Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Tommy d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe IU, zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. podstavak 2. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/2022 i 59/2023), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-4413/2024-5 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe Tommy d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe IU i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba Tommy d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba AU proglašeni su krivima i kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 eura, te II okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 700,00 eura, zbog prekršaja iz članka 149.. stavka 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke.

1.2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.

2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava , pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, u bitnom navodeći da sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir da se radilo o omašci, posebno da nije bilo namjere u postupanju okrivljenika.

2.1. Žalitelji predlažu da se žalba, iz razloga iznijetih u istoj, prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Sadržajno okrivljenici u žalbi ne osporavaju činjenice niti utvrđeni prekršaj, već se žale isključivo na visinu i vrstu izrečene kazne, tvrdeći da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir olakotne okolnosti.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir sve relevantne okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i okrivljenike, kako olakotne, tako i otegotne.

7. Naime, za prekršaj iz članka 149. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača propisano je kažnjavanje: za trgovca – pravnu osobu novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna (1.327,23 do 26.544,56 EUR), za odgovornu osobu u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna (1.327,23 do 1.990,84 EUR). Izrečena novčana kazna pravnoj osobi u granicama je zakona, dok je kazna odgovornoj osobi ublažena ispod zakonskog minimuma, pri čemu je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne cijenio olakotne okolnosti za drugookrivljenika, prekršajnu nekažnjavanost, a otegotne okolnosti za prvookrivljenika prethodne pravomoćne prekršajne sankcije. Iako je, prema potvrdama Odjela za prekršajne evidencije od 21. veljače 2025., u odnosu na prethodne prekršajne sankcije prvookrivljenika djelomično nastupila rehabilitacija (jer je od pravomoćnosti odluke broj: Pp G-222/2019 proteklo više od tri godine), ovaj sud smatra da je izrečena visina kazne primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i osobnim svojstvima okrivljenika.

8. Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i zahtjeve generalne i specijalne prevencije, sud smatra da nema osnove za izricanje blaže novčane kazne, jer se svrha kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi postigla blažim kažnjavanjem.

9. U odnosu na prijedlog okrivljenika za primjenu opomene, ovaj sud ističe da za to nema zakonske osnove. Naime, opomena se može primijeniti samo za prekršaj za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 EUR, kada se radi o očito lakom obliku prekršaja i uvjetima koji omogućuju postizanje svrhe mjere bez kažnjavanja (čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona). U ovom slučaju taj uvjet nije ispunjen, jer je izrečena kazna za pravnu osobu unutar zakonskog okvira, a za odgovornu osobu ispod minimuma, ali i dalje iznad zakonskog limita za primjenu opomene.

10. Također, prijedlog za oslobođenje od kazne je neosnovan. Iako drugookrivljenik nije prekršajno kažnjavan, navedena olakotna okolnost ne predstavlja zakonsku osnovu za oslobođenje, dok je prvookrivljenik već ranije kažnjavan za istovrsni prekršaj, što dodatno potvrđuje pravilnost izrečenih sankcija.

11. S obzirom na sve navedeno, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotne i otegotne okolnosti te da izrečene kazne za oba okrivljenika odgovaraju težini prekršaja i svrsi prekršajno-pravnog kažnjavanja.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.