Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4937/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Grada Duga Resa, zastupan po branitelju Davoru Bartolac, odvjetniku iz Karlovca, zbog prekršaja iz članka 168. stavak 1. točka 5. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/2021), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-9157/2024 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika Grada Duga Resa i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik Grad Duga Resa proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 eura, zbog prekršaja iz članka 168. stavak 1. točka 5. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi ističe da su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju pobijane presude nejasni i nedostatni, čime smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kao i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Ističe kako su sve žalbene osnove međusobno povezane te ih obrazlaže jedinstveno, polazeći od tumačenja relevantnih zakonskih odredbi i njihove primjene na konkretan slučaj. Predlaže da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama navoda žalbe te po službenoj dužnosti, i utvrdio da žalbeni navodi nisu osnovani, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Neosnovani su žalbeni navodi o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pobijana presuda sadrži jasne, određene i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu međusobno proturječni niti nejasni, a iz kojih proizlazi na kojim je dokazima sud utemeljio svoju odluku i kako je iste ocijenio. Stoga nije ostvarena bitna povreda postupka na koju se žalba poziva.
7. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući sadržaj Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Duge Rese, kao i iskaz svjedokinje CIC, dao jasne i logične razloge zbog kojih je zaključio da korisnicima u individualnom stanovanju nije bila osigurana mogućnost odvojenog sakupljanja biootpada putem odgovarajućih spremnika. Iz obrazloženja presude razvidno je koje činjenice sud smatrao utvrđenima i na temelju kojih dokaza, te se ne može govoriti o nedostatku razloga o odlučnim činjenicama.
8. Nadalje, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je ispravno primijenio odredbe Zakona o gospodarenju otpadom. Naime, člankom 64. stavkom 4. Zakona propisano je da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove te osiguravajući odvojeno sakupljanje svih propisanih tokova otpada, uključujući biootpad iz kućanstava.
9. Isto tako, člankom 168. stavkom 1. točkom 5. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da jedinica lokalne samouprave može biti sankcionirana novčanom kaznom ukoliko tu obvezu ne ispuni.
10. U konkretnom slučaju iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da Odlukom o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Duge Rese korisnicima u individualnom stanovanju nije osigurana mogućnost odvojenog sakupljanja biootpada putem odgovarajućih spremnika na lokaciji obračunskog mjesta, već je propisano isključivo kompostiranje na vlastitoj površini ili u kućnom komposteru, što je u suprotnosti s navedenom zakonskom obvezom.
11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je iskazana zakonska obveza jedinice lokalne samouprave bila prekršena i da žalbeni navodi o drugačijem tumačenju propisa ne dovode u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava u presudi.
12. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice. Sud je izvršio uvid u Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada te je pravilno zaključio da istom nije bila predviđena mogućnost odvojenog prikupljanja biootpada putem odgovarajućih spremnika za korisnike u individualnom stanovanju, već isključivo kompostiranje na vlastitoj površini ili u kućnom komposteru.
13. Nadalje, sud je pravilno ocijenio iskaz svjedokinje CIC, direktorice davatelja javne usluge, koja je jasno i određeno potvrdila da za korisnike u individualnom stanovanju nisu bili osigurani smeđi spremnici niti organiziran odvoz biootpada. Njezin iskaz je logičan, sukladan sadržaju Odluke i ostalim provedenim dokazima, te ga je prvostupanjski sud osnovano prihvatio kao vjerodostojan.
14. Žalbeni navodi kojima se ističu načela gospodarenja otpadom, red prvenstva i ekonomska učinkovitost predstavljaju tumačenje zakona žalitelja, ali nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. U ovom je postupku odlučna činjenica bila je li korisnicima u individualnom stanovanju bila osigurana mogućnost odvojenog sakupljanja biootpada u okviru javne usluge, a ta je činjenica na temelju provedenih dokaza nedvojbeno utvrđena.
15. Stoga ovaj sud nalazi da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te žalba ni u tom dijelu nije osnovana.
16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne. Pritom valja istaknuti da je prvostupanjski sud kaznu ublažio znatno ispod zakonom propisanog minimuma, te su sve odlučne okolnosti u dovoljnoj mjeri cijenjene u korist okrivljenika, zbog čega izrečena kazna nije prestroga.
17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
18. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 25. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
