- 1 -              Rev 106/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 106/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. l. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & P. j.t.d. Z., protiv tuženika D. M. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. i p. iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3499/14-2 od 17. svibnja 2016., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-7984/11-23 od 31. listopada 2013., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se djelomično revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3499/14-2 od 17. svibnja 2016. u toč. II. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Š. broj Ovrv-48/11 od 4. veljače 2011., a kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 219.153,47 kn/29.086,66 eura sa zateznim kamatama i na ime troškova ovršnog postupka iznos od 6.361,93 kn/844,37 eura sa zateznim kamatama te u odluci o troškovima parničnog postupka, te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija.

 

III. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Š. broj Ovrv-48/11 od 4. veljače 2011. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 80.371,79 kn sa zateznim kamatama od 16. studenoga 2010. do isplate i na ime troškova ovršnog postupka iznos od 2.543,45 kn sa zateznim kamatama od 4. veljače 2011. do isplate (toč. I. izreke), dok je isti ukinut za iznos od 260.835,31 kn sa zateznim kamatama i na ime troškova ovršnog postupka za iznos od 8.316,77 kn sa zateznim kamatama (toč. II. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 9.979,31 kn (toč. III. izreke), dok je odbijen za iznos od 54.270,69 kn (toč. IV. izreke). S druge strane, tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 23.890,62 kn (toč. V. izreke), dok je za iznos od 13.609,38 kn odbijen (toč. VI. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I., III. i VI. izreke, kao i dijelu toč. II. izreke za iznos od 41.681,84 kn sa zateznim kamatama i na ime troškova ovršnog postupka za iznos od 1.954,84 kn sa zateznim kamatama te u toč. IV. izreke za iznos od 29.078,00 kn (toč. I. izreke).

 

2.1. Preinačena je pak presuda suda prvog stupnja na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 16. studenoga 2010. u daljnjem iznosu eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za daljnja tri postotna poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora u smislu čl. 29. st. 2. ZOO, te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Š. broj Ovrv-48/11 od 4. veljače 2011. i u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 219.153,47 kn sa zateznim kamatama od 16. studenoga 2010. do isplate i na ime troškova ovršnog postupka iznos od 6.361,93 kn sa kamatama od 4. veljače 2011. do isplate (toč. I. izreke) te daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 25.191,92 kn sa zateznim kamatama od 31. listopada 2013. do isplate i trošak žalbe od 12.512,50 kn, a odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe (toč. II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a iz svih razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjska odluka ukine te tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troškova sastava revizije.

 

4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio sve navode iste i predložio reviziju odbiti, uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana.

 

6. Pobijana presuda ispitana je u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je sud uzeo u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zakonitog imatelja vlastite trasirane mjenice bez protesta serije A br. ..., izdane kao bianco mjenica od trgovačkog društva M.-N. d.o.o. I., dospjele 15. studenoga 2010., na isplatu iznosa od 341.945,10 kn, protiv tuženika kao mjeničnog jamca - avaliste.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su ugovor o operativnom leasingu br. ... sklopili 18. listopada 2007. tužitelj kao davatelj leasinga i tvrtka M.-N. d.o.o. I. kao primatelj leasinga, koji ugovor je tuženik potpisao kao jamac platac, s obvezom davatelja leasinga na predaju predmeta leasinga i obvezom primatelja leasinga na isplatu naknade u sveukupnom iznosu od 224.973 CHF,

 

- da je predmet leasinga bio građevinski stroj vrijednosti 184.778,41 CHF, s PDV-om 225.429,68 CHF, i ostatkom vrijednosti 45.085,93 CHF + PDV, s mjesečnim obrokom s PDV-om 3.711,98 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti, na 60 mjeseci,

 

- da je zbog neredovitog ispunjenja obveze od strane primatelja leasinga tužitelj dopisom od 25. siječnja 2010. raskinuo ugovorni odnos, te pozvao primatelja leasinga na povrat predmeta leasinga,

 

- da je do dana raskida ugovora tuženik uplatio 25 obroka,

 

- da je predmet leasinga vraćen davatelju leasinga 9. travnja 2010.,

 

- da je tužitelj prodao stroj trećoj osobi za iznos od 459.976,26 kn bez PDV,

 

- da prema završnom obračunu tužitelja od 30. rujna 2010. potraživanje iznosi sveukupno 341.945,10 kn,

 

- da prema nalazu i mišljenju vještaka Z. R. potraživanje tužitelja na dan raskida ugovora s naslova glavnog duga te neplaćenih redovnih i zateznih kamata iznosi 10.591,65 CHF (59.314,30 kn), a na dan mjeničnog dospijeća 15. studenoga 2010. iznosi 328.206,09 kn.

 

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da tuženik duguje tužitelju iznos od 52.485,75 kn s naslova dospjelih, a nepodmirenih rata, iznos od 14.612,47 kn s naslova zateznih kamata, iznos od 13.246,51 kn s naslova troškova vraćanja predmeta leasinga jer je vraćanje organizirao tužitelj, a ne tuženik, te iznos od 27,06 kn s naslova troškova registracije, odnosno ukupno 80.371,79 kn.

 

9.1. U preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da prema čl. 19.3. Općih uvjeta u slučaju prijevremenog prestanka ugovora završni obračun sadrži i kalkulaciju ugovorenog ostatka vrijednosti i neplaćenih dospjelih obroka leasinga s jedne strane, te prodajnog utrška za predmet leasinga s druge strane, ali da je navedena odredba Općih uvjeta ništetna prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) u vezi s odredbom čl. 296. ZOO (koja propisuje da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela - st. 1., da prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana - st. 2., da se odredba st. 1. ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive - st. 3.).

 

9.2. Nadalje, smatra da je i protivna čl. 4. ZOO i načelu savjesnosti i poštenja te i čl. 7. ZOO odnosno načelu jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, a tužitelj da nije dokazao da se o tim odredbama Općih uvjeta pojedinačno pregovaralo, sve bez obzira što su ti Opći uvjeti odobreni od strane HANFA-e. Također, da nema mjesta primjeni odredaba Odluke o naknadama od 1. travnja 2008. kad je ugovor sklopljen 18. listopada 2007. i da je ništetna i odredba čl. 1.1. Općih uvjeta prema kojoj ugovor podrazumijeva i sve kasnije izmjene i dopune Općih i posebnih uvjeta. Odbio je i preostale iznose smatrajući da tužitelj ne može naplatiti trošak skladištenja vlastitog stroja, procjenu i trošak oglašavanja i sl.

 

10. Drugostupanjski sud potvrđuje navedenu presudu u odbijajućem dijelu za iznos od 41.681,83 kn dok istu preinačava za iznos od 219.153,47 kn s naslova raskidne vrijednosti pozivom na čl. 17.5. Općih uvjeta V. l. kojim je određeno da u slučaju raskida ugovora tužitelj ima pravo naplatiti od primatelja leasinga raskidnu vrijednost (ugovoreni ostatak vrijednosti i iznos neplaćenih nedospjelih obroka leasinga), kao i naknadu izmakle dobiti koju je tužitelj trebao ostvariti da nije došlo do raskida ugovora, smatrajući da se ne radi o ništetnoj odredbi Općih uvjeta jer su stranke tako ugovorile.

 

11. Revizijski navod da su sudovi imali u vidu odredbe Općih uvjeta iz 2009. godine, a ne br. 7/2006 iz 2006. godine koji su vrijedili u vrijeme sklapanja ugovora, za odgovoriti je da je to točno, a tužitelj je već uz tužbu dostavio i jedne i druge Opće uvjete (a ne tek uz podnesak od 15. travnja 2011. kako to revident navodi), pri čemu je i netočan revizijski navod da Opći uvjeti 7/2006 ne sadrže odredbe o posljedicama u slučaju raskida ugovora jer su isti određeni u čl. 22.3. Općih uvjeta 7/2006 na način da u slučaju raskida ugovora davatelj leasinga ima pravo na naknadu štete koja nastaje prijevremenim prestankom ugovora prije dostizanja ugovorenog trajanja ugovora, a koja se visina štete utvrđuje sukladno odredbi čl. 25. Općih uvjeta kao razlika između neplaćenih obroka leasinga, zateznih kamata, manjeg prodajnog utrška, troškova prodaje i sl. i izvršenih plaćanja.

 

12. Dakle, nižestupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za iznos od 219.153,47 kn ocjenjujući da se isti temelji na Općim uvjetima ugovora.

 

13. Prema odredbi čl. 360. ZOO u dvostranoobveznim ugovorima, kao što je predmetni, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod određenim pretpostavkama raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Pritom, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (čl. 368. st. 1. ZOO).

 

14. Odredbom čl. 45. st. 1. Zakona o leasingu ("Narodne novine", broj 135/06 - dalje: ZL), određeno je da ako je primatelj leasinga dva uzastopna roka u zakašnjenju s plaćanjem naknade, davatelj leasinga može raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu.

 

14.1. Prema odredbi čl. 5. st. 1. i st. 4. ZL posao operativnog leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora sa dobavljačem objekta leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj za to plaća određenu naknadu u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga određenu naknadu koja ne mora uzimati u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, davatelj leasinga snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i primatelj leasinga nema određenu opciju kupnje, može se prekinuti korištenje uz određene uvjete.

 

15. Međutim, revident navodi da je sporno da li bi tužitelju, u situaciji raskida ugovora o leasingu, pripadala i naknada štete i tražbina s naslova svih preostalih rata leasinga dospjelih nakon raskida ugovora i cjelokupna vrijednost stroja i dr. čime ukazuje na ništetnost pojedinih odredbi Općih uvjeta (7/2006).

 

16. Pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo je u odluci broj Rev 170/2011-2 od 11. ožujka 2014. u smislu da je sklapanjem ugovora o leasingu primatelj leasinga preuzeo ne samo prava već i obveze i prihvatio opće i posebne uvjete ugovora koji ga obvezuju ali i da isti može u parničnom postupku prigovoriti strogosti općih uvjeta, pri čemu nije nužno da stranke u postupku iznesu tvrdnju o ništetnosti ali da zaključak o ništetnosti sud može donijeti samo na temelju stanja u spisu i činjeničnih navoda stranaka (u tom smislu i Rev 929/2018-2 od 9. veljače 2022. i Revd 2151/2023-2 od 13. lipnja 2023.).

 

17. Imajući u vidu izraženo pravno shvaćanje, proizlazi da nižestupanjski sud nije proveo dostatnu ocjenu valjanosti sporni odredbi Općih uvjeta (7/2006), pa je zbog toga valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

18. U preostalom dijelu revizija je neosnovana jer su navodi kojima se pobija nižestupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda, iznijeti samo paušalno, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

 

19. O troškovima postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

 

 

20. Preračunavanje iznosa (prema fiksnom tečaju 1 euro = 7,53450 kn) izvršeno je sukladno čl. 14., 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22).

 

Zagreb, 9. siječnja 2024.