REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-111/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Kalos, OIB 42161312093, Vela Luka, Ulica 3 br. 3, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice dr. VĐH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrej Tödtling, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-132/2024-3 od 7. ožujka 2024. kojom je potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Pr-41/2023 od 12. siječnja 2024., na sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-132/2024-3 od 7. ožujka 2024. pod točkom III. izreke i odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Pr-41/2023 od 12. siječnja 2024. pod točkom IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Pr- 41/2023 od 12. siječnja 2024. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj dr VĐH, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Specijalnoj bolnica za medicinsku rehabilitaciju Kalos, OIB 42161312093, isplati iznos od 1.390,38 € (tisućutristotinedevedeseteuraitridesetosamcenti) na ime troškova školarine i mentorstva zajedno sa zateznom kamatom počev od 1. siječnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 12. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 12. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. U preostalom dijelu (654,29 €) potraživanje na ime troškova školarine i mentorstva se odbija.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 89.319,24 € s osnova plaće sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4.861,57 € počev od 1. 1. 2009.

- na iznos od 21.717,66 € počev od 1. 1. 2010.

- na iznos od 21.506,00 € počev od 1. 1. 2011.

- na iznos od 21.525,68 € počev od 1. 1. 2012.

- na iznos od 7.142,56 € počev od 1. 5. 2012.

- na iznos od 12.565,77 € počev od 1. 1. 2013.

pa do 1. 8.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. 8. 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. "

IV. Svaka stranka snosi svoj dio parničnih troškova.“.

2. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-132/2024-3 od 7. ožujka 2024. suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj 30 Pr-41/2023 od 12. siječnja 2024. u pobijanim dijelovima pod točkama II. i III. izreke, kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja.

II. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj 30 Pr-41/2023 od 12. siječnja 2024.;

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja, a kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 1.390,38 eura na ime troškova školarine i mentorstva, zajedno sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana,

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim su na dosuđeni iznos od 1.390,38 eura ime troškova školarine i mentorstva, dosuđene zatezne kamate od 1. siječnja 2013. do 21. siječnja 2013., tako da se zahtjev tužitelja za zatezne kamate na taj iznos za ovo razdoblje odbija kao neosnovan.

III. Odbijaju se žalbe stranaka i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj 30 Pr-41/2023 od 12. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3338/2024-2 od 1. listopada 2024., dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Da li je sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva?“.

4. Na temelju navedenog dopuštenja, tuženica je podnijela reviziju s prijedlogom da se pobijana odluka u dijelu odluke o troškovima postupka preinači, a podredno ukine uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovog Zakona zbog kojega je dopuštena.

8. Tuženica revizijskim navodima ističe da u konkretnom slučaju sudovi nisu pravilno cijenili uspjeh stranaka u postupku, u pogledu pravne osnove zahtjeva, kada su zaključili da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Tuženica prvenstveno osporava način obračuna parničnoga troška tvrdeći da su sudovi propustili utvrditi postojanje više osnova tužbenoga zahtjeva (zahtjeva za isplatom troškova školarine i mentorstva i zahtjeva za isplatom plaća) jer su uzeli u obzir postojanje samo jedne osnove tužbenoga zahtjeva.

8.1. Iz sadržaja pravomoćne presude i stanja spisa, proizlazi da je tuženica osporavala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti (dakle i osnovu zahtjeva za isplatom troškova školarine i mentorstva i osnovu zahtjeva za isplatom plaće). Sudovi zaključuju, da je od ukupno utuženog iznosa 91.364,00 Eura, tužitelju dosuđen iznos od 1.390,38 Eura, pa da je, dakle, tužiteljev kvantitativni uspjeh oko dva posto, a da je s druge strane tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa sto posto (proizlazi da su sudovi uzeli u obzir samo osnovu zahtjevu za isplatom troškova školarine i mentorstva), pa da je slijedom toga uspjeh tužitelja u postupku pedesetjedan posto. Međutim, sudovi pritome zanemaruju činjenicu da je tužitelj u cijelosti odbijen sa dijelom zahtjeva za isplatom plaće. Ovaj sud je u nizu svojih odluka (npr. Rev-1083/09 od 15. listopada 2009., Rev-1093/09 od 15. listopada 2009., Rev-341/09 od 7. travnja 2010. i dr.) izrazio shvaćanje da sudovi u primjeni čl. 154. ZPP-a nisu ovlašteni utvrditi troškove postupka samo kvantitativno u odnosu na konačan uspjeh u postupku , već iste treba utvrđivati i kvalitativno u odnosu na njihovu opravdanost (čl. 155. st. 1. ZPP- a), odnosno dužni su cijeniti jesu li i koliko su isti bili potrebni za okončanje postupka. To znači da su sudovi prilikom svakog odlučivanja o troškovima postupka dužni uzeti u obzir sve elemente koji su utjecali na okončanje ili odugovlačenje s postupkom i odluku o troškovima donijeti tek na temelju njihove brižljive ocjene, imajući na umu cilj odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

8.2. Nadalje, navodi se da je u odluci poslovni broj Rev-1008/2022 od 24. kolovoza 2023. navedeno:

„Pri parcijalnom uspjehu stranaka u postupku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako s obzirom i na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.“.

8.3. Ovom odlukom ovaj sud reafirmira navedeno pravno shvaćanje i na taj način odgovara na postavljeno pitanje.

9. Kako prilikom donošenja odluke o troškovima postupka nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu izvršili ocjenu osnovanosti zahtjeva za naknadom troškova u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, niti su utvrđivali troškove, to je stoga primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa