Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SA, zastupanog po branitelju Hrvoju Mladiniću, odvjetniku iz zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač – Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, zbog prekršaja iz članka 62. stavka 1. točke 4. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13), odlučujući o žalbi oštećenice tužiteljice DA, zastupane po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Vukić, S, D, Č, A i Jabuka d.o.o. iz Rijeke, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 24. svibnja 2024., broj: Pp-2284/2022, na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba oštećenice tužiteljice DA, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama okrivljenik je oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 62. stavka 1. točke 4. Zakona o medijima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv prvostupanjske presude oštećenica tužiteljica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi odnosno razlozima presude, u dijelovima uopće nema razloga, kada su razlozi navedeni oni su proturječni i nejasni, a o odlučnim činjenicama postoji očita proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika. Neistinitim tvrdnjama navedenim u spornom članku, tužiteljici je pričinjena nemjerljiva neimovinska šteta povredom prava osobnosti i to kumulativno, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pravo na ugled, čast i dostojanstvo, pravo na dobro ime, pravo na osobnost i pravo na vlastitu sliku odnosno lik. Obzirom da je u predmetnoj objavi riječ o objavi neistinitih informacija i to neistinitih informacija koje djeluju itekako štetno po tužiteljicu, ista je od urednika, a temeljem odredaba čl. 40. – 42. Zakona o medijima, zatražila objavu ispravka informacije kojom su bila povrijeđena njena prava i interesi, međutim na navedeni zahtjev se urednik, ovdje okrivljeni, oglušio. Za trajanja prvostupanjskog prekršajnog postupka tužiteljica je predložila odgovarajuće dokaze, a to se odnosi na izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice oštećene, za koju je zatraženo zamolbeno saslušanje pred Općinskim sudom u Rijeci, a kojem prijedlogu tužiteljice nije udovoljeno. Sud je zaključio i kako nema potrebe za izvođenjem dokaza saslušanja tužiteljice i na ročištu pred Općinskim sudom u Sesvetama. Osoba koja iz prve ruke može iskazivati o odnosu na činjenični opis navedenog prekršaja, ovdje tužiteljica, nije saslušana za trajanja predmetnog prekršajnog postupka, o čemu se sud uopće nije izjasnio u obrazloženju pobijane presude. Prvostupanjski sud je prihvatio navode obrane u vidu njegova zaposlenja u inkriminiranom periodu, pozivajući se pritom na pribavljenu materijalnu dokumentaciju i iskaz okrivljenika kojim isti poriče učin prekršaja kako mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom, a u okviru kojeg iskaza je višekratno spomenuo ČA, koji je i bio pozvan kao svjedok u ovom postupku, ali sud nije izveo dokaz njegovim saslušanjem. Kada tužiteljica podnosi svoj optužni prijedlog, tada okrivljenikom titulira SA zato što on, a ne netko drugi, u tom trenutku na web stranici (impressumu) portal BRANITELJSKI PORTAL navodi kao izvršni urednik elektroničke publikacije BRANITELJSKI PORTAL, odnosno osoba koja je u smislu odredbi Zakona o medijima, dužna ili objaviti ispravak ili podnositelja izvijestiti o razlozima neobjave ispravka. Zar je oštećenik dužan trpjeti pravne posljedice što je navedeni portal (namjerno?) propustio okrivljenika Agenciji za elektroničke medije prijaviti kao izvršnog urednika, iako je isti kao takav bio naznačen u impressumu portala?
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku kada je okrivljenika oslobodio od optužbe.
7. Naime, prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenika od optužbe, zbog prekršaja iz članka 62. stavka 1. točke 4. Zakona o medijima, s obrazloženjem da sud nije našao utvrđenim da bi okrivljenik imao status glavnog urednika, odnosno status izvršnog urednika elektroničke publikacije kako mu se to stavlja na teret činjeničnim opisom optužbe u vremenskom periodu nakon 20. listopada 2022. Budući nije dokazano da bi okrivljenik bio imenovan glavnim urednikom Braniteljskog portala, niti imao status glavnog urednika u vrijeme kada je podnesen zahtjev za objavom ispravka od strane oštećenice tužiteljice, prihvaćeni su navodi obrane okrivljenika da nije imao saznanja da je zahtjev za ispravak uopće i podnesen Braniteljskom portalu sa adresom za dostavu poziva pravnoj osobi Croaton d.o.o., slijedom čega mu se ne može niti staviti na teret da bi propustio pisano obavijestiti tražitelja o razlozima neobjavljivanja ispravka u roku propisanom za objavu ispravka, a što je odlučna činjenica za utvrđenje bića djela prekršaja čl. 62. t. 4. Zakona o medijima.
8. Nadalje, odredbom članka 62. stavka 1. točke 4. Zakona o medijima propisan je prekršaj za glavnog urednika koji pisano ne obavijesti tražitelja o razlozima neobjavljivanja ispravka, sukladno članku 42. stavku 5. ovoga Zakona, što znači da navedeni prekršaj može počiniti isključivo osoba koja ima svojstvo glavnog urednika.
9. Odredbom članka 2. Zakona o medijima propisano je da je glavni urednik novinar ovlašten za uređivanje medija kojeg imenuje nakladnik na način propisan zakonom. U elektroničkim medijima glavnim urednikom se smatra direktor programa ukoliko glavni urednik nije imenovan.
10. Nadalje, okrivljenik je porekao počinjenje prekršaja, navodeći da dana 20. listopada 2022. nije bio glavni urednik Braniteljskog portala, niti mu je išta bilo poznato u vezi objave članka na istom, a ispravak kojeg članka je tražila oštećenica tužiteljica.
11. U dokaznom postupku je utvrđeno uvidom u podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da je SA radio u pravnoj osobi HOTEL PHOENIX d.o.o. u razdoblju od 23. kolovoza do 30. rujna 2022., te da od 4. listopada 2022. radi u pravnoj osobi DOM ZAŠTITA d.o.o. Bjelovar, a ne postoji nikakav dokaz o imenovanju okrivljenika za glavnog urednika Braniteljskog portala u kritičnom razdoblju. Također prema očitovanju Agencije za elektroničke medije, koja vodi Upisnik pružatelja medijskih usluga i elektroničkih publikacija, SA nikad nije bio prijavljen kao glavni urednik elektroničke publikacije Braniteljski portal, a u razdoblju od 1. rujna 2022. do 27. travnja 2023. pravna osoba CROATON d.o.o. bila je upisana kao pružatelj navedene publikacije.
12. Slijedom navedenoga, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da u postupku nije dokazano da bi okrivljenik u kritično vrijeme bio imenovan glavnim urednikom Braniteljskog portala, pa time niti da je počinio prekršaj kako mu se optužnim aktom stavlja na teret, te stoga u postupku nije bilo potrebno utvrđivati činjenice da ispravak informacije nije objavljen niti je o razlozima neobjavljivanja ispravka obaviještena tražiteljica, s obzirom da je bilo sporno samo svojstvo okrivljenika kao glavnog urednika, koje svojstvo oštećenica tužiteljica nije ničim dokazala, iako je teret dokazivanja na strani tužitelja. Također, ističe se da je Upisnik pružatelja medijskih usluga i elektroničkih publikacija, koji vodi Agencija za elektroničke medije, javno dostupan svima, a uvijek sadrži podatke o vlasniku medijske usluge, te glavnom uredniku, pa je mjerodavan za utvrđivanje glavnog urednika određenog medija, a ne impressum portala, te stoga neosnovano žaliteljica ističe da oštećenik nije dužan trpjeti pravne posljedice što je navedeni portal propustio okrivljenika Agenciji za elektroničke medije prijaviti kao izvršnog urednika, iako je isti kao takav bio naznačen u impressumu portala.
13. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano navodi žaliteljica, budući je presuda prvostupanjskog suda valjano i detaljno obrazložena.
14. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu oštećenice tužiteljice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 25. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 7 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu tužiteljicu i punomoćnika tužiteljice.
