Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašević kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Allure Vision d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe ĆŽ, zastupana po branitelju Josipu Perić, odvjetniku Odvjetničkog društva Božić i partneri d.o.o., zbog prekršaja iz čl. 630. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23) i čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22, 59/23), odlučujući o žalbi II okrivljenice odgovorne osobe, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp- 11192/2024 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe II okrivljenice odgovorne osobe ĆŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), II okrivljenica odgovorna osoba CŽ

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

- što je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi Allure Vision d.o.o., 11. travnja 2024. propustila na poslovnim prostorijama sjedišta trgovačkog društva u Zagrebu, Sv. Duh 21., istaknuti tvrtku u obliku i sadržaju u kojem je upisana u sudskom registru: "Allure Vision društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge ili skraćenu tvrtku: Allure Vision d.o.o.", dakle, u svojem poslovanju nije upotrebljavala tvrtku na način kako je upisana u sudskom registru,

te time postupila suprotno odredbi čl. 21. Zakona o trgovačkim društvima,

čime je počinila djelo prekršaja kažnjivo po čl. 630. st. 2. u svezi st. 1. toč. 2. istog članka istog Zakona,

- što je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, 9. travnja 2024. u poslovnim prostorijama sjedišta trgovačkog društva, prilikom sklapanja s potrošačima ugovora na daljinu, odnosno prodaje na malo izvan prodavaonica, putem interneta, na internetskoj stranici https://www.allurevision.hr, slijedeće robe; seta posuđa po cijeni od 3.500,00 eura, sokovnika Sybilla 4 po cijeni od 2.500, 00 eura, masažera Wel Body Mat po cijeni 2.500,00 eura, kamina Fiamotto po cijeni od 2.500,00 eura, indukcijske Poslovni broj: Pp-11192/2024 2 ploče TPI po cijeni od 1.000,00 eura, puro noževa po cijeni od 500,00 eura 1 KLS ljetne deke 500,00 eura, u svojem poslovanju koristila nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu i to zavaravajuće propuštanje, zabranjenu odredbama članka 33., 34., 36. stavka 1., 2. i 4. podstavka 5. Zakona o zaštiti potrošača, na način da je propustila dati prosječnom potrošaču važne obavijesti o njegovim pravima; o uvjetima, rokovima i postupku izvršavanja prava na jednostrani raskid ugovora, obrascu za jednostrani raskid ugovora sukladno članku 81. stavku 1. Zakona, postojanju odgovornosti trgovca za materijalne nedostatke robe, a sve kako bi potrošač mogao donijeti odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti, te ga time naveli ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio,

dakle, u svom poslovanju koristila zavaravajuće propuštanje, odnosno koristila se nepoštenom poslovnom praksom,

čime je počinila djelo prekršaja opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. toč. 49. istog članka Zakona o zaštiti potrošača.

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba II okrivljenice je bespredmetna.

III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, II okrivljenica odgovorna osoba CŽ proglašena je krivom i kažnjena ukopnom nočanom kaznom u iznosu od 650,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 630. st. 2. u vezi st. 1. t. 2. Zakona o trgovačkim društvima i čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. t. 49. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanih pod točkama I) I. i I) II. izreke pobijane presude, dok je u odnosu na okrivljenu pravnu osobu Allure Vision d.o.o. koja je prestala postojati, temeljem članka 155. stavak 1. Prekršajnog zakona, obustavljen prekršajni postupak, zbog djela prekršaja iz članka čl. 630. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima i čl. 149. st. 1. toč. 49. Zakona o zaštiti potrošača, činjenićno opisanih u točkama III) I i III) I izreke presude.

2. Istom presudom II okrivljenica odgovorna osoba CŽ obvezana je na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude II okrivljenica je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka.

4. Žalba je bespredmetna.

5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu II okrivljenice, jer djela, na način kako je činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nisu prekršaji.

6. Naime, prvostupanjskom presudom II. okrivljenica je proglašena krivom, a istovjetno je i u optužnom aktu, da je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi Allure Vision d.o.o., 11. travnja 2024. propustila na poslovnim prostorijama sjedišta trgovačkog društva u Zagrebu, Sv. Duh 21., istaknuti tvrtku u obliku i sadržaju u kojem je upisana u sudskom registru: „Allure Vision društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge“ ili skraćenu tvrtku „Allure Vision d.o.o.“, pa da bi počinila prekršaj iz članka 630. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima.

7. Odredbom članka 630. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da će se za prekršaj kazniti odgovorna osoba ako u poslovanju ne upotrebljava tvrtku onako kako je upisana u sudskom registru ili ako na poslovnom papiru, odnosno internetskoj stranici društva ne navede propisane podatke (članak 21.).

8. Međutim, iako je člankom 21. stavkom 3. Zakona o trgovačkim društvima propisana dužnost isticanja tvrtke ili skraćene tvrtke na poslovnim prostorijama trgovačkog društva, iz same odredbe članka 630. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima proizlazi da se prekršaj odnosi na neupotrebu tvrtke onako kako je upisana u registru ili na neunošenje propisanih podataka u poslovnom prometu ili na poslovnom papiru ili internetskoj stranici društva, ali ne na formalni propust u isticanju natpisa na zgradi kao takav. U konkretnom slučaju iz činjeničnog opisa ne proizlazi da je tvrtka društva u poslovanju i pravnom prometu upotrebljena na način suprotan upisu u sudskom registru, pa se takav formalni propust ne može smatrati prekršajem iz članka 630. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima.

9. Nadalje, II okrivljenica je prvostupanjskom preudom proglašena krivom, a istovjetno se u bitnome tereti i u optužnom aktu, da je kao odgovorna osoba pravne osobe 9. travnja 2024. putem internetske stranice društva sklopila ugovore o prodaji robe na daljinu, a da pri tome nije potrošačima dala propisane obavijesti o njihovim pravima, uvjetima i rokovima za jednostrani raskid ugovora te o odgovornosti trgovca za materijalne nedostatke, a sve kako bi potrošač mogao donijeti odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti, te ga time naveli ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, pa da bi počila djelo prekršaja iz članka 149. stavak. 2. u vezi stavka 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača.

10. Međutim, iz takvog činjeničnog opisa ne proizlazi da je svojim postupanjima koristila poslovnu praksu koja bi bila nepoštena u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača, jer se ne opisuje niti navodi da je ta praksa bila suprotna zahtjevima profesionalne pažnje niti da je bitno utjecala ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je namijenjena, što su kumulativni materijalni kriteriji za utvrđivanje nepoštene poslovne prakse. Stoga se navedeno djelo ne može podvesti pod prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača.

11. Odredbom čl. 149. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača propisano je kažnjavanje odgovorne osobe u pravnoj osobi ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovoga Zakona.

12. Stoga, budući da iz činjeničnog opisa djela za koje je II okrivljenica proglašena krivom ne proizlaze odlučne činjenice koje čine biće prekršaja propisanog člankom 630. stavkom, 2. u vezi stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima i članka 149. stavka. 2. u vezi stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, preinačio pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona te je II okrivljenicu oslobodio od optužbe za djela opisana u izreci, primjenjujući članak 182. točku 1. Prekršajnog zakona.

13. Uslijed ove odluke žalba IIokrivljenice postala je bespredmetna.

14. Kako je II okrivljenica oslobođena od optužbe za terećena djela, to je temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona u pogledu troškova prekršajnog postupka odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.