REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1113/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Litijska plaža d.o.o. Novigrad, Ul. Kastanija 7, OIB: 88206396304, kojeg zastupa punomoćnica Ines Ferlin, odvjetnica u Umagu, protiv prvotuženika Grada Novigrada, Novigrad, Veliki trg 1, OIB: 53785741678, kojeg zastupaju punomoćnici Dubravko Žic i Sanja Žic Paliska, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dubravko Žic i Sanja Žic Paliska u Novigradu i drugotuženika Predilnica Litija d.o.o. Litija, Kidričeva cesta 1, Republika Slovenija, OIB: 76366167283, kojeg zastupaju punomoćnici mr. sc. Slaviša Perović, odvjetnik u Zagrebu i Olga Perović, odvjetnica u Umagu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-491/2023-2 od 13. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie broj P-175/2020-23 od 2. rujna 2022., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-491/2023-2 od 13. srpnja 2023., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I/ Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama posl. br.: Ovr-4418/2017-2 od dana 5.9.2017. godine, u cijelosti.
II/ Nalaže se I-tuženiku Gradu Novigradu OIB: 53785741678, Novigrad, Veliki trg 1 i II-tuženiku Predilnica Litija d.o.o. OIB: 76366167283 iz Republike Slovenije, Litija, Kidričeva cesta 1, da tužitelju nadoknade cjelokupni parnični trošak u roku od 8 (osam) dana od dana donošenja presude.".
II. Nalaže se tužitelju Litijska plaža d.o.o. Novigrad, OIB: 88206396304, Ul. Kastanija 7, Novigrad, da nadoknadi I-tuženiku Gradu Novigradu, OIB: 53785741678, Veliki trg 1, Novigrad, parnični trošak u iznosu od 73.381,25 (sedamdesettritisuće - tristoosamdesetjedna kuna i dvadesetpet lipa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 02. rujna 2022. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.“ .
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-482/2024-2 od 19. ožujka 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Ima li tužitelj kao treća osoba u ovršnom postupku pravni interes ustrajati s tužbom i zahtjevom da sud provede i dovrši parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju je upućen zaključkom ovršnog suda i nakon što je predmetna ovrha pravomoćno obustavljena?“.
4. Tužitelj je sukladno dopuštenju podnio reviziju protiv drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja radi kojeg je dopuštena revizija. Predložio je prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude sukladno navodima revizije, odnosno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju, prvotuženik je istaknuo da je žalba protiv prvostupanjske presude bila nepravovremena, što je naveo i u odgovoru na žalbu, koji drugostupanjski sud nije uzeo u obzir pogrešno utvrđujući da odgovor na žalbu nije podnesen. Stoga je prvotuženik predložio odbiti reviziju, odnosno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak kako bi se utvrdilo je li podnesena žalba tužitelja pravovremena.
6. Revizija je osnovana.
7. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao treće osobe, za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodila pred Općinskim sudom u Puli, Stalnom službom u Bujama pod brojem Ovr-4418/2017 po prijedlogu prvotuženika protiv drugotuženika, radi predaje u posjed nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. Tužitelj je, kao treća osoba, podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., navodeći da na nekretnini koja je predmet ovrhe ima pravo koje sprječava provedbu ovrhe, jer se na temelju ugovora o zakupu nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama broj Ovr-620/2019-68 od 10. veljače 2020. upućen je u predmetnu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
10. Prvostupanjski sud je ocijenio, pozivajući se na odredbu čl. 130. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/15, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) u svezi s čl. 59. OZ te čl. 60. st. 1. i st. 4. OZ, da postojanje ugovora o zakupu, kao pravnog temelja posjedovanja, ne sprečava provedbu ovrhe protiv tužitelja kao zakupca koji je u posjedu nekretnine koja je predmetom ovrhe, radi čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Drugostupanjski sud je zaključio da, s obzirom da je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017. doneseno na temelju pravomoćne i ovršne isprave, dopunske presude Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama broj P-578/2015-131 od 10. prosinca 2015. koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-394/2020 od 25. svibnja 2021., te je ovrha obustavljena rješenjem Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama broj Ovr-620/2019 od 14. rujna 2021., tužitelj više nema pravnog interesa za vođenje postupka i odlučivanje o tužbenom zahtjevu za proglašenje ovrhe (koja je obustavljena) nedopuštenom, radi čega je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
12. U reviziji tužitelj osnovano prigovara da drugostupanjska presuda odstupa od shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u brojnim odlukama (primjerice odlukama broj Rev-244/2023 od 6. lipnja 2023., Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2020., Rev-1604/18-2 od 8. siječnja 2019. i Rev-1153/2021-4 od 15. veljače 2022.), prema kojem tužitelj koji je pravomoćnom odlukom suda donesenom u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, može u skladu s tim rješenjem podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i sud može po toj tužbi provesti parnični postupak i u slučajevima kad je ovrha provedena odnosno pravomoćno obustavljena. Niti jednom odredbom OZ nije propisano da nakon provedbe ili obustave ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom postaje neosnovan, niti da je tužba postala nedopuštena. Iz odredbe čl. 62. st. 1. toč. 4. OZ, prema kojoj nakon što je ovrha već provedena ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, među ostalim i ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon dovršetka ovrhe. Osim toga, tužitelj koji je zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nije u toj parnici dužan dokazivati pravni interes za podnošenje tužbe.
13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, drugostupanjski sud nije ispitao osnovanost žalbenih navoda tužitelja te je postupio protivno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP. Pritom je drugostupanjski sud također propustio ocijeniti navod tuženika iznesen u odgovoru na žalbu (za kojeg je pogrešno utvrdio da nije ni podnesen), kojim tuženik osporava pravovremenost podnesene žalbe tužitelja.
14. Stoga je valjalo, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, ukinuti drugostupanjsku odluku te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. Drugostupanjski sud će u nastavku postupka, ako utvrdi da je žalba tužitelja pravovremena, ocijeniti žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značenja, te potom odlučiti o osnovanosti podnesene žalbe.
16. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 25. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
