REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5431/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆCF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mislav Vukina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. tuženika ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Dobrenić-Primorac, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Krsnik & Partneri d.o.o. u Zagrebu i 2. tuženika Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, OIB: 63621765720, Preradovićeva ulica 44, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete i zabrane daljnje povrede autorskog prava, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-160/2025-2 od 15. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2272/2022-26 od 2. prosinca 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-160/2025-2 od 15. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2272/2022-26 od 2. prosinca 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Tužiteljica u prijedlogu, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP -a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. U obrazloženju prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljica iznosi neslaganje o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, ističući da drugostupanjski sud nije proveo cjeloviti i valjani test razmjernosti, a što da je u suprotnosti s praksom revizijskog suda izraženog u odluci broj Rev-48/2022 od 25. svibnja 2022.
5. Postavljenim pitanjima tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke jer se drugostupanjski sud u provođenja testa razmjernosti nije samo načelno pozvao na ustavna i konvencijska načela, kako se to u prijedlogu sugerira, već je jasno naveo što je pri provođenju testa razmjernosti ocjenjivao (i to: ima li pravo autor na zaštitu časti i ugleda zbog povrede njegovog moralnog prava prednost u odnosu na pravo tuženika na slobodu izražavanja misli, odnosno postoje li u konkretnom slučaju okolnosti koje bi opravdavale ograničenje prava tuženika te, ukoliko takve okolnosti postoje, je li ograničenje slobode izražavanja misli društveno prijeko potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, uzimajući pritom u obzir sadržaj tuženikovih izjava i kontekst u kojem su one dane) i što je na temelju izvedenog testa utvrdio. Pri tomu je drugostupanjski sud, zbog odgovora na pitanje koje od sukobljenih prava - pravo na slobodu izražavanja misli ili pravo na čast i ugled - ima prednost i kojem je od njih potrebno pružiti zaštitu, radi postizanja pravične ravnoteže, vodio računa i o sljedećim kriterijima: doprinosu raspravi u javnom interesu; u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije.
6. Iznoseći neslaganje o načinu na koji je drugostupanjski proveo test razmjernosti i shodno tomu ocijenio dokaze tužiteljica zapravo iznosi svoju ocjenu dokaza koji su izvedeni i posljedično tome, problematizira pitanje utvrđenja činjenica (a ovaj sud u ovom stupnju postupka ne ulazi u ocjenu činjeničnog stanja) što ne može predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.
7. S tim u vezi pitanja kojima tužiteljica upućuje na povredu temeljnih ljudskih prava kroz povredu prava na obrazloženu sudsku odluku valja odgovoriti da pravo stranke na obrazloženu odluku o postavljenom zahtjevu istovremeno predstavlja obvezu suda da jasnim i neproturječnim razlozima obrazloži svoju odluku. U protivnom bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Međutim, obveza obrazlaganja odluke (niti u smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, niti Europskog suda za ljudska prava) ne znači obvezu podrobnog odgovora na svaku tvrdnju predočenu pred sudom već pretpostavlja pravo stranke u postupku da njezini navodi budu pažljivo ispitani. U konkretnom slučaju radi se o pitanjima o odgovoru na koje ne ovisi odluka u sporu jer je sud u pobijanoj presudi sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a obrazložio žalbene navode koji su od odlučnog značaja. To što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od predlagateljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava, jer pobijana presuda nije arbitrarna niti očito nerazumna. Slijedom navedenog, naznačena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Odluka na koju se tužiteljica poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa slijedom toga nije ni utemeljena na pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda u predmetnom sporu. Ovo stoga, jer se u toj odluci ukazuje na potrebu provođenja cjelovitog testa razmjernosti, s obzirom da drugostupanjska presuda sadrži samo osvrt na utjecaj Konvencije i Ustavom zajamčenih načela na konkretnu pravnu situaciju.
9. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a ocjena je ovog suda da tužiteljica navodima iz prijedloga nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije dijelom se svodi na prigovore na način na koji su niži sudovi ocijenili izvedene dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji.
10. Imajući na umu ono što je već izneseno u vezi u prijedlogu postavljenih pitanja, ovaj sud cijeni da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj odluci odgovoreno je na sve žalbene navode tužiteljice od odlučnog značenja, pobijana presuda je obrazložena i udovoljava zahtjevu prava na obrazloženu odluku te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da je tužiteljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije.
12. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti i riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 25. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
