Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9239/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika Otok Mont j.d.o.o. - pravne osobe i II okrivljenika MV - odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 149. st. 1. t. 51. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/22, 59/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Ispostava Krk, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, broj: Pp- 1769/2025-4, od 1769/2025-4, na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Ispostava Krk, te se ukida pobijana presuda i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljenik pravna osoba Otok Mont j.d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba MV su na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 51. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci presude, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenicima stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije prekršaj.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredbi materijalnog prava i pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da se ne može uzeti da okrivljenici nisu počinili prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 51. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača jer čl. 47. st. 1. istog Zakona propisuje da je trgovac dužan potrošaču ispuniti ugovor u skladu s odredbama ugovora ovog Zakona i propisa kojim se uređujuju obveznopravni odnosi. Člankom 4. st. 1. t. 38. Zakona definiran je ugovr o usluzi kao ugovor kojim trgovac pruža ili se obvezuje pružiti uslugu potrošaču, uključujući digitalnu uslugu, a potrošač plaća ili se obvezuje platiti mu cijenu. U konkretnom slučaju ugovor između potrošača i trgovca nije zaključen u pisanom obliku nego su se stranke složile oko načina, obujma i cijene izvođenja radova usmenim dogovorom i plaćanja iznosa od 21.500,00 kuna za radove koji su se trebali izvesti. Dana 24. travnja 2023. započet je inspekcijski nadzor koji je istog dana prekinut a okrivljenik je sam predložio i na zapisnik se obvezao dovršiti ugovorene bravarske radove. Zapisnik je dovršen 15. travnja 2025. kada se odgovorna osoba MV odazvao na poziv i izjavio da nije stigao dovršiti posao u roku kojeg je sam predložio i obvezao se izjavom 24. travnja 2023.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Razmatrajući predmet u povodu žalbe i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ovaj sud je utvrdio kako je pogrešno prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio optužbe za opisano prekršajno djelo s navedenim razlozima, kako to osnovano ističe i žalitelj.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe obrazlaže time da činjenični opis u optužnom prijedlogu, ne sadrži sve konstitutivne elemente prekršaja, jer nije precizno naveden ugovor, na koji konkretan način trgovci nisu ispunili obveze prema ugovoru, odnosno da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, kako je opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj.

8. Ovaj sud međutim, smatra da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja presude kojom je okrivljenika oslobodio od optužbe, donio pogrešan zaključak i odluku koja je preuranjena jer nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, s razlozima i obrazloženjem koje je dao. Konkretni činjenični opis djela, za koje se okrivljenik tereti optužnim prijedlogom, sadrži sve odlučne činjenice i konstitutivne elemente prekršaja u skladu s člankom 160. stavkom 2. Prekršajnog zakona, uključujući: identitet okrivljenika, opis neizvršenih radnji, iznos naknade, vremenski okvir i obvezu dovršetka radova. Daljnje utvrđivanje je li okrivljenik opisanom radnjom počinio prekršaj za koji se tereti, je činjenično pitanje, dok je činjenično stanje u odnosu na prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, kao i u odnosu na krivnju okrivljenika za terećeni prekršaj, potpuno i pravilno trebalo utvrđivati u prekršajnom postupku.

9. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti kao osnovanu žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će provesti prekršajni postupak i ocijeniti pravno relevantne činjenice, od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prava, na osnovu kojih će nesumnjivo utvrditi je li okrivljenik počinio prekršaj koji mu je optužnim prijedlogom stavljen na teret, te će uzevši u obzir razloge ovog rješenja, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

10. Iz izloženih razloga, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.