Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž - 396/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu ovog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužiteljice VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. BF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika HOK osiguranje d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2425/2016-25 od 10. lipnja 2019., dana 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2425/2016-25 od 10. lipnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom II. kojim je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za iznos od 123,60 kn/16,40 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba kao djelomično osnovana te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2425/2016-25 od 10. lipnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 4.050,00 kn/537,53 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 630,00 kn/83,62 € za razdoblje od 31. svibnja 2016. do 9. lipnja 2019. te u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. kojim je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.105,80 kn/412,21 €, a kojim tužitelju nije dosuđen parnični trošak te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku naknaditi slijednici tužitelja daljnji iznos od 4.050,00 kn/537,53 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2016. po stopi do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti slijednici tužitelja zatezne kamate tekuće na iznos od 630,00 kn/83,62 € za razdoblje od za razdoblje od 31. svibnja 2016. do 9. lipnja 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi slijednici tužitelja troškove parničnog postupka u iznosu od 1.901,25 € sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi slijednici tužitelja troškove žalbenog postupka u iznosu od 165,90 €, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti pok. predniku tužitelje iznos od 820,00 kn/108,83 €[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2016. do isplate, kao i iznos od 630,00 kn/83,62 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2019. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je pok. prednik tužiteljice s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 4.173,60 kn/553,93 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2016. do isplate kao i za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 630,00 kuna/83,62 € za razdoblje od 31. svibnja 2016. do 9. lipnja 2019. kao neosnovan. Nadalje, pod točkom III. izreke naloženo je pok. predniku tužiteljice naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.105,80 kn/412,21 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2019. do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. i III. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje odnosno podredno preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev pok. prednika tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog štetnog događaja od 29. veljače 2016. kada je na križanju savske i Vukovarske ulice stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojom prilikom je zadobio tjelesne ozljede.

5. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od ukupno 4.993,60 kn/662,76 €, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP. U smislu odredbe čl. 458. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1. ZPP). Stoga ovaj sud nije cijenio žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako to proizlazi iz žalbe.

6. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi te se može ispitati, a niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, a isto tako nije sporno da je tuženik predniku tužiteljice u mirnom postupku isplatio iznos od 7.679,34 kn/1.019,22 € i to 7.500,00 kn/ 996,42 € za neimovinsku štetu i 179,34 kn/23,81 € za troškove liječenja dok je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Anti Čizmiću i dr. Igoru Stipančiću, koji su utvrdili da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata i natučenje prsnog koša.

9. Tako je temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića utvrđeno da je pok. prednik tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda trpio bol i strah i trebao je tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti te je trpio fizičke bolove jakog intenziteta do 1-2 dana, srednjeg intenziteta oko 5-6 dana i manjeg intenziteta do mjesec dana, zatim da je primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta trajao oko 1-2 dana, srednjeg intenziteta 5-6 dana, te manjeg intenziteta do mjesec dana, dok mu je tuđa pomoć bila potrebna u sveukupnom trajanju od dva tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika te potom 2 tjedna po 1 sat dnevno.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova te mjesto povreda s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a temeljem pretrpljenih fizičkih boli utvrdio primjerenim iznos od 4.160,00 kn/552,13 €, dok mu je s obzirom na vrstu intenziteta pretrpljenog straha te dužinu trajanja straha s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti temeljem pretrpljenog straha utvrdio primjerenim iznos od 4.160,00 kn/552,13 €. Isto tako, imajući u vidu opseg i trajanje tuđe pomoći na ime imovinske štete dosuđen je iznos od 630,00 kn/83,62 €. Prema tome, prvostupanjski sud je utvrdio da pok. predniku tužitelja pripada s osnova neimovinske štete iznos od 8.320,00 kn/ 1.104,25 € i iznos od 630,00 kn/83,62 € s osnova imovinske štete odnosno ukupno iznos 8.950,00 kn/1.187,87 €, pa kako je pok. predniku tužiteljice isplaćeno prije podnošenja tužbe iznos od 7.500,00 kn/995,42 € s osnova neimovinske štete to mu je sud prvog stupnja dosudio još iznos od 820,00 kn/108,83 € te iznos od 630,00 kn/83,62 € s osnova imovinske štete, dok je odbijen za iznos od 4.050,00 kn/537,53 € te za iznos od 123,60 kn/16,40 € s naslova troškova prijevoza odnosno ukupno je odbijen za iznos od 4.173,60 kn/553,93 €.

11. Međutim, osnovano žalitelj navodi da je sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev pok. prednika tužiteljice za isplatom neimovinske štete u iznosu od 3.680,00 kn/488,42 € odbio. Naime, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, dob pok. prednika tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, njegov preostali životni i radni vijek, pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavlja iznos 12.000,00 kn/1.592,67 €, a ne iznos od 8.320,00 kn/1.104,25 € koliko je to utvrdio prvostupanjski sud. Obzirom da je tuženik s osnove naknade neimovinske štete nesporno isplatio iznos od ukupno 7.500,00 kn/995,42 €, tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete osnovan je i za daljnji iznos od 3.680,00 kn/488,42 €.

12. Naime, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. lipnja 2020. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“ Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

13. Prema tome, kako prednik tužiteljice u tužbi podnesenoj 2. kolovoza 2016. nije mogao postavljati svoj zahtjev, u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, jer ni na koji način nije mogla predvidjeti da će se, po proteku daljnjih godina trajanja postupka, odnosno 2020. godine, isti Kriteriji, na navedeni način, izmijeniti, to je upravo i u skladu sa izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine, (br. Su-IV-47/2020--5), valjalo dosuditi zatraženi iznos na ime neimovinske štete tako da je tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete osnovan i za daljnji iznos od 3.680,00 kn/488,42 €.

14. Isto tako, osnovano žalitelj u žalbi osporava odluku suda o naknadi imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege. Naime, pok. predniku tužiteljice je tuđa pomoć bila potrebna 42 sata i za taj broj sati pružene tuđe pomoći i njege pripadala bi mu naknada u iznosu od 1.050,00 kn/139,36 €, odnosno 25,00 kn/3,32 € po satu, kao primjerena, ali kako je tužitelju potraživao iznos od 1.000,00 kn/132,72 €, a prvostupanjskom presudom mu je dosuđeno 630,00 kn/83,62 €, to mu je valjalo još dosuditi iznos od 370,00 kn/49,11 €.

15. Isto tako, nepravilno je dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđene iznose imovinske štete odnosno tuđe pomoći i njege od presuđenja. Naime, odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano da je osiguratelj dužan u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva i dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete nesporni ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete sporni, dok je čl. 12. st. 4. toga Zakona propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete i nespornog iznosa naknade štete u roku iz st. 1. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo na isplatu kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Osim toga, troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju nenovčanu imovinsku štetu na koju, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO, oštećeniku pripadaju zatezne kamate od dana njezinog nastanka. Stoga u konkretnom slučaju, tužitelju na iznos naknade štete zbog pružene tuđe pomoći zatezne kamate pripadaju od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 31. svibnja 2016., a ne od presuđenja (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 829/2017 od 30. travnja 2019.).

16. Međutim, u odnosu na naknadu imovinske štete s osnova troškova prijevoza u iznosu od 123,60 kn/16,40 €, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud odbio takav zahtjev jer pok. prednik tužiteljice nije dokazao da su takvi troškovi nastali na dan 1. ožujka 2016. nastali upravo zbog navedenog štetnog događaja, a niti žalitelj u žalbi navodi drugačije, slijedom čega je žalba u tom dijelu neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je pok. prednik tužiteljice odbijen za navedeni iznos kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti u točki II. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev za isplatom odbijen u iznosu od 4.050,00 kn/537,53 € te je dosuđen daljnji iznos naknade štete u iznosu od 4.050,00 kn/537,53 € sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2016. do isplate, kao i u dijelu kojim je odbijen pok. prednik tužiteljice za iznos zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 630,00 kn/83,62 € od 31. svibnja 2016. do 9. lipnja 2019.

18. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 5. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o uspjehu u sporu ovisi.

19. Naime, prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U konkretnom slučaju dolazi u obzir primjena odredbe čl. 154. st. 5. ZPP prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa stoga kako prednik tužiteljice nije uspio samo u neznatnom dijelu to je valjalo tuženiku naložiti da tužitelju naknadi parnični trošak dok tuženiku nije dosuđen parnični trošak.

20. Stoga je tužitelju za pojedinu parničnu radnju valjalo utvrditi iznos prema vrijednosti predmeta spora od 5.623,60 kn/746,38 € te mu priznati u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT), za sastav odštetnog zahtjeva – 75 bodova, za trošak sastava tužbe – 75 bodova, za trošak sastava podneska od 23. prosinca 2016. – 75 bodova, za pristup na ročište 14. ožujka 2017. – 75 bodova, za trošak pristupa na ročište 13. ožujka 2018. – 75 bodova, za trošak sastava podneska 3. kolovoza 2018. – 75 bodova, trošak pristupa na ročište 18. ožujka 2019. – 75 bodova, trošak pristupa na ročište 2. svibnja 2019. – 75 bodova odnosno ukupno 600 bodova uz vrijednost boda od 2,00 € odnosno 1.200,00 € uz PDV od 25% odnosno 1.500,00 € uz trošak vještačenja u iznosu od 2.650,00 kn/351,72 € i pristupa na ročište 250,00 kn/33,18 € te sudske pristojbe u iznosu od 79,63 € odnosno ukupno 1.964,53 €. Međutim, kako je tužitelj zatražio troškovnikom iznos od ukupno 14.325,00 kn/1.901,25 €, to je tužitelju valjalo dosuditi taj iznos osnove nastalog troška, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. st. 2 i 3.

21. Obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom protiv presude osim u neznatnom dijelu, to mu sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT), pripadaju i troškovi žalbenog postupka nastali povodom žalbe protiv presude i to s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 150,00 € uz 25% poreza na dodanu vrijednost koji iznosi 37,50 €, što sveukupno iznosi 187,50 €, međutim kako je tužitelj zatražio 1.000,00 kn/132,72 uz PDV odnosno ukupno 1.250,00 kn/165,90 €, taj iznos mu je i dosuđen kao pod točkom III.

U Zagrebu, 25. veljače 2026.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić