REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-370/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EK iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-311/2023-2 od 18. rujna 2025., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1660/2021 od 19. prosinca 2022., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-311/2023-2 od 18. rujna 2025., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1660/2021 od 19. prosinca 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravna pitanja koja glase: „1. Može li sud bez utvrđenja IBAN-a i vjerodostojnih knjigovodstvenih dokaza sa kojeg je IBAN-a navodno isplaćen novac tuženiku, pretpostaviti da banka ima aktivnu legitimaciju kao vjerovnik (čl. 7., 8., 221.a i 233. ZPP), na temelju internih zabilješki banke?

2. Kako se prema ZOO čl. 211. –212. tumače obveze po računu nakon što je ugovor raskinut/otkazan 14.7.2014.? Može li banka nakon raskida ugovora jednostrano knjižiti nove obveze bez novog ugovora, protivno čl. 1021 ZOO -a? 3. Smije li drugostupanjski sud potvrditi presudu koja nije postupila po njegovoj ranijoj uputi (9 Gž-633/2020-2), čime krši čl.369 ZPP i načelo pravne sigurnosti?

4. Kako pravilno primijeniti odredbe o zastari povremenih tražbina (čl. 225. –227. ZOO) kada se potraživanja odnose na višegodišnje zaduženja prije 2015.?

5. Stvara li različita praksa sudova (usp. OGS Zagreb P-9830/23-18) povredu načela jednakosti pred zakonom (čl. 14 Ustava RH) kada se u istim pravnim odnosima jednom traži IBAN-dokaz, a drugi put je dovoljna samo interna evidencija?

6. Mogu li promjenljivi Opći uvjeti banke derogirati ugovorne odredbe banke i čl. 1120. ZOO-a i nakon raskida ugovora te primijeniti prisilne propise protivne čl.2, čl.3, čl.4, čl.5 i čl.6 ZOO-a?“.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tuženik smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav).

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tuženika nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Naime, iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnim pitanjima o kojima postoji nejedinstvena praksa viših sudova, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, dok se okolnosti na koje se podnositelj poziva u postavljenim pitanjima odnose isključivo na konkretan spor. Također valja istaknuti kako u odluci na koju se kao razlog važnosti poziva podnositelj (broj Rev-199/2000-2 od 8. srpnja 2003.) nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima u okviru procesnopravne situacije podudarne sa situacijom u ovom predmetu. Prema tome, u konkretnom slučaju izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.

7. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17), te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

8. Ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, dok činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na jednakost pred zakonom. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

9. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa