REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-157/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŠK iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomi Ljubiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Emiliji Čibarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1315/2025-3 od 4. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6906/2021-16 od 25. ožujka 2025., na sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev na naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1315/2025-3 od 4. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6906/2021-16 od 25. ožujka 2025. tuženica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Kakav je pravni učinak isplata trećeg prema dužniku ako je isplata vršena na temelju pravne osnove koja je nepostojeća, odnosno bez pravnog učinka? 2. Može li tužitelj u predmetnom slučaju uredno ispuniti svoju obvezu prema tuženici na način da joj uskrati isplatu plaće, ili to predstavlja kršenje odredbe čl. 96. Zakona o radu?

3. Je li tužitelj zlorabio odredbu čl. 96. Zakona o radu koja omogućuje poslodavcu da svoje potraživanje prema radniku naplati uskratom plaće, s obzirom da se u predmetnom slučaju radilo o potraživanju radnice/tuženice prema tužitelju?“.

1.2. Tuženica smatra da je riječ o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava te za razvoj prava obzirom na to da o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda, a pitanja su važna za odlučivanje i u podudarnim pravnim situacijama.

2. Tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbiti, uz naknadu troškova.

3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da niti jedno pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Predmet spora čini zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena ovrha određena temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Vesne Kelečić broj Ov- 7396/2018 od 24. svibnja 2018. u iznosu od 13.272,28 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Tuženica je u prijedlogu naznačila pravna pitanje koja smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, postavljena pitanja nisu važna pitanja za odluku u sporu, jer polaze od drugačijih činjeničnih navoda od utvrđenja na kojima se temelji pobijana presuda. Naime, nižestupanjski su sudovi utvrdili da tužitelj izvršio i ispunio u cijelosti svoju obvezu prema tuženici iz Sporazuma o diobi bračne stečevine i Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu Masculinus d.o.o., tuženica je isplatu primila te je neosnovano naplatila zadužnice koje su bile sredstvo osiguranja, slijedom čega je ovrha temeljena na tim zadužnicama proglašena nedopuštenom.

U vezi toga su tijekom postupka sudovi utvrdili odlučne činjenice i temeljito, razumno i logično obrazložili svoje odluke. Uz navedeno, razlozi koje tuženica navodi u prijedlogu ni na koji način ne opravdavaju važnost naznačenog pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

6. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.

7. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa