REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-888/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vinka Nobilo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ED, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Družina, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-359/2024-2 od 28. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2394/2018-221 od 24. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

III. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

IV. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Nižestupanjskim je presudama odlučeno o zahtjevima stranaka po tužbi i protutužbi za utvrđenje njihova vlasništva odnosno suvlasništva na određenim nekretninama , a na temelju bračne stečevine.

2. Obje su stranke, u dijelu u kojem nisu uspjele u sporu, protiv drugostupanjske presude podnijele prijedloge za dopuštenje revizije u kojima su naznačile pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatraju i da im reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što im je, prema njihovu mišljenju, u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija), te tužiteljica sma tra i da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 48.

Ustava odnosno člankom 1. Konvencije.

3. Ni jedna od stranaka nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije protivne stranke.

4. Oba su prijedloga za dopuštenje revizije djelomično neosnovana , a djelomično nedopuštena.

5.1. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pitanja koja glase:

„1. Je li odluka suda arbitrarna i protivna pravu na pravično suđenje (čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije) ako drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu kojom je utvrđeno da je nekretnina ([adresa]) posebna imovina bračnog druga (BD) i novom odlukom sudi da je ta imovina bračna stečevina stranaka na jednake dijelove (po Zakonu o braku i porodičnim odnosima), a da u toj svojoj odluci ne obrazlaže, niti analizira dokaze na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju

(suprotnu) odluku o toj nekretnini?

2. Je li sud svoju meritornu odluku o su/vlasništua nekretnine kao bračne stečevine stranaka u spornom odnosu, može utemeljiti na općenitom zaključku o socijalno ekonomskom statusu građana u „spornom vremenu“, općenitom zaključku o „financijskim mogućnostima građana“ u tom vremenu, kao i na temelju zaključka da je osoba (tuženik) igrao u inozemstvu te zarađivao kao vrhunski sportaš „ ne profesionalac“, iako su u spisu predmeta izvedeni brojni dokazi o činjenicama koje se odnose na bračni odnos stranaka i njihove imovinsko pravne odnose u braku, koje dokaze je prvostupanjski sud detaljno obrazložio, a drugostupanjski sud se na njih nije pozvao niti ih cijenio?

Alternativno: Je li sud može utemeljiti odluku o su/vlasništvu na nekretnini kao bračnoj stečevini stranaka, na temelju činjenica koje nisu bile predmet dokazivanja u postupku koji je trajao 30 godina, tj. utemeljiti meritornu odluku na „općepoznatim činjenicama“ iz vremena kada je nekretnina stečena ([adresa] kupljen gotovinom 1971.g.). iako te općepoznate činjenice kao takve stranke nisu iznosile, niti izvodile dokaze u dokaznom postupku, a ni prvostupanjska odluka se na njih ne poziva? 3. Je li sud može meritornu odluku o vlasništvu na nekretnini kao bračnoj stečevini stranaka, utvrditi u jednakim omjerima suvlasništva stranaka, iako je iz kupoprodajnog ugovora kojim je ta nekretnina kupljena, nedvojbeno utvrđeno da je dio kupoprodajne cijene plaćen činidbom treće osobe (ispunjavanjem obveze uzdržavanja temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s ocem tužiteljice i tužiteljicom kao davateljima uzdržavanja, ali je tu obvezu ispunjavao samo otac tužiteljice – priznato 50,000 dinara od kupoprodajne cijene 120,000 dinara) i plaćen u gotovini na dan sklapanja tog ugovora, za koji iznos drugostupanski sud ni na koji način nije obrazložio od kud potječe?

4. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354 st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako presuda ne sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje su važne za odluku u sporu, koje činjenice na kojima se odluka temelji smatra istinitim, te na čemu zasniva tu svoju odluku?“

5.2. Pitanja koja je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio tuženik glase:

„- Postoji li bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ako drugostupanjski sud propusti odlučiti o žalbenim razlozima koji su od odlučnog značaja.“.

- Mora li sud u presudi obrazložiti razloge iz kojih je odbio postavljanje određenih pitanja svjedoku?

- Da li je sud dužan opravdati svoju ocjenu dokaza jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se mogla preispitati?“.

6.1. Ni jedno od pitanja citiranih ovdje pod 5.1. i 5.2. obrazloženja ne može biti važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

6.2. Tom je zakonskom odredbom propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu pobijane odluke može očekivati odluka o pravnome pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali. Niti jedan od nižestupanjskih sudova nije razmatrao pitanja u vezi s tim smije li mu odluka biti arbitrarna, smije li u postupku povrijediti prava stranaka na pravično suđenje, smije li ne obrazložiti valjano svoju odluku, smije li propustiti obrazložiti zašto je odbio postavljanje pitanja svjedoku, smije li činjenice utvrđivati kao općepoznate te je li mu dopušteno ne odgovoriti na odlučne žalbene navode. Ako niti jedan od nižestupanjskih sudova nije zauzeo shvaćanje da je sve to sudovima dopušteno i da tako postupajući ne čine bitne povrede odredaba parničnoga postupka. Zbog toga niti jedno od pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, kao ni prvo, drugo i četvrto citirano pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljice nije važno pravno pitanje. Tim pitanjima stranke zapravo ukazuju na navodno počinjene bitne povrede odredaba parničnoga postupka i s tim u vezi navodne povrede ljudskih prava na koja se pozivaju, pa ih valja razmotriti u tome kontekstu.

6.3. Treće, a djelomično i drugo ovdje pod 5.1. citirano pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer odgovor na njih ne može imati karakter presedansko - univerzalnog pravila po kojemu bi se u takvim situacijama uvijek sudilo, a što mora biti karakteristika revizijskoga pitanja zbog kojega stranci treba dopustiti reviziju bilo zbog osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni bilo zbog razvoja prava u sudskoj praksi. Ta se pitanja, naime, odnose na konkretnu činjeničnu situaciju specifičnu za okolnost samo ovoga slučaja u kojoj tužiteljica traži da se na razini pravnoga shvaćanja odgovori na pitanje koje sadrži činjenično stanje kako ga ona sama vidi utvrđenim. Osim toga, pogrešno tužiteljica prikazuje da je činjenično stanje utvrđeno samo tako da je utemeljeno „na općenitom zaključku o socijalno ekonomskom statusu građana u „spornom vremenu“, općenitom zaključku o „financijskim mogućnostima građana“ u tom vremenu, kao i na temelju zaključka da je osoba (tuženik) igrao u inozemstvu te zarađivao kao vrhunski sportaš „ ne profesionalac““, jer se odluka glede te utvrđene činjenice poziva i na rezultat ostalih izvedenih dokaza.

6.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točkama I. i III. izreke.

7.1. Kako je već rečeno, ostalim naznačenim pitanjima stranke zapravo ukazuju na navodne povrede postupka dovodeći ih u vezi s povredama temeljnih ljudskih prava, posebice prava na pravično suđenje u vidu obrazložene sudske odluke. Međutim, stranke i u tim pitanjima i u ostalom sadržaju prijedloga za dopuštenje revizije neosnovano prikazuju da su nižestupanjske odluke neobrazložene glede utvrđenih činjenica. Obje stranke, zapravo, u većem dijelu sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije iznose svoje viđenje toga koje je zaključke trebalo izvesti iz izvedenih dokaza, pri čemu uglavnom iznose subjektivne stavove prema kojima su iskazi svjedoka koje su predložile vjerodostojni, dok to nisu iskazi svjedoka koje je predložila suprotna parnična stranka, kao i da je vjerodostojan njihov stranački iskaz, a nije vjerodostojan iskaz protivne stranke. Što se pak tiče tvrdnje tuženika da prvostupanjski sud nije obrazložio odluku zašto nije njegovoj punomoćnici dopustio da jednome od svjedoka postavi pitanja koja glase: „Da li Vi danas imate riješeno stambeno pitanje?“ i „Gdje ste zaposleni Vi i supruga?“, tuženik svoju tvrdnju sam potom demantira, jer sam navodi da je postavljanje tih pitanja sud odbio s obrazloženjem da svjedok nije stranka u postupku pa da pitanje nema veze s predmetom spora. Takvo obrazloženje doista proizlazi iz zapisnika s ročišta održanoga kod prvostupanjskoga suda 10. rujna 2021. koji je tužiteljica priložila prijedlogu za dopuštenje revizije. Dakle, sud je obrazložio zašto je odbio postavljanje određenih pitanja svjedoku te, osim što to obrazloženje samo po sebi nije nerazumno, tuženik u prijedlogu ne iznosi mišljenje zašto bi odgovori na ta pitanja bili važni za odluku o tužbenim zahtjevima, odnosno, kako bi eventualni odgovor na njih utjecao na činjenično stanje. Tuženik se poziva i na to da postupak nije proveden bez odugovlačenja, odnosno, da traje preko trideset godina, no ne objašnjava u kakvoj je to korelaciji s pravičnošću suđenja, odnosno, s odlukama iz nižestupanjskih presuda i njihovim obrazloženjima.

7.2. Ovaj sud nalazi da je drugostupanjska presuda jasno i neproturječno obrazložena i da nije arbitrarna, te da je svakoj od stranaka u postupku omogućeno da iznese i dokazuje svoje tvrdnje kao i da osporava tvrdnje protivne stranke i te tvrdnje dokazuje. Zato strankama nije povrijeđeno Ustavno i Konvencijsko pravo na pravično suđenje. Kod iznošenja tvrdnje o povredi prava vlasništva tužiteljica zapravo polazi od toga da joj je to pravo povrijeđeno samo zato što njen tužbeni zahtjev nije u cijelosti prihvaćen, odnosno utvrđeno je da joj ne pripada nekretnina na koju je tužbenim zahtjevom pretendirala. Zato ovaj sud smatra da stranke nisu učinile vjerojatnim da su im u postupku povrijeđena Ustavna i Konvencijska prava te je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točkama II. i IV. izreke.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek