Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3045/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Željku Lubini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura iz Splita, Gundulićeva 48, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama obaju stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-693/2024-9 od 22. svibnja 2025., dana 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-693/2024-9 od 22. svibnja 2025 u dijelu izreke pod I, kojim je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu više zatraženih zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 135,00 € te u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 210,29 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2012. do isplate.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu izreke pod I, kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 135,00 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude, kao i u izreci pod II, te se sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 135,00 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 105,08 € sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2025. do isplate.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 €, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 135,00 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 135,00 € tekuće od 29. ožujka 2013. do 10. travnja 2020., kao i zahtjev za isplatu iznosa od 210,29 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2012. do isplate, odbijen (stavak I izreke), te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 105,08 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak II izreke).

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj se žali protiv dijela presude u izreci pod I, kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 135,00 € tekuće od 29. ožujka 2013. do 10. travnja 2020., kao i zahtjev za isplatu iznosa od 210,29 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2012. do isplate, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže navedenu presudu, u pobijanom dijelu, preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tužena se žali protiv dijela presude u izreci pod I, kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 135,00 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i protiv izreke pod II, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže navedenu presudu, u pobijanom dijelu, preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

5. Žalba tužene je osnovana, dok je žalba tužitelja neosnovana.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 345,29 € za 1 od ukupno 1240 dana provedenih u pritvoru / istražnom zatvoru i to za dan 12. ožujka 2012., sve sa zatraženom zateznom kamatom, zbog neopravdane osude primjenom odredbe čl. 480 st. 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u daljnjem tekstu - ZKP/97), a s obzirom na činjenicu da je pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo čije počinjenje mu se stavljalo na teret.

7. Prema odredbi čl. 467 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 tog Zakona.

8. Pobijanom presudom i postupkom koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

9. Međutim, odbijanjem kao neosnovanog istaknutog prigovora zastare, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, posljedično čemu nije pravilno odlučio na način da je djelomično usvojio tužbeni zahtjev.

10. Iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja kao nesporno proizlazi:

- da je tužitelj u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona / 97,

- da je tužitelj bio pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/18 od 16. listopada 2018., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-679/2018- 7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020.,

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 480 st. 1 toč. 1 ZKP / 97,

- da je Ministarstvo pravosuđa dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev za naknadu neimovinske štete previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 € s osnova povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru,

-da je dopisom tužitelj upućen da je u slučaju neprihvaćanja ponude ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske,

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos, već da je podnio tužbu 8. veljače 2024..

11. Pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da nije osnovan istaknuti prigovor zastare budući da je za čitavo razdoblje od 10. travnja 2020., kada je tužitelj podnio zahtjev Ministarstvu pravosuđa pa do očitovanja Ministarstva dopisom od 2. veljače 2023., došlo do zastoja zastarijevanjem, s time da smatra da je očitovanjem od 2. veljače 2023. priznat dug, od kojeg trenutka bi zastara počela iznova teći.

12. Pravo na naknadu štete u skladu s odredbom čl. 477 st. 1 ZKP/97 zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

13.1. Odredbom čl. 477 st. 2 ZKP/97 propisano je da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

13.2. Odredbom čl. 478 st. 1 ZKP/97 propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva, dok je stavkom 2. tog članka propisano da dok traje taj postupak (po zahtjevu za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa), ne teče zastara (Rev-1709/2014-2 od 17. srpnja 2019.).

14. Pravne posljedice zastoja zastarijevanja definirane su odredbom čl. 238 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023, u daljnjem tekstu - ZOO) prema kojem, ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane, a prema stavku 2. istog članka, ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

15. U konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 478 ZKP/97, podnošenjem zahtjeva Ministarstvu pravosuđa zastara je prestala teći, ali je taj zastoj zastare trajao svega tri mjeseca, budući da je protekom roka od tri mjeseca oštećenik ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Dakle, sama činjenica da u roku od tri mjeseca Ministarstvo pravosuđa nije dalo odgovor na podneseni zahtjev za naknadu štete, već je isti uslijedio dulje od dvije godine i devet mjeseci kasnije, ne može se tumačiti na način da je za čitavo to razdoblje trajao zastoj zastare, imajući u vidu ovlaštenje tužitelja da po proteku tri mjeseca podnese tužbu nadležnom sudu.

16. Također nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 245 st. 1 ZOO, neovisno od činjenice da je Ministarstvo pravosuđa, na tužiteljev zahtjev za naknadu štete dopisom od 10. travnja 2020., ponudilo tužitelju isplatu iznosa od 46.078,40 € na ime povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru (niži iznos od onog kojeg je tužitelj zahtijevao), a tužitelj na ponudu po visini nije pristao.

17.1. Priznanje duga, u smislu odredbe čl. 240 ZOO, mora biti jasno i nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine, odnosno mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da priznaje dug, što podrazumijeva da iz priznanja mora biti jasno vidljivo o kojem je dugu riječ, visina duga i spremnost da se dug podmiri (istovjetno u odluci VSRH poslovni broj Rev-879/2023-2 od 29. svibnja 2024.).

17.2. Očitovanje Ministarstva pravosuđa ne može se tumačiti kao priznanje duga na način kako je to propisano odredbom čl. 240 ZOO, koje za posljedicu ima prekid zastarijevanja, već se radi o ponudi za sklapanje nagodbe u smislu odredbe čl. 150 ZOO s ciljem da se spor riješi izvansudski i to sukladno odredbama posebnog zakona (ZKP/97), koju ponudu je tužitelj odbio pa ugovor o nagodbi nije niti sklopljen (činjenica priznanja pravne osnovanosti zahtjeva nema značaj izjave o priznanju duga kojim se prekida zastara, već odgovor protivne strane kojim nudi niži iznos od zatraženog predstavlja samo ponudu za sklapanje izvansudske nagodbe, sukladno odredbi čl. 150 ZOO, a koja nagodba se temelji na uzajamnim popuštanjima radi prekida spora ili otklanjanja neizvjesnosti o nekom pravnom poslu).

17.3. Prema praksi VSRH izraženoj u odlukama Rev-724/2007-2 od 30. kolovoza 2008. te Rev-x 216/2015-2 od 6. listopada 2015., u predmetima u kojima nisu prihvaćene ponude za sklapanje nagodbe u sporovima za naknadu štete od odgovornih osiguratelja, a u kojima je tužitelj (oštećenik) prije podnošenja tužbe odbio ponuđene iznose odštete, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Naime, priznanje duga u smislu čl. 387 st. 2 ZOO može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata i davanje osiguranja. Ponuda nagodbe da se izvansudski riješi određeni odnos koju je tužitelj odbio nema značenje priznanja duga u smislu citirane odredbe, pa prema tome nije došlo do prekida zastarijevanja.

18. Kako je od zaprimanja odluke VSRH broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. u siječnju 2020. do podnošenja tužbe u ovom postupku 8. veljače 2024. proteklo 4 godine i 2 mjeseca, od kojeg se razdoblja oduzima tri mjeseca kad zastara nije tekla razvidno je da je protekao trogodišnji zastarni rok, propisan odredbom čl. 477 st. 1 ZKP/97, radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti, temeljem odredbe čl. 373 toč. 3 ZPP, kao u izreci pod I/1.

19. Obzirom da je odluka o glavnoj stvari preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, na način da je tuženoj priznat trošak odgovora a tužbu, sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu - Tarifa) u iznosu od 50 bodova i troška pristupa na ročište 8. travnja 2025., sukladno Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 50 bodova, odnosno ukupno 100 bodova ili 200,00 €, koji iznos je temeljem odredaba čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP i odredbama Tarife priznat tuženoj, kao u izreci pod I/2.

20. Konačno, obzirom da je tužena uspjela sa žalbom u cijelosti, to joj priznat trošak žalbu protiv presude u iznosu od 62,50 € u cijelosti, kao u izreci pod II.

U Zagrebu, 25. veljače 2026.

Sudac:

Ivica Veselić