a koje je primijenio. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.718,75 eura.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući točku II. izreke rješenja Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.

6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stavkom 2. da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

7. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

8. Člankom 148. ZUS-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na zahtjev stranke (stavak 1.), da je stranka je dužna u zahtjevu navesti troškove za koje traži naknadu (stavak 2.), koji zahtjev je dužna postaviti najkasnije do zaključenja rasprave, a ako je odluka donesena bez rasprave, u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je spor okončan (stavak 3.) te da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka (stavak 4.).

9. Iz obrazloženja pobijanog rješenja i sudskog spisa proizlazi da je tužitelj dana 20. svibnja 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave, odnosno, zbog nedonošenja odluke o žalbi koju je tuženiku izjavio protiv rješenja Veleposlanstva Republike Hrvatske u Državi Katar, KLASA: UP/I-216-03/24-02/1813, URBROJ: 521-QAT-02-25-2 od 13. veljače 2025.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu obavijestio prvostupanjski sud da je o žalbi tužitelja odlučeno rješenjem KLASA: UP/II-216-03/25-01/82, URBROJ: 521-VI-02-

01/AM-25-04 od 27. lipnja 2025.

11. Sukladno odredbi članka 100. stavka 1. ZUS-a, Upravni sud je rješenjem poslovni broj Us I-1037/2025-6 od 25. srpnja 2025. pozvao tužitelja da se očituje je li zadovoljan donesenom odlukom ili proširuje tužbeni zahtjev i na drugostupanjsko rješenje.

12. Tužitelj je to rješenje uredno primio 31. listopada 2025., no do donošenja predmetnog rješenja nije odgovorio na poziv suda.

13. S obzirom na to da je nakon pokretanja upravnog spora nadležno javnopravno tijelo odlučilo o zahtjevu tužitelja, prvostupanjski je sud, na temelju članka 100. stavka 2. ZUS-a, spor obustavio. Pri tome je prvostupanjski sud točkom II. izreke rješenja odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora uz obrazloženje da troškovi nisu bili specificirani.

14. Prilikom donošenja odluke u ovoj upravnoj stvari prvostupanjski sud nije imao na umu članak 148. stavak 3. ZUS-a, posebno s obzirom na činjenicu da je odluku donio bez rasprave.

15. U situaciji kada je odluka donesena bez rasprave, tužitelj je imao pravo podnijeti (specificirani) zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je spor okončan. Iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena proizlazi da je opunomoćenik tužitelja preuzeo prvostupanjsko rješenje o obustavi spora 4. studenoga 2025. iz čega proizlazi da je zahtjev za naknadu troškova tužitelj mogao podnijeti do 19. studenoga 2025. Kako je zahtjev podnesen 13. studenoga 2025., valja zaključiti da je postavljen u skladu s člankom 148. stavkom 3. ZUS-a.

16. Imajući na umu da je prvostupanjski sud točkom II. izreke rješenja odlučio o troškovima ovog upravnog spora, tužitelj je, s obzirom na sve naprijed navedeno, morao izjaviti žalbu protiv odluke suda u tom dijelu jer bi ista u tom dijelu postala pravomoćna, bez obzira na pravodobno postavljeni zahtjev za naknadu troškova.

17. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju donijela zakonita odluka o troškovima upravnog spora, bilo je potrebno nakon donošenja prvostupanjske odluke postaviti i zahtjev za naknadu troškova i izjaviti žalbu protiv pobijane točke II. izreke presude. Tužitelj je svoja zakonom propisana prava iskoristio, međutim, ovaj Sud smatra da su obje radnje mogle biti poduzete u istom podnesku, a ne u dva odvojena podneska jer je odluka suda o troškovima spora u skladu s člankom 144. i člankom 147. stavkom 1. ZUS-a uvjetovana i postavljenim zahtjevom za naknadu troška spora.

18. S obzirom na to da je prvostupanjski sud točkom I. izreke rješenja spor zbog šutnje uprave obustavio, tužitelj je uspio u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. ZUS-a. Trebalo je stoga obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura s PDV-om, u skladu s Tbr. 27/1. alinejom 2. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa) (točka II. izreke ovog rješenja), a odbiti zahtjev tužitelja u pogledu zatraženog troška za sastav zahtjeva od 13. studenoga 2025. iz razloga navedenih u točki 17. obrazloženja ovog rješenja (točka III. izreke).

19. Odluka o zateznim kamatama u točki II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju članka 144. stavka 4. ZUS-a u vezi s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok ih u odnosu na trošak za sastav žalbe tužiteljica nije zatražila.

20. Kako je tužitelj uspio sa žalbom, to mu je u skladu s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. ZUS-a te Tbr. 27/3. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura, dok je zahtjev trebalo odbiti u preostalom dijelu do zatraženih 1.718,75 eura (točka IV. izreke ovog rješenja).

21. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 2., članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković