Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-636/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lini Budak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj Pn- 1266/2015-74 od 28. prosinca 2021., dana 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja VD kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj Pn-1266/2015-74 od 28. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja VD za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 103,69 EUR/781,25 kuna.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj Pn-1266/2015-74 od 28. prosinca 2021. naloženo je tužitelju da nadoknadi svjedoku UD trošak pristupa na ročište, održano dana 22. prosinca 2020., u iznosu od 500,00 kuna, i to uplatom na bankovni račun svjedoka, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj. Naime, tužitelj ističe kako su mu prvostupanjskim rješenjem povrijeđena prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Naime, tužitelj je osoba lošeg imovnog stanja koja živi sa sinom, a njihov prosječni mjesečni dohodak iznosi 2.280,57 kuna po članu kućanstva. Slijedom navedenog, tužitelj nije u mogućnosti platiti trošak pristupa svjedoka, budući da se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji. Tužitelj je još na predmetnom ročištu, na kojem je saslušan svjedok UD, isticao da ne može podmiriti troškove svjedoka te je predložio da trošak svjedoka padne na teret proračunskih sredstava suda. Naposljetku, pobijano rješenje predstavlja grubu povredu prava na pristup sudu, koji pristup mora biti omogućen i siromašnim građanima. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da troškovi svjedoka UD padnu na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 781,25 kn, tj. 103,69 EUR.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja i postupka koji je prethodio njegovom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a.

5. Predmet ovog žalbenog postupka jest zakonitost i pravilnost rješenja kojim je tužitelj obvezan nadoknaditi troškove svjedoka UD.

6. Nije sporno da je tužitelj, na okolnost kakvi su uvjeti u zatvoru u [adresa], predložio saslušanje svjedoka UD, kako to proizlazi iz zapisnika o ročištu za glavnu raspravu, održanog dana 4. studenog 2020. (list 385 – 386 spisa).

7. Svjedok UD je saslušan na ročištu održanom 22. prosinca 2020. (list 399- 404 spisa). Nakon saslušanja, svjedok UD je potraživao trošak pristupa na ročište u iznosu od 500,00 kuna (trošak goriva, trošak cestarine, trošak dnevnice), navodeći da je na ročište stigao iz [adresa] koji nije adekvatno povezan sa autobusnim vezama.

8. Tužitelju je, rješenjem Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji od 9. veljače 2016. (list 374-376 spisa), odobreno korištenje pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u predmetnom parničnom postupku. Pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi odobreno mu je u visini od 80% iznosa sudskih pristojbi i vrijedi samo za predmetni parnični postupak.

8.1. Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj: 143/2013) propisani su oblici pružanja pravne pomoći. Tako je člankom 12. stavkom 2. Zakona navedeno da sekundarna pravna pomoć obuhvaća i: oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka te oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Nadalje, člankom 20. st. 1. Zakona je propisano da rješenje o odobravanju pravne pomoći obuhvaća pravo na korištenje pojedinih ili svih oblika sekundarne pravne pomoći za postupak određene vrste i stupnja.

8.2. Naime, tužitelju je, u predmetnom postupku, odobreno korištenje pravne pomoći isključivo u obliku oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, dok mu nije odobreno oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka, koji troškovi obuhvaćaju i troškove svjedoka. Navedeno proizlazi iz sadržaja rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji od 9. veljače 2016. (list 374-376 spisa).

9. Sukladno čl. 152. ZPP-a svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama.

10. Nadalje, sukladno čl. 153. st. 1. i 4. ZPP-a, kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku.

11. Naposljetku, sukladno čl. 249. st. 1. i 3. ZPP-a, svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade. U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka sud će odrediti da se određena svota isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određenu svotu plati svjedoku u roku od osam dana.

12. Iz gore navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je stranka, koja je predložila saslušanje određenog svjedoka, dužna platiti troškove predloženog svjedoka. Dakle, tužitelj je, u smislu relevantnih odredbi ZPP-a, obvezan platiti troškove svjedoka čije saslušanje je predložio.

13. Tužitelj nije, sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, oslobođen od plaćanja troškova sudskog postupka, koji troškovi obuhvaćaju i troškove svjedoka, već isključivo od plaćanja sudskih pristojbi, a kako je to već i navedeno u obrazloženju ovog drugostupanjskog rješenja. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud nije imao zakonske osnove da tužitelja oslobodi od plaćanja troška koji je određen pobijanim rješenjem. Dakle, uz svo uvažavanje teže materijalne situacije tužitelja, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da takva okolnost sama po sebi ne može dovesti do oslobođenja od obveze naknade troška svjedoka, budući da za takvo oslobođenje nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

14. Valja se i osvrnuti na žalbene navode tužitelja da je pobijanim rješenjem povrijeđena zabrana ponižavajućeg postupanja, zajamčena čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99 , 8/99 , 14/02, 1/06, 2/10, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija) te pravo na pristup sudu, zajamčeno člankom 6. stavak 1. te člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014).

15. Primjena zakonskih odredbi o načinu snošenja troškova postupka ne može se smatrati ponižavajućim postupanjem prema parničnoj stranci, već predstavlja procesnu posljedicu sudjelovanja u postupku, a s čime je tužitelj trebao biti upoznat prilikom pokretanja ovog parničnog postupka.

16. Nadalje, pobijanim rješenjem nije tužitelju uskraćeno pravo na pristup sudu. Tužitelju nije onemogućeno pokretanje i vođenje predmetnog parničnog postupka niti mu je uskraćena mogućnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza. Dakle, tužitelj faktički nije onemogućen u vođenju ovog postupka te obveza plaćanja troška svjedoka ne sprječava niti otežava vođenje ovog parničnog postupka.

17. Zbog svega navedenoga, žalbeni navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti.

18. Dakle, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja, tj. odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

19. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 25. veljače 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević