REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1260/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženice Općine Vrsar, OIB 03592077573, Trg Degrassi 1, Vrsar, koju zastupa punomoćnica Anka Zaharija, odvjetnica u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2179/2024-2 od 18. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-277/2023-86 od 12. travnja 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice na naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], šuma [adresa], površine 2207 m2, u dijelu 1923/2207, k. o. [katastarska općina], a slijedom čega je tužena dužna trpjeti brisanje prava vlasništva sa njezina imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], šuma [adresa], površine 2207 m2, u dijelu 1923/2207, k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici plati troškove postupka u iznosu od 1.937,91 eura, u roku od 15 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženica, na temelju rješenja ovog suda poslovni broj Revd-5348/2024. od 29. travnja 2025. zbog pitanja:
„U slučaju kada da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt već izvan snage, ali očito proizvodi učinke, može li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti toga akta, te je li redovni sud u tom parničnom postupku u takvoj situaciji dužan ispitati zakonitost općeg akta?“.
4. Na reviziju je odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6.1. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je protiv nje dopušteno podnijeti reviziju i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6.2. Dakle, pobijana presuda u konkretnom slučaju ispituje se u cijelosti, ali samo u dijelu njenih razloga vezanih za izneseno pravno shvaćanje suda drugog stupnja koje je obuhvaćeno citiranim pitanjem.
7. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje vlasništva na nekretnini za koju tužiteljica tvrdi da je njeno vlasništvo na temelju zakona.
8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja je utvrđeno:
- da je k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nastala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od dijelova nekretnina stare oznake označenih kao k. č. [katastarska čestica], površine 3021 m2 i k. č. [katastarska čestica], površine 2228 m[2] ,
- da je k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Općine Vrsar u 1923/2207 dijela koji dio je predmet tužbenog zahtjeva i Istarske kreditne banke Umag d.d., u 284/2207 dijela, koji dio nije predmet tužbenog zahtjeva,
- da su čestice stare oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 16. listopada 1990. bile u društvenom vlasništvu, po kulturi su šuma, te su se nalazile u šumsko gospodarskoj osnovi prema Programu gospodarenja za GI Borik,
- da su sporne nekretnine u naravi šume.
9. Sud drugog stupnja usvajajući vlasnički tužbeni zahtjev polazi od toga da su, sukladno odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90 - dalje: ZID ZŠ/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. (izmijenjena odredba čl. 18. Zakona o šumama), šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske (osim onih u privatnom vlasništvu), u vlasništvu su države.
10. Činjenicu vlasničkopravnog statusa nekretnina u naravi šume, u trenutku stupanja na snagu ZID ZŠ/90 sudovi utvrđuju na temelju uvida u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, GJ „Borik“, važećem u razdoblju od 1982.-1991. (uz oznaku stare izmjere i opisa kulture) smatrajući (posve pravilno) da ako se pojedina parcela nalazi u tom Programu, ispunjen je zakonom propisan uvjet da je riječ o šumi/šumskom zemljištu na dan 16. listopada 1990.
11. Time sudovi, budući da su utvrdili da su se nekretnine stare izmjere k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na dan 16. listopada 1990. bile u društvenom vlasništvu, po kulturi su šuma, te su se nalazile u šumsko gospodarskoj osnovi prema Programu gospodarenja za GJ Borik, da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina temeljem zakona (ex lege).
12. Glede pravnog shvaćanja suda drugog stupnja zbog kojeg je dopušteno tuženici podnijeti reviziju u smislu dopuštenog pitanja sud drugog stupnja iznosi slijedeće pravno shvaćanje:
„U odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje na nevaljanost Programa gospodarenja za GJ Borik, ističe se da sud nije nadležan ispitivati ili utvrđivati je li takav akt valjan. Osim toga, sudu nisu dostavljeni dokazi da bi za nekretnine stare izmjere koje su obuhvaćene tom ispravom, bio proveden postupak izdvajanja iz šumsko-gospodarske osnove (čl. 7. Zakona o šumama). Tuženica to nije ni tvrdila niti je dokazano da bi status tih nekretnina bio izmijenjen revizijom šumskogospodarske osnove (čl. 31. Zakona o šumama).“.
13. Program gospodarenja šumama, je bez sumnje akt kojim se sukladno odredbama čl. 9.-32. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 20/77 - dalje: ZŠ/77) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Programu gospodarenja za GJ Borik, određivalo koje nekretnine se smatraju šumama u društvenom vlasništvu (čl. 12. ZŠ/77) pa je stoga to bio ključan dokument na temelju kojeg tužiteljica nakon stupanja na snagu ZID ZŠ/90 postaje temeljem zakona vlasnica šuma na području Republike Hrvatske.
14. Zato je po ocjeni ovog suda pravilnost tog akta, programa gospodarenja šumama ključan da bi se ocijenilo ispunjavaju li sporne nekretnine uvjet da bi bile temeljem zakona u vlasništvu Republike Hrvatske.
15. Ovaj sud je u odluci poslovni broj Rev-901/2022 od 19. listopada 2022. izrazio pravno shvaćanje kako slijedi:
„17. Pravičnost postupanja suda mora biti takva da se njegovim postupanjem uspostavlja razuman odnos razmjernosti između korištenja dopuštenih pravnih sredstava i legitimnih ciljeva kojim se njima teži. Bilo kakvo ograničenje prava na pristup sudu kao jednog od najvažnijih jamstava pravičnog suđenja koje pravo pak, ne podrazumijeva samo mogućnost pokretanja postupka već podrazumijeva i mogućnost da postupak bude vođen i okončan na način da se u najvećoj mogućoj mjeri osigura ostvarenje načela pravičnosti, onemogućilo bi ostvarenje tih vrednota a to svaki sud mora spriječiti u najvećoj mogućoj mjeri.
18. Stoga je radi pogrešnog pravnog shvaćanja, a jer su nižestupanjski sudovi smatrali da uopće nemaju nikakve ingerencije u svezi ispitivanja zakonitosti Naputka/13 i Odluke/00-02 na kojoj se on temelji, slijedom čega nisu ocjenjivali sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, a time je dovedena u pitanje i primjena relevantnog materijalnog prava, valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje time da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud imati u vidu naprijed iznijeta shvaćanja ovog revizijskog suda te i Ustavnog suda Republike Hrvatske.“.
16. Drugim riječima, afirmirajući gore iznesena pravno shvaćanje ovog suda odgovor na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju glasi:
„U slučaju kada da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt već izvan snage, ali očito proizvodi učinke, pitanje njegove zakonitosti može se isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti te je redovni sud u tom parničnom postupku u takvoj situaciji dužan ispitati zakonitost općeg akta.“.
17. Usprkos odgovoru na pitanje zbog kojeg je bilo dopušteno podnijeti reviziju u ovoj pravnoj stvari prema ocjeni ovog suda ključno pitanje nije pravna perfektnost i valjanost akta - Program gospodarenja šumama, već jedino činjenica jesu li sporne nekretnine bile u naravi šume, isu li bile u društvenom vlasništvu na dan stupanja na snagu ZID ZŠ/90, to jest 16. listopada 1990. kako je to propisano čl. 6. citiranog Zakona.
18. Kako je u ovom postupku tužiteljica na procesno dostatan način dokazala odlučne činjenice važne za usvajanje njenog vlasničkopravnog zahtjeva, pa i iz podataka iz Programa gospodarenja šumama koji sadrži podatke o svim nekretninama koje se imaju smatrati po svojoj kulturi i namjeni šumom, a s druge strane tuženica nije dokazala da bi sporne nekretnine bile u naravi druga vrsta nekretnine (poljoprivredno ili građevinsko zemljište) to su sudovi nižeg stupnja i po ocjeni ovog suda pravilno usvojili tužbeni zahtjev.
19. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke u smislu odredbe čl. 393. st. 6. ZPP- a.
20. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer je ocijenjeno da radnja sastava odgovora nije bila potrebna niti nužna u ovoj fazi postupka jer u odgovoru na reviziju nije iznesen niti jedan argument koji bi bio ključan da bi se u ovoj stvari odlučilo kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
