- 1 -              Rev 353/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 353/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Z., OIB: ..., Z., protiv ovršenice P. O., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te odgode ovrhe u postupku izravne naplate, odlučujući o reviziji ovršenice protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr-200/2022-2 od 15. lipnja 2022., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3571/2021-9 od 4. veljače 2022., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr-200/2022-2 od 15. lipnja 2022. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3571/2021-9 od 4. veljače 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem, kao nedopušten, odbačen je prijedlog ovršenice od 12. studenoga 2021. za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate na temelju obveznog prekršajnog naloga Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA:340-07/18-03/24242, URBROJ:251-13-82/074-18-3 od 3. listopada 2018. (toč. I. izreke) te je, kao neosnovan, odbijen prijedlog ovršenice od 12. studenoga 2021. za odgodu ovrhe određene na temelju istog obveznog prekršajnog naloga (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u toč. I. izreke (toč. I. izreke). Djelomičnim prihvaćanjem žalbe ovršenice preinačeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odlučeno o prijedlogu za odgodu ovrhe na način da je prijedlog za odgodu odbačen kao nedopušten.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4026/2022-2 od 22. studenoga 2022. dopustio ovršenici podnošenje revizije u odnosu na pitanje

 

"Primjenjuje li se ovršni zakon kao posebni propis (lex specialis) u smislu mogućnosti korištenja pravnih sredstava (ovršenika) iz članka 210. Ovršnog zakona kada ovrhu provodi Financijska agencija na temelju odredbe članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja reviziju je, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), podnijela ovršenica i to zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud usvoji reviziju, ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, odnosno da ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak drugostupanjskom sudu, sve uz jasnu uputu za postupanje u ponovljenom postupku.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

8. Podnoseći reviziju zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena ovršenica ustraje u tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 152. stavak 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 - dalje: PZ), a posljedično tome i čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ).

 

9. Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18 - dalje: ZPONS), u smislu tog Zakona osnova za plaćanje jest ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti, ovršna nagodba sklopljena pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršna nagodba postignuta u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), zadužnica, bjanko-zadužnica, nalog za plaćanje H. r. s potvrdom o ovršnosti, europski ovršni naslov i europski platni nalog, a koji glase na ispunjenje određene novčane tražbine, obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktiviranom državnom jamstvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku i svaka druga odluka nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe. Dakle, osnova za plaćanje je i obvezni prekršajni nalog izdan po Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove, Grada Z., a na temelju odredbe čl. 152. PZ-a.

 

10. Odredbom čl. 152. st. 4. PZ-a propisano je da ako osuđena fizička osoba nije postupila prema stavku 3. toga članka ili nije u roku iz odluke o prekršaju u cijelosti ili djelomično uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku podnijet će tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu. Uz nalog dostavit će se ovjereni prijepis odluke o prekršaju s klauzulom pravomoćnosti. Konkretno, ovrhovoditelj je upravo postupio sukladno navedenoj odredbi i predložio izravnu naplatu kod Financijske agencije (dalje: FINA).

 

11. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a određena su pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate te je određeno da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Ovršenica postupila je sukladno navedenoj odredbi te predložila donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a ujedno je predložila i odgodu ovrhe. Nedopuštenost pljenidbe i prijenosa temelji na tvrdnji da osnova za plaćanje na temelju koje je određena prisilna naplata nije stekla svojstvo ovršnosti. Dakle, ukazuje na postojanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a.

 

12. Prvostupanjski sud je, pošavši od utvrđenja da je ovršna odluka - obvezni prekršajni nalog Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA:340-07/18-03/24242, URBROJ:251-13-82/074-18-3 od 3. listopada 2018. opskrbljen potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, zaključio da ovršni sud nije ovlašten ispitivati je li ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti jer se to može učiniti samo u postupku u kojem je odluka donijeta. Stoga je prijedlog ovršenice za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa odbacio kao nedopušten. Posljedično tome odbio je prijedlog za odgodu ovrhe.

 

13. Drugostupanjski sud prihvatio je shvaćanje prvostupanjskog suda da ovršni sud nije ovlašten ispitivati je li određena odluka stekla svojstvo ovršnosti već da se to ispituje u postupku u kojem je odluka donesena. Međutim, pritom je izrazio i shvaćanje da u situaciji kad je izravna naplata određena na temelju obveznog prekršajnog naloga, ovršenik ne može pravnu zaštitu ostvarivati prema odredbi čl. 210. OZ-a, već unutar prekršajnog postupka. Stoga smatra da su oba pravna sredstva ovršenice u konkretnoj stvari nedopuštena.

 

14. Osnovana je tvrdnja revidentice da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 151. st. 8. PZ i odredbu čl. 210. st. 1. OZ, kada je zaključio da odredba čl. 151. st. 8. PZ-a isključuje ostvarenje pravne zaštite ovršenika u smislu odredbe čl. 210. OZ-a.

 

15. Kako su pravilno i zaključili nižestupanjski sudovi, doduše ne pozivajući se na odredbu čl. 36. st. 3. OZ-a, koja to određeno i propisuje, potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem isti sud ili tijelo koje je tu potvrdu dalo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.

 

16. Odredba čl. 151. st. 8. PZ-a propisuje da ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka (odluka je proglašena pravomoćnom a za to se nisu ostvarili zakonski uvjeti i dr.) ili u računanje kazne, ili u pravomoćnoj odluci nije odlučeno o uračunavanju uhićenja, zadržavanja ili pritvora, ili prije izdržane kazne, ili ta uračunavanja nisu pravilno obavljena, odlučit će o tome posebnim rješenjem prvostupanjski sudac odnosno voditelj postupka. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, osim ako sudac odnosno voditelj postupka nije drukčije odredio. Dakle, ova odluka sadržajno upravo određuje da će odluku kojom se ukida potvrda ovršnosti donijeti prvostupanjski sudac, odnosno voditelj postupka i sadržajno je istovjetna odredbi čl. 36. st. 3. OZ-a. Suprotno zaključivanju drugostupanjskog suda odredba čl. 151. st. 8. PZ-a ne isključuje ostvarenje pravne zaštite u smislu odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a.

 

17. Slijedom iznesenog odgovor na naznačeno pitanje glasi

 

Ovršenik protiv kojeg je postupak izravne naplate prema odredbama ZPONS-a pokrenut na temelju obveznog prekršajnog naloga ima pravo na pravnu zaštitu predviđenu odredbom čl. 210. OZ-a (pravno shvaćanje zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-101/2023-14, održanoj 4. prosinca 2023.).

 

18. Budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 210. st. 1. OZ-a, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 210. st. 1. OZ-a.

 

19. Slijedom iznesenog zbog počinjene bitne povrede odredaba postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a ukinuti nižestupanjska rješenja u dijelu kojim je odlučeno o prijedlogu za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate.

 

20. Prvostupanjski sud prijedlog za odgodu postupka izravne naplate ocijenio je neosnovanim posljedično zaključku o nedopuštenosti (pravilno neosnovanosti) prijedloga za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa. Stoga je i u tom dijelu valjalo ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

21. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 9. siječnja 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v.r.