REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1195/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Panjković, odvjetnica u Sisku, protiv tuženice ŠZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ([adresa]), koju zastupa punomoćnica Josipa Milković, odvjetnica u Sisku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-671/2022-2 od 10. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-51/2021-10 od 5. svibnja 2022., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom:

- za isplatu iznos od 30.651,86 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 596,86 kn od 15. prosinca 2015., 596,86 kn od 15. siječnja 2016., 596,86 kn od 15. veljače 2016., 596,86 kn od 15. ožujka 2016., 596,86 kn od 15. travnja 2016., 596,86 kn od 15. svibnja 2016., 596,86 kn od 15. lipnja 2016., 596,86 kn od 15. srpnja 2016., 596,86 kn od 15. kolovoza 2016., 596,86 kn od 15. rujna 2016., 596,86 kn od 14. listopada 2016., 596,86 kn od 15. studenog 2016., 596,86 kn od 15. prosinca 2016., 596,86 kn od 16. siječnja 2017., 596,86 kn od 15. veljače 2017., 596,86 kn od 15. ožujka 2017., 596,86 kn od 14. travnja 2017., 596,86 kn od 15. svibnja 2017., 596,86 kn od 14. lipnja 2017., 596,86 kn od 14. srpnja 2017., 475,57 kn od 14. kolovoza 2017., 596,86 kn od 15. rujna 2017., 517,88 kn od 13. listopada 2017., 596,86 kn od 15. studenog 2017., 494,11 kn od 15. prosinca 2017., 596,86 kn od 15. siječnja 2018., 507,16 kn od 15. veljače 2018., 596,86 kn od 15. ožujka 2018., 491,45 kn od 16. travnja 2018., 596,86 kn od 15. svibnja 2018., 491,45 kn od 15. lipnja 2018., 491,45 kn od 16. srpnja 2018., 596,86 kn od 14. kolovoza 2018., 511,63 kn od 14. rujna 2018., 504,64 kn od 15. listopada 2018., 567,16 kn od 15. studenog 2018., 472,46 kn od 14. prosinca 2018., 596,86 kn od 15. siječnja 2019., 514,18 kn od 15. veljače 2019., 596,86 kn od 15. ožujka 2019., 499,68 kn od 15. travnja 2019., 596,86 kn od 15. svibnja 2019., 546,14 kn od 14. lipnja 2019., 596,86 kn od 15. srpnja 2019., 504,19 kn od 14. kolovoza 2019., 550,25 kn od 16. rujna 2019., 592,61 kn od 15. listopada 2019., 522,22 kn od 15. studenog 2019., 596,86 kn od 16. prosinca 2019., 529,82 kn od 15. siječnja 2019., 540,98 kn od 14. veljače 2019., 657,27 kn od 16. ožujka 2019., 583,45 kn od 15. travnja 2019., 583,45 kn od 15. svibnja 2019., sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za isplatu iznosa od 2.060,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 515,00 kn od 15. srpnja 2015.; 515,00 kn od 14. kolovoza 2015., 515,00 kn od 15. listopada 2015., 515,00 kn od 16. studenog 2015., sve do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za isplatu iznosa od 6.341,00 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i

- i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 6.875,00 kn (stavak II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi reviziju koja mu je dopuštena rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2083/2025 od 23. srpnja 2025. zbog pitanja:

„Je li potrebno za pravnu valjanost bračnog ugovora, u smislu odredbe čl. 255. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona ( NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, dalje ObZ) da potpisi bračnih drugova budu ovjereni, odnosno je li u slučaju izostanka ovjere potpisa bračnih drugova, ugovor ništetan?“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je neosnovana.

6. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 39.052,86 kn sa zateznim kamatama na ime 1/2 dijela vraćenih kredita i duga po kreditnoj kartici, koje je tužitelj podigao/koristio za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, a koja sredstva su po navodima tužitelja potrošena za potrebe zajedničkog domaćinstva.

6. Nije sporno da je brak stranaka sklopljen 1. rujna 2012. razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-433/2015 od 2. lipnja 2015., da je tužitelj za vrijeme trajanja bračne zajednice realizirao kredite (20. lipnja 2013. - 120.000,00 kn kod Raiffisen Banke d.d., 4. studenog 2013. - 20.000,00 kn - ABC Kreditna unija) i imao trošak prema Erste Card Clubu za korištenje kartice u iznosu od 12.682,01 kn, da su ta novčana sredstva korištena za uređenje stana i potrebe zajedničkog domaćinstva stranaka dok su živjeli u bračnoj zajednici i da je tužitelj nakon prestanka bračne zajednice stranaka po navedenim kreditima platio iznos od 78.105,73 kn (Raiffeisen Bank d.d. - 61.303,72 kn, ABC Kreditna unije - 4.120,00 kn, Diners - 12.682,01 kn), da jedna polovina iznosi 39.052,82 kn (Raiffisen Bank d.d. - 30.651,86 kn, ABC Kreditna unija - 2.060,00 kn, Diners - 6.341,00 kn).

7. Nije sporno niti da su stranke nakon što su se odlučile sporazumno razvesti, u ožujku 2015. potpisale Izjavu kojom se odriču potraživanja s osnove bračne stečevine u koju ulazi stan u [adresa], renoviran 2013., osobni automobil marke Fiat, proizveden 1997., potraživanja po osnovi dugovanja vezanih za postojeću imovinu, te bilo kakvih dugovanja, potraživanja po kreditnim karticama, kreditima, minusima koji se odnose na ime supružnika ČZ i HZ, te potraživanja jedan prema drugome vezano za bilo koji dug koji glasi na ime supružnika, da tužitelj tu Izjavu nije poništavao u propisanom roku i postupku, i da su stranke ispunile u cijelosti obveze koje iz tog sporazuma proizlaze (list 114 spisa).

8. Sporno je, predstavlja li po svom sadržaju navedena pisana Izjava stranaka iz ožujka 2015. sporazum o diobi bračne stečevine, na temelju kojeg su stranke kao bračni drugovi sporazumno podijelili bračnu stečevinu (čl. 255. - čl. 257. Obiteljskog zakona

- „Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13 - u vezi s čl. 551. Obiteljskog zakona - „Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 - dalje: ObZ).

9. Odredbom čl. 255. ObZ-a propisano je:

„(1) Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini.

(2) Prema trećim osobama uglavci o upravi ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili se stvar ne može rabiti bez takva upisa.

(3) Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.“.

10.1. Glede potrebne forme ugovora i posljedica nedostatka forme ugovora ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje kao u odluci poslovni broj Rev-1166/2020 od 22. studenog 2022. gdje je rečeno:

„U smislu citirane zakonske odredbe čl. 255. ObZ/03, bračni ugovor je strogo formalni pravni posao, kod kojeg je propisan oblik, te je propisana ovjera potpisa bračnih drugova. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, činjenica da ugovorne strane nisu izvršile ovjeru potpisa na bračnom ugovoru, čini takav ugovor pravno nevaljanim.“.

10.2. To bi ujedno bio i odgovor na postavljeno pitanje u reviziji.

11. Međutim, prema ocjeni ovog suda sporna izjava ne predstavlja bračni ugovor o kojim stranke uređuju svoje imovinskopravne odnose glede potraživanja u ovom sporu, već izjavu o otpustu duga u smislu čl. 203. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj odredbi, obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, a glede pravovaljanost toga sporazuma, nije potrebno da bude sklopljen u obliku u kojem je sklopljen posao iz kojega je obveza nastala.

12. Prema tome, kako se tužitelj izjavom obvezao da neće tražiti ispunjenje obveze od tuženice na plaćanje pola iznosa na ime otplate kredita, to ne može s uspjehom u parnici potraživati isplatu tih iznosa.

13. Stoga je valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti kao u izreci, u smislu odredbe čl. 391. st. 6. kao u izreci.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević