Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2773/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe BART-GEMBER d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi CO, zastupani po branitelju Goranu Ficko, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 24. stavak 1. točka 2. i 3. i stavak 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu (Narodne novine broj: 83/22) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba sanitarne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-532/2023-14 od 7. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026. i 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba sanitarne inspekcije, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom 1. okrivljena pravna osoba BART-GEMBER d.o.o. i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi CO, proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 600,00 eura, a II okrivljenik odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom iznosu od 140,00 eura, zbog prekršaja iz članka 24. stavak 1. točka 2. i 3. i stavak 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, činjenično opisanih pod točkom I.1. i I.2. izreke, dok su temeljem članka 182. stavak 1. točka 1. (ispravno čl. 182. t. 1.) Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 46.b. stavak 9. i 10. Zakona o vodi za ljudsku potrošnju (Narodne novine broj: 56/2013, 64/2015, 104/2017, 115/2018, 16/2020), činjenično opisanog pod točkom IV. izreke s obrazloženjem da to djelo nije prekršaj.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o visini izrečene kazne u odnosu na djela pod točkom I.1. i I.2. izreke i točkom IV. zbog oslobođenja od optužbe, navodeći visinu propisane kazne Zakonom o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu za navedena djela te Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju i ističući da je u odnosu na oslobođenje od optužbe pod točkom IV. ostvareno obilježje djela iz članka 11. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o parametrima sukladnosti, metodama analize, monitoringa i planovima sigurnosti vode za ljudsku potrošnju te načinu vođenja registra pravnih osoba koje obavljaju djelatnost javne vodoopskrbe (Narodne novine broj 39/2020).

4. Žalba je nedopuštena.

5. Naime, predmetni prekršaji spadaju u režim obaveznog prekršajnog naloga jer se radi o prekršajima za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati obavezni prekršajni nalog sukladno članku 239. Prekršajnog zakona. U konkretnom slučaju to su prekršaji za koja su propisane novčane kazne u zakonom određenim iznosima (za prekršaje iz čl. 24. st. 1. toč. 2. i 3. i st. 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu te iz čl. 46.b st. 9. i 10. Zakona o vodi za ljudsku potrošnju) koje ulaze u zakonske okvire za obavezno izdavanje takvog naloga. Činjenica da je ovlašteni tužitelj na tiskanici označio nalog kao “prekršajni nalog” ne mijenja njegov formalnopravni status režima obaveznog prekršajnog naloga.

6. Prema odredbi članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona, ako sud nije odbacio prigovor koji je podnesen zbog poricanja prekršaja ili nije donio presudu zbog postojanja razloga iz članka 196. toč. 1–4. istog Zakona, sud će provesti žurni postupak i donijeti presudu protiv koje nije dopuštena žalba.

7. U ovom predmetu, po prigovoru okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak i donio presudu. Protiv takve presude žalba nije dopuštena jer članak 244. stavak 1. Prekršajnog zakona izričito propisuje da se protiv presude donesene nakon provođenja žurnog postupka po prigovoru zbog poricanja prekršaja ne može podnijeti žalba. Pogrešna uputa o pravnom lijeku u pobijanoj presudi ne može dovesti do ostvarivanja prava na žalbu, jer je pravo na žalbu u tim slučajevima zakonom izričito isključeno.

8. Stoga je žalbu na temelju članka 203. i članka 204. stavak 2. toč. 4 Prekršajnog zakona trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

9. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.