REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-13/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ELN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Santici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić u Splitu, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana pl. Zajca 2, Split, OIB 69403366669, zastupan po punomoćnici Eciji Kuljiš-Bajić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš-Bajić & Meri Blaslov-Pavasović u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-64/2025- 3 od 15. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-98/2023-14 od 24. travnja 2025., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 1.091,31 Eur-a bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima (stavak I. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.296,70 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:

„Može li se smatrati prekovremenim radom rad radnika na dane tjednog odmora kojim radom se ostvario veći broj radnih sati od punog mjesečnog fonda, sve u situaciji kada je poslodavac, sukladno Kolektivom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi, osigurao radniku i radnik iskoristio zamjenski (neiskorišteni) tjedni odmor kroz radne dane, nakon 14 dana neprekidnog rada?

Ima li radnik pravo na isplatu za prekovremeni rad ostvaren na razini tjedna i u situaciji kada je u tom mjesecu radio ukupno onoliko sati koliko točno iznosi mjesečni fond odnosno kada je radio manje od ukupnog mjesečnog fonda sati?“,

za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).

3. Na prijedlog je odgovoreno.

4. Prijedlog je nedopušten.

5. Sudovi usvajaju zahtjev tužiteljice jer utvrđuju da je tužiteljica radila u pojedinom mjesecu više od punog fonda radnih sati, što predstavlja prekovremeni rad, te joj je tuženik bio dužan za prekovremeni rad isplatiti plaću i to neovisno o tome što joj je u slijedećem mjesecu obračunao puni fond radnih sati, iako ga nije odradila, jer je koristila zamjenske dane tjednog odmora, kroz redovne radne dane, te to što je na taj način tuženik odredio raspored radnog vremena ne oduzima tužiteljici pravo na isplatu plaće za prekovremeni rad kada je takvog rada bilo, a u mjesecima kada tužiteljica nije imala mogućnost ostvariti puni fond radnih sati, pripada joj pravo na isplatu pune plaće, jer ne određuje ona raspored radnog vremena.

6. U odnosu na pitanja tuženik nije uopće iznio razloge važnosti tih pitanja, niti tuženik u prijedlogu navodi da bi o tim postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih-žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.

7. Umjesto toga, predlagatelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.

8. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, to prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

9. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević