REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj: Kž-13/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Saše Cvijetića, kao predsjednika vijeća, te Srebrenke Šantić i Sandre Juranović članica vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ABC i dr. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama 1. optuženog ABC i 2. optuženog KD izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1044/2017- 55 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe 1. optuženog ABC i 2. optuženog KD kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, 1. optuženi ABC i 2. optuženi KD proglašeni su krivim da su počinili kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavku 1. točki 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 pa je 1. optuženi ABC na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora mu je uračunato vrijeme uhićenja i boravka u istražnom zatvoru od 14. studenog 2016. do 16. studenog 2016., dok je 2. optuženi KD na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 2. optuženom KD je u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude uračunato vrijeme uhićenja i boravka u istražnom zatvoru od 4. veljače 2016. do 5. veljače 2016.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeno trgovačko društvo „... upućeno je u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 1. optuženi ABC obvezan je na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 2. optuženi KD oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te je određeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio I. optuženi ABC putem branitelja Frana Olujića, odvjetnika iz Zagreba zbog odluke o kazni, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne uvjetna osuda iz članka 56. KZ/11 ili blaža kazna uz zamjenu radom za opće dobro na slobodi iz članka 55. KZ/11, podredno da mu se primjenom odredbi iz članka 48. KZ/11 o ublažavanju kazne, izrekne kazna zatvora ispod zakonskog minimuma od šest mjeseci. ujedno je predloženo da se branitelja izvijesti o sjednici žalbenog vijeća.
3. Žalbu je podnio i II. optuženi KD putem braniteljice Ljiljane Smiljanić, odvjetnice iz Zagreba također zbog odluke o kazni s prijedlogom da mu se izrekne blaža kazna.
4. Odgovor na žalbe nije podnesen.
5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
6. O sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su 1. optuženi ABC, njegov branitelj, odvjetnik Fran Olujić te državni odvjetnik. Sjednici je pristupio odvjetnik Saša Jelušić, u zamjenu za odvjetnika Frana Olujića, dok uredno obaviješteni 1. optuženi ABC i i državni odvjetnik nisu pristupili pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08 s time da je branitelj u zamjeni ustrajao na navodima iz žalbe, ističući olakotne okolnosti na strani optuženika, pozivajući se i na protek vremena te smatrajući da se prema optuženiku može izrečena kazna zamijeniti mjerom rada za opće dobro.
7. Žalbe 1. optuženog ABC i 2. optuženog KD nisu osnovane.
8. U žalbi 1. optuženi ABC smatra kako je prvostupanjski sud u nedovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je na prvom ročištu rasprave u cijelosti iskreno, detaljno i okolnosno priznao učin kaznenog djela na način kako ga se tereti predmetnom optužnicom te pritom ukazuje da je od inkriminiranog događaja prošlo više od sedam godina, da je u međuvremenu došlo do pozitivne promjene u ponašanju optuženika budući je trajno zaposlen u vlastitoj firmi sa stalnim primanjima, a također da je zasnovao izvanbračnu zajednicu te da očekuje rođenje djeteta pa da bi izdržavanje kazne zatvora izvjesno utjecalo na njihovu materijalnu situaciju. Također u žalbi ističe da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađe životne dobi tj. star 28 godina te da je vratio ukradene uređaje- tablete oštećenom trgovačkom društvu pa da samim time nije nastala nikakva materijalna šteta. Iz navedenih razloga drži da je kazna prestroga te predlaže njezino smanjenje na ranije opisani način.
9. U žalbi 2. optuženi KD smatra kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da u trenutku počinjenja kaznenog djela bio neosuđivan, a koja okolnost bi utjecala na određivanje visine kazne pa stoga također predlaže smanjenje kazne.
10. Ispitujući odluku o kazni ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. bile od utjecaja na odmjeravanje kazne.
11. U odnosu na 1. optuženog ABC kao olakotno je prvostupanjski sud cijenio njegovo priznanje, iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog djela te činjenicu da je vratio otuđene iPade, dok je kao otegotno cijenio njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela u smislu da je isti u sedam navrata osuđivan i to pretežito zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, kojom prilikom su mu u čak pet navrata uvjetne osude te u dva navrata i bezuvjetne kazne zatvora, što ukazuje da svoje ponašanje i nakon inkriminiranog događaja kroz duže razdoblje nije uskladio s općeprihvaćenim društvenim normama pa se kazneno djelo iz ovog postupka ne može tretirati ekscesom u ponašanju povezanom s njegovom relativno mlađom životnom dobi. Iako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir kao olakotne okolnosti na strani optuženika njegovo zaposlenje te žalbom iznesene izmijenjene obiteljske prilike, koje okolnosti ukazuju na određene pozitivne pomake u optuženikovom načinu života, one nemaju toliki značaj da bi uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i značaj otegotne okolnosti na strani optuženika, utjecale na odluku o visini ili vrsti kaznene sankcije. Stoga i ovaj sud smatra da izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, što predstavlja zakonski minimum kazne propisane za navedeno kazneno djelo, primjerena kazna uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.
12. U pogledu 2. optuženog KD prvostupanjski sud otegotnim je cijenio njegovu raniju osuđivanost, s time da kod navođenja osobnih podataka navodi pogrešno da je neosuđivan, a iz izvatka iz kaznene evidencije koji dokaz je proveden na raspravi (list 226 spisa) te naveden u obrazloženju presude proizlazi zbog kaznenog djela teške krađe presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-353/2019 od 16. lipnja 2021. na uvjetnu kaznu zatvora, dok mu olakotnih okolnosti nije pronašao. Okolnost što je optuženikova osuđivanost nastupila nakon počinjenja kaznenog djela ne može se uzeti olakotnom prilikom odmjeravanja kazne, jer ista potvrđuje da je optuženik ponovno dolazio u sukob sa zakonom činjenjem istovjetnog kaznenog djela pa se niti kod 2.optuženika KD ne nalazi da se činjenje kaznenog djela iz ovog postupka moglo tretirati ekscesnim događajem. Uzimajući u obzir ispravno utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kaznene sankcije ovaj sud je prihvatio po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina pa mu je pravilno sud prvog stupnja na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečena uvjetna osuda i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je pogodna i adekvatna za ostvarenje svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
13. Iz navedenih razloga te budući da u presudi nisu utvrđene povrede postupka i zakona na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, valjalo je žalbe optuženika na temelju članka 482. ZKP/08 odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Rijeci, 25. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Saša Cvijetić
